Tema je odlicna! Svaka cast, lijepo ce biti vidjeti da se neke stvari mijenjaju na bolje. Barem se nadam.

Malenu sam dojila iskljucivo 3 i po mjeseca, a onda pocela dodavati adaptirano zbog njenog izuzetno loseg i slabog napretka (400gr, 300gr, 300gr). Nastavila sam dojenje do punih 7 mjeseci, a onda sam zbog mojih zdravstvenih problema morala prestati i to mi je bila najteza odluka do sad. I dalje zalim zbog toga, iako sam odugovlacila i ugrozila svoje zdravlje u medjuvremenu.

Kad bi mi Bog dao drugo dijete, mnoge bih stvari bolje uradila sto se tice dojenja i trazila pomoc doktora koji znaju kakve prepreke mogu da postoje za to.

Ja sam Anastas dojila skoro do drugog rodjendana, jedan period (kad je krenula u vrtic) je stalno bila bolesna i imala je faza kad nista nije htjela da jede samo je sisala, mislim da je to spasilo ( a imala je preko godine). 

Bebana evo peti mjesec, nije jos ni vodu okusila zbog cega me svi blijedo gledaju ali me ne dotice uopste. Za nju nemam planove, ali sve dok bude htjela i budemo mogli naravno da ce sikiti.

Trinaest meseci. I pored moje volje, moj sin je tada odlucio da ne zeli nista vise sa sikom da ima. Jednostavno ju je odbijao dva- tri dana, ja prestala da mu nudim, on nikad vise nije zatrazio i to je bilo to.

U tih zadnji mesec dana je sisao dva puta dnevno i to pred spavanje i ujutru po budjenju, ali mu odjednom to vise nije trebalo, nego je resio da ce bez sike da zaspi.

A, sto se tice uticaja stresa na mleko, stres ne utice na proizvodnju, tj na smanjenje kolicine mleka, vec adrenalin, koji se luci pojacano u stresnim situacijama, sprecava mleko da odmah krene iz dojke kako treba, pa to obicno izazove nervozu kod bebe koja se unervozi i nece vise da vuce i sve tako u zacaranom krugu.

u tim situacijama samo treba biti uporan, eventualno se pre podoja izmuzati sve dok mleko ne krene.

Moja majka i ja se esto zakacimo oko teme duzine dojenja. Njena majka je nju dojila skoro cetiri godine, tj, dok se nije rodila moja tetka. Moja majka mene nije dojila ni dan, jer se, kako mi je objasnila, tada to nije radilo, doktori su ih uveravali da je formul mnogo bolja.

Ja sam sina nameravala da dojim koliko on hoce, iako sam imala operaciju stitne koja me je cekala onog trenutka kad prestanemo sa dojenjem. (Mozda sam zato i odlagala ) Ipak, on je sam resio da prestane sa sisanjem sa 13 meseci, kao sto sam vec rekla.

Elem, i pored toga sto ju je majka dojila do cetvrte godine, moja majka je skroz u fazonu kako je bebama godinu dana dosta. I ne mogu je ubediti u suprotno. I savrsen mi je primer da nikad, ali nikad ne slusajte savete o dojenju zena koje same nisu dojile svoju decu, makar to bila i vasa majka.

Vec sam pisala o ovome, ali eto sad u nekom drugom svijetlu. Zeljela sam dojenje isto kao i prirodni porodjaj (koji se eto nije desio) nekako instiktivno, bez nekog veliko raspitivanja i informisanja, prosto je sam to zeljela i smatrala da to tako treba. Pored silnih prepreka, nenapredovanja i raznih “vjetrova sa strane” nekako smo bili iskljucivi u dojenju do 5,5 mjeseci, zapravo 6. mjesec njegovog zivota. Onda je sve bilo mnogo lakse,  a nama dojenje nekako suvisno… prosto osjecaj i onda sam mu postepeno pocela uvoditi kravlje mlijeko (povracanje formule u mlazevima, cak i onu preskupu za zgrusavanje – mislim da je Kristina na nju mislila). Tako smo paralelno koristili dohranu i moje i kravlje mlijeko od 6,5 do 7,5 mjeseci i prestali… 

Sad kad ovo drugo iskoci napolje, svakako da ce biti iskljucivo dojeno do 6. mjeseca (ako sve bude kako treba, a ne moze grdje od prvog), ali nesto ne zelim sebi da dajem rokove i nesto cini mi se da ne bih ni bila spremna da dojim duze od nekih 10-12 mjeseci. 

Mozda cete me osuditi, nemam nikakav naucni niti valjan argument, ali prosto tako sad osjecam. Kako ce biti kad dodjemo dotle, javicu vam.