Zanima ma da li neko ima iskustva sa dojenjem u trudnoći? Hvala

Zdravo Nina,

Majka sam dvije lijepe i zdrave djevojcice, medju kojima je razlika u dobi od godinu i dva mjeseca.  Evo mog iskustva o dojenju tokom trudnoce.

Takodje sam bila u dilemi sta je najbolje da uradim. Misljenja ginekologa su takodje bila podjeljena, pa sam odlucila potraziti savjete majki i poslusati svoju intuiciju. Svi nalazi tokom pregleda u trudnoci su bili u redu, cak i bolji od nalaza koje sam imala sa prvom bebom, sto mi je dalo podsticaj da nastavim dojenje. Jako veliku ulogu je imalo i to sto nisam osjecala bilo kakvo grcenje stomaka , tj kontrakcije tokom dojenja, sto me je dodatno ohrabrilo (znala sam da prepoznam te lazne kontrakcije jer su bile bas ceste i intenzivne u prvoj trudnoci). S obzirom da su ovog puta izostale ili bile krajnje neprimjetne i rijetke, prioritet mi je bio da se zdravo i raznovrsno hranim i na taj nacin obezbijedim dovoljno hranljivih vrijednosti za obije bebe.

Nastavila sam dojenje sve do 6 mjeseca trudnoce, kada sam uz savjete doktora odlucila prekinuti sa dojenjem. Tada je trbuh vec pozamasno narastao, kolicina mlijeka se drasticno smanjila i htjela sam izbijeci rizik od prevremenog porodjaja jer sam pocela osjecati blaga grcenja stomaka. Nista to nije bilo za paniku, jednostavno odluka zdravog razuma.

Za svih tih 6 mjeseci dojenja u trudnoci pocela sam postepeno navikavati bebu na bocicu, nije bilo ni malo jednostavno, jer je beba bila strastveni ljubitelj majcinog mlijeka. Tokom odvikavanja od dojenja u korist mi je islo to sto se kolicina mlijeka smanjivala, a beba je zeljela jos jesti, pa se nuzno sama odlucila prihvatiti dohranu. Uvijek sam imala spremnu bocicu prilikom dojenja, da je mogu ponuditi kasnije kao alternativu.

Beba je bila naucena da se uspava na dojci, sto je znacilo da bi se i nakon bocice uvijek vracala meni i ponovnom sisanju. Tu su nastajale muke, kosile su se moja odluka da prekinem dojenje i njena zelja da se uspava na dojci. Ali i to se rijesilo u nekih 5 dana. I dojenje je uspjesno prekinuto.

A sam osjecaj dojenja tokom trudnoce je meni, a mozda ne i drugim zenama, bio potpuno drugaciji. Bradavice su mi bile osjetljive i pocetak sisanja neprijatan na neko vrijeme, a kako su dani odmicali, a kolicina mlijeka se smanjivala, dojenje je postajalo bolno.

Na samom kraju, kao rezultat donesene odluke, rodila sam zdravu bebu, koja je bila teza 600gr i vitalnija od prvo rodjene bebe. Naravno, moja odluka nije rezultirala da beba bude naprednija, vec samo da nije skodila njenom normalnom razvoju.

Cesto ovakva pisana iskustva, da bi bila sto temeljnija potrebnim informacijama, budu stura emocijama, koje obiluju tokom cijelog perioda. Naravno tu je bilo mnogo bojazni, dilema i strahova prilikom svake donesene odluke i nove promjene i nista se nije desilo sa lakocom uz pjesmu, ali jeste uz veliku kolicinu ljubavi i vjere.

Nadam se da ce moje iskustvo nekom olaksati pri donosenju odluke.

Napominjem, najbitnije je da svi nalazi ukuzuju na zdravu i normalnu trudnocu i dojenje moze biti bezbjedno do 6 mjeseca.

Srdacan pozdrav i svako dobro!