Razlika izmedju mojih klinaca je godinu i 9m. Nemamo nekih vecih problema s ljubomorom ali posto je malecka pocela da se aktivno igra i sve cesce poseze za sinovim igrackama, on ponekad ne zeli da joj ih da. Jednostavno joj ih uzme iz ruku. Uopste ne znamo kako da reagujemo.  Niti smo za to da ga pustimo da joj uzima niti mi se cini pametnim da insistiramo na tome da ih vrati, da ne bi podsticali ljubomoru. Danas je bio takav slucaj, uzimao  joj je sve igrackice, a zauzvrat davao iskljucivo kockice. Kada sam ja pocela da insistiram na tome da joj ostavi miki mausa, poceo je da se ljuti i da divlja. Onda sam rekla da pitamo nju, pa sam je kao pitla da li bi mu dala, i ona je “odgovorila” da hoce. Rekla sam joj da je to bas lijepo od nje… Nekoliko minuta kasnije, uzeo je dvije iste kutijice i jednu joj dao “mama,dao sam valji kutiju, jedna njoj , jedna meni”. ALi i dalje nije htio da je pusti da kopa po njegovoj korpi s igrackama.

Danas je njegova ljutnja bila nesto izrazenija jer je bio pospan, ali obicno joj uzme igracku i samo kaze da ce joj dati nesto drugo. I da joj, zaista…To je zapravo naucio od nas, jer bismo u pocetku govorili “e ako uzimas to, onda joj daj nesto drugo”.

Ma sad mi se nista ne cini pametno i sve mi se cini nepravedno prema mrvici…

Imate li kakav savjet? Kako da se postavim? Da  insistiram na tome da joj ostavi to s cim se igra, pa ma koliko se ljutio? To mi se cini pravedno. Ona je jos uvijek mala, ali brzo ce proci ovo njeno “bespomocno” vrijeme i ne bih voljela da je naviknem na to da mu popusta. On mora da nauci da dijeli. Samo bih voljela da pronadjem sto bezbolniji nacin…