Kad cujem pjesmu od Regine tj samo refren …kad poludimo … sjetim se ovog topica

U sustini smo mi ti koji misle da nesto ne radimo kako treba u vaspitanju kad nam djeca haos prave(recimo mi kad  nas neko pita sto radi malena ,kazemo izuvaa) ali oni su ipak djeca imaju te svoje faze i fazice i najmirnijem djetetu   ponekad iskoci osiguracsve je to dio odrastanja.

mamika i mene oraspolozi u sekuncu

sto pomenu 5-toro djece ja se divim svima sa vise od 2 ja sam u oj ulozi evo 20-ak dana i vec sam poluluda ili me mozda jos drzi baby blues.

al bas sam pomislila na nasu Krsitinu danas, kako zena sve stize jasno mi ne moze bit najiskrenije joj se divim i svima vama sa 3+ djece ja vec razmisljam o organizaciji za godinu kad se vratim na posao? Ludnica i sad i tad, ne sad mozda fizicki kako postic sve vec psihicki izdrzat toliki stres djecu postic sve sa njima.. nema svaka vam cast ko sve to stize

Tajchi, nađoh i ja dosta sličnosti kod naših curica, a i sjetih se nekih tvojih postova, pa skontah da smo i ja i ti krupne žene, kao i da teško nađemo brus…Ja se prosto pitam šta će da nam rade kad budu tinejdžerke, kako ćemo tada izaći na kraj sa njima. Ova moja bistrica sve snimi, sve uhvati, ma ništa pred njom ne smijem ni signaliziati. Ja i mm smo imali običaj da pričamo na engleskom kad ne želimo da razumije, ali sad gospođica ide na časove engleskog, i mi svaki put budemo provaljeni, pa čak i ako ne zna te riječi. Kako ukapira veze nemam, ali i to nam otpada.

Trenutno mi je problem da ode kod zubara, jer ima jedan kvaran zub, ali nema šanse da hoće da sjedne na stolicu. Zabranili smo joj neke izlazke, nema kupovine igračaka, isl, i sve će to dobiti samo ako popravi zub (prvi put da se i mm složio sa mnom). MM se pravi da vodi neku drugu djecu u igraonice, na tobogane, priča kako su se proveli, a na sve to ona mrtva ladna “ja ne mogu da idem, nisam popravila zub”, i gleda nas kao da joj je 15, a ne 4 godine. Tvrdoglavica jedna, tako se postavila da stvarno ne znam kako da je naćeram, jer inače ako joj se negdje zabrani da ide, ili samo ako mm krene iz kuće bez nje, a zna da neće na posao, nastaje haos, plač, histerija, i tata popusti. Sad je skontala da joj je bolje i kući i bez igračaka, nego da sjedne na stolicu.

E popravljamo lutkama po cijeli dan, to nam je sad glavna igra, ja sam zubarka, a beba je ona, pa zujimo li zujimo. Gledali smo i neke klipove o zubarima, ništa ne pomaže kad je ona u pitanju. Ode ona sa mnom, obeća da će sjesti, meni poprave zub, ali kad dođe vrijeme za nju, pobjegne i gotovo. A dok meni rade sve je super, već je naučila što je plomba, čemu koji instrument služi, priča, zapitkuje, ne prekida. Zadnji put sam se toliko smijala na stolici sa sve raščepljenim ustima, da sam mislila udavih se, kad je pričala zubarki kako ima dedu koji puši i počela da ga kritikuje. I super se slaže i sa zubarkom i sa sestrom, ali neće, jednostavno neće i tačka.

Jeste da je ot ali ovdje sam pisala, pa samo da vam se pohvalim da smo danas popravili zub. Posle ozbiljnog smanjenja izlazaka, i ne kupovine ničega, priče non stop, i prijetnji da će biti zatvorena u sobi, posle 5 bezuspješnih odlazaka, konačno je sjela na stolicu tati u krilo. Bilo je muke, plašila se zujanja mašina, više nego bola (valjda i zbog pritiska u srednjem uhu, pa inače loše reaguje na takve zvuke), pustili smo muziku, i svi pričali u glas i plomba je gotova. Posle je bila najsrećnija na svijetu, skakala je po ordinaciji od sreće, pjevala, igrala i dobila je zasluženu nagradu – da bira igračku koju hoće.

Ja se divim svakoj koja ima troje i više, ja sam i sa jednim bila u out-u, a frizuru od tada nemam, mada nisam ja ni neki tip za sređivanje.

Ali ono što sam se više puta uvjerila jeste da ovakve priče jesu super, ali da kad se vrata zatvore, ipak sve bude malo drugačije, tj kao i kod nas koji smo takvi inače. Ili jednostavno imaju dovoljno materijalnih sredstava pa se ne moraju sjekirati oko toga šta će sebi ili djeci kupiti, mogu priuštiti sebi kućnu pomoćnicu, pa se ne zamaraju kućnim poslovima i gube na to i vrijeme i energiju, pa se mogu posvetiti djeci maximalno, mogu prošetati kad hoće, ići na ljetovanja i zimovanja, dati sebi oduška. Dok mi “obični” od svih briga i vaganja koliko i kako možemo, i silnih obaveza, pucamo tamo gdje znamo da će nam oprostiti i da će sve biti ok. Što naravno ne znači da ovi i slični ljudi nisu to stvorili svojim radom i zaslugom, ali to im značajno olakšava da im ređe puca film.

Mamika, vjerujem da mnogi za tebe, ili bilo koju od nas, pomisle blago njoj, kako sve uspijeva, djeca fina, vaspitana…

I ja joj se divim svakako. 

A da je forum odušak, jeste definitivno, mene spašava, pa i ako nekad ostavim sve da bih pročitala sve nove postove ili ih komentarisala. Mm me samo pogleda, čudio se u početku, sad je navikao, i zna da ću više stvari uraditi ako mi omogući da mirno provedem neko vrijeme na kompu.