vec sada razmisljam u koji cemo vrtic iduce god upisati mladju cerku
nemamo iskustva sa drzavnim vrticem, a privatnim u koji starija ide smo uglavnom zadovoljni, osim naravno cenom! zapravo najvise me raduje pozitivan napredak u socijalizaciji, posto se od pocetka do kraja prve god u vrticu potpuno promenila i mislim da su uciteljice imale veliku ulogu.
od godine do 3 je cuvala jedna zena posto smo radili u svakakvim smenama to je bilo jedino resenje… ali smo resili kad napuni 3 da krene u vrtic. upravo u tom perodu sam ostala u drugom stanju, a kako je ideja da krene u vrtic nije ni malo radovala trazili smo najbolje resenje za sve (pre svega da se navikne na vrtic i bude ok pre nego sto se porodim, kako ne bi u slucaju frke mislila da mora u vrtic zbog bebe i sl)… idealno resenje je bio privatni vrtic koji se otvorio u naselju, posto drzavni u blizini nemamo, gde je krenula sa drugom koji joj je bio blizak, da meni je bilo blizu posto ne vozim. prilicno se tesko uklopala, stidljiva je jos uvek, posle 7-8 mesexci je uspela da se potpuno navikne na drustvo na uciteljice i pre svega da joj bude lepo i da jedva ceka novi dan u vrticu.
uf bas sam se raspisala a ko zna sta sam jos imala da kazem

Moji su isli uglavnom u drzavni sa izuzetkom od par puta kada je bila frka jer drzavni nije radio a moj suprug i ja smo morali na posao.
Iskreno nemam mnogo poverenja u privatne vrtice.
U drzavnom jeste da je veca guzva ali mislim da to moze i pozitivno da utice na dete da se nauci snalaziti i druziti jer ce mu to svakako trebati u skoli. Pre svega mislim na nesto starije grupe, recimo od cetvrte godine. Sve pre toga stvarno mora da se pazi i na brojnost dece da ne bi bilo nepotrebnog povredjivanja ili bilo cega sto moze da naskodi detetovom razvoju u svakom smislu.

Vrtic u kom je sada moje najmladje dete je za svaku pohvalu. Prezadovoljna sam! Sada je u mesovitoj grupi gde se nalaza predskolci i “mladji predskolci” tj oni koji nece u septembru krenuti u skolu vec naredne skolske godine. Uz njih bas lepo rade i sa mladjima tako da ih dodatno stimulisu i uce svemu sto uce i predskolci ali u nesto jednostavnijem obliku.

Sto se tice broja dece i stvarnog prisustva to je stvarno tako. U grupu je naprimer upisano 30 dece a stvarno u grupi nikada nema vise od 20.

Moj dječak ima 4 god. i od septembra ide u državni vrtić, zato što sam ja očekivala da počnem da radim (evo još uvijek očekujem ). Prije toga je išao u privatni, to je ustvari igraonica u kojoj je boravio od 11h do 15h. Bilo je oko 25-30 djece, uzrasta od 3 do 5 godina. Od kuće smo nosili užinu. Što se tiče aktivnosti, ništa posebno, samo se djeca družila, igrala… Dobro nam bilo jedino radi socijalizacije djeteta.
Moja očekivanja vezana za državni vrtić su bila velika (s obzirom da sam ja vaspitačica), ali…. Njih 33 je u jednoj grupi, dvije tete, od kojih jedna pokušava da nešto radi, druga ništa (osim što viče na njih). Moj dječak ih je odmah okarakterisao, “imam jednu dobru tetu koju volim i drugu koja se stalno dere”. Hrana im je prilično dobra, grijanje super. Koliko vi plaćate vrtić?

dini said:

Njih 33 je u jednoj grupi, dvije tete, od kojih jedna pokušava da nešto radi, druga ništa (osim što viče na njih). Moj dječak ih je odmah okarakterisao, “imam jednu dobru tetu koju volim i drugu koja se stalno dere”.

I Darku su takve vaspitacice. I on kaze da je jedna super, a da drugu ne voli jer non stop vice. A i ja sam to primjetila, posto svaki put kad ga dovedem ili kad dodjem po njega, cujem nju kako se dernja. Doduse, ove obije dosta rade sa njima i time sam zadovoljna.
Privatni vrtic smo placali po satu. Daki je tamo boravio od pola 8 do pola 5 i placali smo 125 eura. Doduse, imali smo neki popust zbog duzine boravka…

Mislim da bi ova tema mogla biti korisna roditeljima jedino ako postovi budu malo konkretniji, s nazivima vrtića.
Naš sin je vrtićki staž počeo u srednjoj jasličkoj grupi vrtića Sunce u podgoričkom bloku V. Odustali smo nakon 3 dana. On nije plakao, ali ga nisam imala srca ostaviti u grupi od 20-ak djece koja uglas plaču, kako u 9 ujutro, tako u 12, kad smo dolazili po njega. Nije mi bilo normalno ni objašnjenje odgajateljice da je to “normalno” prvih mjesec do dva dana. Smetalo mi je i to što se od roditelja očekuje da djecu predaju na vratima, kao pakete, i da više ništa ne pitaju. Nije bilo dopušteno ni da dodjemo na tren, da ga vidimo kako se snalazi. Znam da je sve ovo praksa u Podgorici, ali, igrom slučaja mi smo vidjeli kako funkcioniraju državni vrtići u Zagrebu. Kad smo tamo dobili mjesto u vrtiću morali smo svi troje doći na razgovor koji je vodila psihologinja. Odgovarali smo na pitanja o njegovom zdravlju, razvoju i navikama, a ona je promatrala kako se dijete igra s igračkama koje mu je pripremila. Pitala nas je kako regira kad je ljut, kako kad je tužan, boji li se nečega naročito. Rekla nam je da mu damo da ponese sa sobom nešto od kuće, omiljenu igračku. Morali smo reći tko će od nas dvoje biti s njim u vrtiću prvih dana, onoliko dugo koliko bude potrebno da ne doživi šok. Vjerojatno zato tamo djeca ne plaču u glas mjesec do dva dana, dok se ne naviknu, kao ovdje. Oprostite mi na ovoj digresiji, ali dugo sam čekala da ovo ispričam.

Druga adresa nam je bio vrtić Frog u Maslinama, jaslice, naravno.
Cijena od 150 eura je bila paprena, ali je uz tetu Tanju stvarno uživao, bacao joj se u zagrljaj svako jutro. Grupa je bila mala, mislim da ih je bilo do 15, a o njima su se brinule dvije tete i medicinska sestra. Uvijek je bio presvučen, čist i nahranjen kad smo dolazili po njega, a dobijali smo i detaljan izvještaj što je radio, kako je jeo, pa i koliko je kakio.

Sljedeće godine smo odustali od Froga, najviše zbog cijene koja je iznenada skočila za čak 50 eura. Osim toga, nismo bili zadovoljni ni s odgajateljicom, nekoliko puta se vratio s ugrizima.

Od tada je ponovo u državnom vrtiću, novom u bloku V, Suncokrili. Imali smo sreće s tetom Marinom, koju obožava, pa prelazimo preko činjenice da je to, izgleda, postao najpopularniji vrtić u Podgorici u koji idu i djeca iz Maslina, Donje Gorice…te ih sad u grupi ima nevjerojatnih 52.
I broj nikada ne pada ispod 40.

Mi smo od pocetka u drzavnom vrticu “Suncokrili”, zadovoljna sam jedina im je mana što je previše djece u grupu, ali što se tiče vaspitača oni su ok, hrana im je super…
Sad recimo u našu grupu vrtić mlađa grupa ima 46-toro djece, što znači da ima se desi da im bude cijela grupa,ali rijetko kad ispod 40-toro

A što se privatnog tiče čula sam sve pohvale za vrtić “Pinokio”, tamo je išla moje sestre djevojcica, sad ide moje kume djevojcica

kad cujem te cifre od 200 eura kontam da nas vrtic od 120 kao nije mnogo skup radi se o vrticu pinokio na starom aerodromu. ide vec trecu god i zadovoljni smo skroz, najvise me raduje da je ona zadovoljna, uciteljice su super, hrana je ok, lepo rade s njima, grupe su nekako iskombinovane recimo kod nje su sada ako sam dobro skontala deca od 4-6 kao starija grupa i predskolska zajedno, ali nije guzva, u cenu je uracunat cas engl nedeljno. kako na starom nema drzavnog vertica a ja ne vozim a muz jako cesto radi u vreme kad bi je odveli ili doveli iz vrtica ili je van grada, izracunali smo da bi mi na taksi otislo mesecno sigurno nekih 50ak, tako da su troskovi tu negde…

Cijene u privatnim vrticima su katastrofalno visoke,a od par prijateljica sam cula nista posebno za tu cijenu ne dobijaju tamo.Cak su u jednoj grupi djeca od 2 i 4 i 5 godina sto je nemoguce.Moja djeca idu u Suncokrile,sem broja u grupama i po malo hranom ostalim sam zadovoljna.Cerka mi ima 4 godine,tri ide u taj vrtic.I propricala brtzo i trazila tutu i naucila da sjedi dok jede.Vaspitacice su uglavnom o.k.nije ni njima lako sa 40-50-oro djece,ja sa mojih dvoje jedva izadjem na kraj:)

Evo jedne mame i sa primorja 🙂 Moji klinci idu u drzavni vrtic. Sin u jaslice a cerka u srednju vaspitnu grupu u vrtic. Sa oba smo zadovoljni do nekle. Kod sina tete su ok, jednu mnoooogo voli drugu manje, al ono sto mi se ne svidja je hrana! Uzina im je najcesce sok mozda poneki kolac a vrlo rijetko voce. Kod djevojcice su vaspitacice ok, stara garda pa lijepo rade, al recimo prije neki dan mi je jedna sa slozenom facom saopstila da:”Eto direktor nam je ove godine naredio da moramo da spremamo nesto mamama za 8.Mart, pa evo vam neka mala nauci ovu pjesmicu kod kuce.” Ja u cudu! Mi dok smo isli u vrtic znalo se i za 8.Mart i za Novu Godinu da se prave priredbe za roditelje, a ovo sad ispade ima kao dodatni posao! Strasno! Kad vidim u pojedinim vrticima kako s djecom mnooogo vise rade nego ovdje bude mi zao. Eto dijete mi ide vec 3god. u vrtic i sad cu prvi put da prisustvujem nekoj njenoj priredbi 🙂

Neznam da li bi otvaranje privatnog vrtica poboljsalo situaciju al voljela bih da ga imamo.

pozdrav iz Kotora.