Ne stigoh biti na netu juce i danas, juce smo bile po gradu od 12 do 18h!!! Vozile se po Kalisu vozicem, duga voznja, uzivala je a sjedjeli smo na prvoj klupi iza lokomotive koja je plava kao Tomas. Kad smo sisli, mazila ju je i svirala na trubu . Po gradu je bilo prelijepo, ulica pored Knez Mihajlove imala izlozbu radinosti: domaci prirodni sapuni, heklano, pleteno, lutke, drvenarija, vina, med, medenjaci… Predivne drvene tezge, divna atmosfera, kao u velikim zapadnim gradovima. Rucale smo u gradu (opet nisam kuvala ) a onda smo se predvece komirale sat i po kuci, jedva je navece zaspala.

Danas smo bile u Luna parku iza zgrade! To su uspomene iz mog djetinjstva, ja sam u skolu isla i dobra mi drugarica bila cura koja je zivjela u prikolici na Pobrezju a njeni su drzali luna park. Cijelo djetinjstvo sam provela tamo. Ali ovaj, Boze, kako je glibav bio! Danima prolazimo pored njega i ja sve kazem, prljavo je, necemo danas, mokro je, kisa je, zurimo…

Popodne odosmo, bila je na veeelikom toboganu, onom naduvanom, pa se vrtila na vrtesci, pa na onim zivotinjama u krugu, pa smo vozili one autice sto se sudaraju (ali su imali odlican pojas, te smo je dobro uvezali). Oribali smo je dobro posle toga, glib zivi je bila!

Malena je prosle godine sa 2 godine crtala na tabli. Uglavnom je zvrljala, nije bas nesto talenat za crtanje. Imala je krede u boji, pa smo uglavnom ucili boje. Nije ih sve savladala, trebalo joj je jos koji mjesec. SAd ih zna mislim sve.

Bojanje moze da prodje, ali, crtati ne umije. Prosle nedelje sam joj kupila manju tablu, u obliku jabuke. E sad nam je ona glavna zanimacija. Nisu joj se svidjeli portreti, tatu i mamu ne umije da nacrta , ali je zato crtala biljku mesozderku. SAma je nacrtala je krug i na njemu bodlje, pa je mene to podsjetilo na onu biljku sto jede musice, otvorila sam net i pokazala joj. Stvarno izgleda tako. Onda, kad je vidjela da mesozderka jede musice, morali smo crtati i musicu u njoj – jedna tackica za tijelo i 4 crte za noge .

Jutros evo crtamo kornjacu: http://www.google.rs/imgres?im…..CEgQ9QEwAw

Nadjoh ovu sliku na brzinu pa gledamo i crtamo po njoj.

Kusa pljusti, pa smo primorani na ostanak u stanu.

Ana Pg, hvala za ove savjete. Inace, gledala sam djecu koje fantasticno crtaju i to ljudske likove (tatu i mamu) pocevsi od 2,5 god. Zato sam pomislila da ce ova moja svrca biti totalni antitalenat. Mi sad crtamo slovo O, ono je Okruglo, pa na osnovu njega crtamo i jaja, koja je bockala kredom i pravila im sare. Onda smo opet od kruga crtali pile, pa zeca. Smisljam sta jos da crtamo i radimo. Probali smo da crtamo i slovo A, ali ide ide malo teze.

Jaooooj, dok vam pisem, pravim pauzu da dodjem do glasa, ona uzela pjesmice od J.J.Zmaja, kaze CITAJ MAMA, ja odgovaram, samo 5 min i nastavljamo. Dok ja pisem cujem da recituje komplet pjesmu koju je nismo ucili, mislim nismo ponavljali, samo smo joj citali, recitovali. Pjesma je SVET. Evo je recituje i prepricava i pjesmu Pacija skola. Bas sam sretna, tra la la la la.

Moj sin, 2g5m, sje sad u fazi crtanja pravih linija. I ne odustaje.:) Bilo obicnim, bilo vodenim bojicama. I ja za njega mislim dq je totalni antitalenat:) (a tako sam se nadala da ce povuci taj gen na strica…)
A juce je cio dan prqvio kucicu od plastelina- u stvari je samo kidao komadice raznih boja i redjao. Dobili smo jednu sarenu gomilicu nedefinisanog oblika, koju on s ponosom pokazuje kao kucicu:) i koja j njegovim ocima ima i prozore i vrata:)
Inace, kad sam mu prvi put dala vodene, uporno je koristio crnu. Ma skoro iskljucivo. Ja sam, naravno, u svom stilu, odmah digla paniku. Sjutradan je, medjutim, aktuelna bila narandzasta:) pa je meni laknulo, a tata se samozadovoljno ismijao na mamin racun:)
Vidjeh na aninom blogu da je pravila knjigu boja i ucila maleckog boje, ako ne grijesim, sq godinu i po otprilike. Mi sina nijesmo ni pokusali da ucimo boje jer sam negdje davno procitala da ih mogu nauciti tek sa 3,4? Informacija je ocigledno pogresna, jer je nas mali boje naucio sam i to, sto je mene totalno iznenadilo, prvo rozu, pa narandzastu, ljubicastu,braon i tek onda osnovne boje, za koje sam ja ocekivala da ce prve nauciti. Jos uvijek se ponekad zamisli nad nekom nijansom zelene ili pomijesa zelenu i plavu.

I mi sklanjamo igracke. I kad mu izvadim stare odusevi se. A jutros pronasla neke koje sus sad taman za malecku. Dala sam joj jutros da se igra, pa ih sklonila u plakar da ih ne bi on dograbio cim dodje iz vrtica i, taman oprane, rasuo po kuci:) pa kad joj malcice dosade, nek se i on opet poigra. No njoj sad samo da je da nesto pogodno za zvakanje i da dobro tandrce:)

I ne hvalim se njom uopste, ne mislim da ce joj, bude li prepametna, zivot biti lak. Mozda bas suprotno. Ja kukam, jer sam ili stara pa nemam energije za sve za sta ona ima, ili su ova danasnja djeca rodjena sa fakultetom pa mi dzaba svo moje znanje i praksa.

Kako vi izlazite na kraj sa vasom djecicom? Meni pomazu savjeti, preporuke, predlozi koje ovdje procitam, ali mi je ipak zao sto joj nekad ne mogu pruziti vise. Nemam ni finansije ni mogucnosti sad za bazen, a dok smo je vodili, to je bilo uzivanje, skicala bi kad bi vidjela da pakujem svoj kupaci, a tada je imala 6mj kad smo poceli. Hoce da uci egnleski, ali, sa drugom djecom, samo sto nije plakala kad je vidjela djecu na sekciji u Majdaonici kako oni uce a ona stoji vani . Vukla je vrata, govorila SAMO MALO MAMA, SAMO MALO DA UCIM. Meni je knedla bila u grlu.

Hoce da jase (vec pominjah). Htjela bi u hor ili da svira. Jesu li sva djeca takva? Mislim da je normalno probati u zivotu sve sto zelis, pa se odluciti za ono za sta imas talenat, ili sto ti se svidja. Nije meni strasno, mozda grijesim, ako se odustane od tih, nazovi hobija, sporednih djelatnosti ili kako vec. Bitno je da se dijete oproba, bez forsiranja, pa nek ostane na cemu voli.

A sto se tice skole, tu cemo drugu pricu, ona je “igra” i karta za cio zivot.

Tajchi, ni 10-ti dio toga nisam bila u prilici da pruzim i pokazem mome djetetu i nimalo se ne stidim, niti mi je krivo. Sto cemo, tako je kako je. Ja sam presrecna kad ugrabim po sat vremena samo da ga mazim… dodjemo kuci oko 17h, gladni, prasnjavi… dok sve to sredimo, ja i mm pijemo kafu oko 18.30 uz vijesti i to nam je ritual, dok on jase po nama i gica se. Kad je lijepo napolju, jednostavno izadjemo u obliznje skolsko dvoriste da se izgicamo… ne radimo nista posebno ili idemo na skromno obliznje igraliste sa dvije ljuljaske i klackalice, ali je on odusevljen. Skoro smo dobili pravo biciklo sa pomocnim tockovima, ali nije zainteresovan… neka ceka neko drugo vrijeme, za par mjeseci. Kad je ruzno vrijeme kuci bojimo, slazemo dvorac od kockica, nekad se tata i on jurcaju, vozimo autice posto od nekih kanapa napravimo staze, pjevamo i ucimo engleski (mm je prof engleskog).

Pred spavanje se obavezno samo tako mazimo, nekad pricamo pricu ili pjevamo pjesmice, ali uglavnom se samo njuskamo.

Mada te razumijem jer ti si cijeli dan s njom i obje biste htjele “nesto vise”, a nama je pak dovoljno samo da se njuskamo…

Macence, i sve druge mame kojima djeca idu u vrtic su mnogo sretne! Barem je takvo moje misljenje. Dok je malena isla u vrtic svasta je radila, taj vrtic je bio zaista predobar, ali i dosta skup. Hrana fantasticna, briga ekstra, doktorka odlicna a sa djecom su svaki dan radili nesto. Sa 1godinu i 5mj. su im obukli nekakve keceljice i slikali su vodenim bojicama, za NG su pravili Deda Mraza i Sneska, za Vaskrs pilice i jaja… Jos uvijek imamo njene radove koje sam sacuvala, jer su mi svaki dan kad dodjem po nju vracali nesto od njenih radova da nosim kuci. Tako da je onda kuci potrebno, kao sto ti rece malo njuskanja, tj. mazenje, pazenje, pricanje pricica. Meni malena sad ne ide u vrtic, pa pokusavam da nadomjestim to radom kuci, a uvijek mi nesto nedostaje: maste, vremena, sredstava, prostora…

Evo je sad “gnjavi tatu”, slikaju temperama, a mi uradismo (rucak mi je bio brzinski pa sam stigla) 2 brza “projekta”:

Tesko meni, ofarbala je vec 2 papira sa tatom, ja sam crtala sa njom cijelo jutro, pravili ovo pomenuto a ona pita A STA CEMO SAD???

E treba je poslati u vrtic i to na cio dan, da zamara tamo nekolike tete, a ne samo mene i tatu

Tajchi mi zavidi, Alba me zali… sto vam je zene?! Tako je kako je. Svi se prilagodjavamo situaciji. I meni bi nedostajalo maste i zivaca i zivota da po cio dan jurcam za divljakom, a istovremeno patim sto ga ne mazim i nemam pojma sta je i koliko jeo po cio dan… Ne mozemo imati sve. Mozda sledece godine i ja ostanem bez posla, pa opet budem kuci, pa cu da ponovo citam sve ove mastovite i kreativne savjete napisane odje i svuda po internetu i knjigama… mozda vi vec sledeci mjesec pocnete raditi, pa se samo njusnete sa djecom na pola sata dnevno… Vjerujte da uspijemo i za tih par sati nekad da se svadjamo (cak i pucnemo), a ludacki se pozelimo…

Nista tu nije strasno ni kod jedne ni kod druge situacije… Najvaznije je da su nam tate takodje tu i za nas i za djecu jer cini mi se da ne bih podnijela nijednu situaciju da mi mm nije uvijek uz mene i dijete.

Ma, macence, ne zalim ja tebe, zalim sebe:)) unaprijed:)
Hvala, ana.
Imali smo tu neku glinu, pa mu dadoh sinoc malo dw se zabavi dok sam se ja bakcala oko male. Onda je trazio cackaloce i zabadao ih u to i napravio jezaa. Pita me ‘oce li da skace?’ Mada ne znam kolko je glina za njega…. no nijesqm imala sto drugo da mu dam. A crtani samm htjela da izbjegnem jer je buljio kod djeda i babe uru,sigurno.
I to me s crtanima nervira, ja mu pustam samo uvece, dok kupam bebu. Nekad to bude i sat. A kad ode kod mojih oni mu cim trazi ukljuce. Ne mogu da se bunim, stari su i znam da im je nekad to lakse nego da skace i urla po kuci(iako to ne bi zivi priznali). No, juce bar nije bilo razloga, fino se zabavljao na terasi, pa mu odjednom cvrcnu da trazi i djed, naravno, potrca da mu ispuni zelju. A kad gleda crtani on se potpuno pogubi, totalno se uzivi i ne rehistruje nista oko sebe. Bude u transu. Prije neki dan sam se dodatno iznervirala kad mi je rekao da gleda crtani u vrticu…