možda i nije baš nasilje, ali jeste vrlo slično, prosto sam ostala zatečena i danima razmišljala o svemu i opet mi nije jasno

Imam ćerkicu od 25 mjeseci. Prije neki dan po prvi put pođemo do nekog novog igrališta u blizini zgrade i kako se ranije nije igrala u kućicama ona se zavuče tamo. I za njom uđe dječak otprilike iste dobi i vrlo brzo počne da je šutira po nogama/ ćevanicama. Zamolim ja njegovu majku da mu kaže da to ne radi, a ona meni: ali on je mali! Iskuliram ja, ali se situacija vrlo brzo ponovi, dok ona nije počela da plače i ubrzo vrišti. I ja kažem dječaku da ne smije to da radi, on mi se smije, a njegova majka mi prilazi i kaže da ne treba da branim njenom sinu ništa i kako joj nije jasno što je ne naučimo da se brani!?! Ja zblanuto gledam, a ona meni: što očekuješ da će da joj se desi kad krene u školu?

Ne moram da vam opisujem da sam u tom trenutku imala želju da joj iz prve ruke pokažem da ne umije toliko dobro da se brani koliko ja dobro mogu da je ispljaskam. Naravno ništa od toga, pokupimo se mi sa igrališta i odemo. Moje dijete uzdiše li uzdiše. Najgore od svega je što su i oni iz naše zgrade, pa se može desiti da se i u budućnosti ponove ovakve stvari…

I sad ja danima razmišljam o ovom načinu “vaspitavanja” i što da radim sa ćerkicom koja očigledno nije spremna za te male huligane kojim je očigledno sve u životu dozvoljeno. Stvarno nemam namjeru da je učim da se bije sa drugom djecom, ali što uraditi ako se ovako nešto ponovi? STrah me da će na kraju roditelj koji ovako vaspitava djecu završiti sa masnicom zadate mu od mene

Jeste li imali ovakva iskustva? Kako ste ih riješili?