Svidja mi se tema i projekat, narocito sto predstavlja direktno posljedicu prebukiranosti predskolskih ustanova protiv cega se evo borimo iz sve snage!

Moj sin (3,5) godine jeste imao prilike da se sretne sa tim, ali naravno na tom minimalnom nivou koji primijetimo mm i ja, sto je i ocekivano u tom uzrastu. To jeste uglavnom zbog igracaka i gluposti, nista ozbiljno sad, ali bi moglo da bude. Prosle godine je imao drugara u grupi sa kojim je bio nerazdvojan, verbalno su se stalno prepucavali, ali je na kraju moj sin tog djecaka ujeo za grudi!!! Bila sam u shoku, tesko mi je to palo, a i njemu je. Prosto je sve iznenadio. Vaspitacice su nastojale i prije toga da ih razdvoje jer su i svojim igrama bili uvijek blizu tako nekog nemilog dogadjaja. Ove godine je slicno. Najvise se druzi da djecom koju poznaje van vrtica iako vaspitacice nastoje da ih razdvoje i spoje sa drugom djecom, a sa tim djecakom se najvise i “koska”. Tako je i kuci jer nam je to najcesci gost. 

Najsklonija sam misljenju da tome na ovom nivou ne treba pridavati veliku vaznost, bar kad je moj sin u pitanju jer on bas skrece paznju tako nekim neobicnim ponasanjem. Ako ga iskuliramo, on prestane… 

Da je obrnuto, da on pretezno trpi nasilje, vjerovatno bih drugacije razmisljala… za sad je to uzajamno, bude modrica sa obje strane.

Jos nesto imam da dodam na ovu temu, a to je da sam primijetila da ponekad roditelji, narocito ocevi, podsticu djecu, narocito djecake da budu agresivniji i sve pod sloganom: ako te neko prvi udari, ti vrati. Da li je dijete od 3, 4, 5 godina svjesno da ukapira da je to neko prvi poceo i da li, kada i u kojoj mjeri treba da se “vrati”???? Ja mislim da ne.