10:14 am
Na ovu temu me podstakao sajt koji je ovdje promovisan http://mamenakafepauzi.blogspot.com/, a baš sam ovih dana razmišljala o tome kako da unesem malo akcije u igri sa mojim dječakom. On će za koji dan napuniti 3 godine, jako puno priča i uglavnom nam se sva “igra” svodi na “intelektualna nadmudrivanjima” i razgovore ( često vrlo argumentovane svađe s njegove strane, pitam se šta ćemo raditi u pubertetu). Igračke su uglavnom tu da ih preskačemo po kući, jer sva akcija sa njima preestane kad se istresu na pod. Moj suprug i ja smo mu omiljene igračke još uvijek i djeluje kao da nema namjeru da to mijenja 🙂
Oduševljena sam sa idejama koje je Ana prikazala na svom blogu! S obzirom na današnji tempo života, koliko vi stižete da se posvetite djeci na ovaj način? Moram priznati, da ne posjedujem ni 10-ti dio njene kreativnosti.
1:37 pm
I mene povremeno muci osjecaj da bi mogla sadrzajnije provoditi vrijeme s djecom.
Moga sina je kao trogodisnjaka satima zabavljalo oblikovanje plastelina i slikanje vodenim bojama. Dvije godine kasnije, ne zanima ga ni jedno ni drugo.
Ali, sada voli igre usporedjivanja, tipa…sto je tvrdje, celik ili kamen, karton ili plastika i tako beskonacno. Mi postavljamo pitanja, a on odgovara. Varijacija ima bezbroj, sto je vece, tko je brzi i sl.
Dok setamo raspravljamo o godisnjem dobu, brojimo gljive, ucimo vrste drveca i cvijeca…
9:07 pm
Ana me podstakla da ponovo razmislim i da se podsjetim koliko je vrijeme koje provodim sa djecom nekreativno. Sa najastarijom sinom definitivno najvise igram igre pogadjanja (npr on kaze slovo, a ja treba da pogodim stvar koja mu je pala na pamet), ali cu stvarno morati da poradim na kreativnosti u narednom periodu. I sa njim i sa preostalo dvoje. Ako ne svaki dan, barem svaki drugi, treci. Puno me grize savjest zbog toga.
Eto sto mi napraviste
5:14 pm
Moji su malo stariji od 3 god.,ali taj plastelin koji im nije vise interesantan zamijenite beolinom ili glinamolom(koji je jeftiniji i moze se naci u svakoj knjizari).Te neke kreacije koje se mogu napraviti ako su od glinamola,suse se na vazduhu,na sobnoj temperaturi i onda se mogu lijepo bojiti obicnim temperama ili vodenim bojama.Zatim ako imate neki bezbojni lak i igrarije vaseg djeteta postaju ozbiljna umjetnicka djela.
Inace beolina ima(makar kod nas) u bijeloj i terakota boji.
Imam dosta nekih ideja ali otom-potom.
9:04 am
Ja postavila temu, pa zaboravila na to, treba mi još malo vremena da se priviknem na prvi crnogorski forum za roditelje 🙂
Kristina, primjećujem da danas dosta roditelja grize savjest kada razmišljaju na ovo temu, ali realno, teško je sve postići, ako je predpostavka da većina roditelja radi.
Meni se nekad čini da ja isuviše analiziram i brinem o tome kako da se bavim djetetom.
Jednom prilikom sam se žalilia prijateljici kako me grize savjest čim se izvičem na sina i kako se bojim da će to ostaviti posljedice na njega. A ona, kao neko iskusniji i sa dvoje velike djece mi je na to odgovorila ” A pita li se neko ostavlja li njihovo ponašanje posljedice na nas?!!” :)))
Hoću reći, da je ipak ono što je na prvom mjestu i što je neprocjenjivo jeste naše prisustvo u njihovim životima. Pa čak i ako ga ne provodimo ovako ” kreativno” kao što to Ana radi, ne znači da ne radimo dobro našoj djeci. Naprotiv..
10:53 am
i ja sam medju onima koji stalno misle o tome da li i koliko stetim ponasanjem svojoj djeci i stalno se pitam da li sam dovoljno dobar roditelj. Mada mislim da to manje vise sve nas tisti. Bas sam nedavno procitala jednu knjigu o roditeljstvu, koja je odlicna, a pisao je djeciji psiholog i sociolog, koji kaze da roditelje niko ne obucava za tu najvazniju i najtezu ulogu u zivotu, i da se posljednjih godina previse roditelji koncentrisu na to kako ce i hoce li njihovo ponasanje sjutra uticati na njihovu djecu i njihovo samopouzdanje…
9:33 am
Wesna, ovo je bas simpaticno! Probacemo popodne! Dopada mi se ideja, tj. spoj sa kockicom.
Mi smo ovih dana pravili origami zecice, a onda ih bojali i govorili o osjecanjima: kako izgledam kad sam ljuta, kad je on ljut, kad smo srecni (pa pricamo zasto je to tako uz nadu da ce nesto i zapamtiti )…
Na njegovu inicijativu, a inspirisan crtanim Pepa prase, napravili smo i lutkarsko pozoriste od 4 obicne daske i moramo da mu budemo verna publika koja sjedi ispred i pazljivo slusa i gleda
Postavila bih uputstvo i malo nasih rukotvorina, ali opet ne mogu da postavim slicice
ADMIN, PLS HELP! Opet nema onog foto aparata uz pomoc koga sam linkovala slicice preko drvceta.
3:05 am
Vanjamik, ajde postavljaj sve sto mozes. Ja cu pisati cime se mi bavimo, iako, jaoj meni, moje dijete od 2 i po, sad joj je 2 i 9 i po mj zna vecinu stvari na PC-u: upali ga, zatvori programe koji se automatski otvore, podje na novi “kistic” pa otvori tatinu listu, pa misem ode na youtube, pa upali sebi Nodija, ili Pepu, ili Tomasa. Nocas su, zbog gripe, i nemogucnosti izlaska igrali igru memorije. Ona sto je i za starije teska sa otvaranjem kao karata, pa pogadjanjem gdje se koji lik nalazi, pa su bojali sliku na kompu: uzme cetkicu, ode na boju, klikne, pa ode opet misom na sliku i klikne. Jes da su usta bila crna a lice crveno, ali, ona je trenutno u toj fazi, i bojicama kad crta, sad voli crnce ili crna usta (Boze, odakle joj to!). Igrali su i asocijacije, sta koja zivotinja jede, kako se oglasava i sl. Mnogo dobra igrica, mm je downlodovao, ali, ja poludim od tolike igre sa kompom!
Cesto igramo slova, naucila je azbuku, brojimo, igramo YES i NO, tj. sama trazi da uci engleski, citamo do beskonacnosti, ucimo zastave drzava (iz knjige Sveznalica), iz iste knjige ucimo nebeska tijela (fascinira je mjesec od kad je bila beba). Kad je neraspolozena, sama trazi da se cita Bibija. Ima ih 2 prelijepe i jos nekoliko finih knjizica: Vrlinoslov i jos jednu, zaboravih u ove sate. Hoce da fotografise i pustamo je, iako ja strecam da mi ne slomi aparat. Imamo jako lijepih slika ja i mm sto nas je ona slikala jos kad je imala svega 2 god i nepuna 3mj. Takodje, voli da kadrira, pa su slike smijesne nekome, vide se samo zubi, ili brada tati kad poraste, nokat mamin, papuca, mrva na podu i sl.
Jednom nedeljno idemo besplatno u Majdaonicu radionicu i tamo se “kreativno uzdizemo”. Na sledecim postovima cu predloziti Kristini tako nesto! To je odlican posao za kreativnu mama Anu.
Ali, cesto mi se cini i da dosta propustamo, jer, nekad hoce crtani vise nego sto se meni svidja. Do godine i 9 mj ih nije gledala, a onda se zaljubila. Posle je opet bila duga pauza, tokom ljeta, pa je opet gledala. Ova zima mi je grozna, zna sve sama, pa upali sama komp, iako se ja ljutim pa mora da pita prvo
3:15 am
Jako mi nedostaje vrtic, a sad nemamo za njega. U drzavni ne moze upasti jer ja ne radim, a privatni je preskup a predobar! Zato imamo pun stan igracaka i slagalica. Ima raznih slagalica, pa one kocke sto se slazu u raznim oblicima iz Teleshop – a, odlicne su! Nocas sam joj objasnjavala sta je sta na masini za sivenje, juce je taksisti rekla kako se pravi hleb (isli smo kod dr-a), igramo sta je koje boje (crvena jagoda ali crven i paradajz) i to najcesce kad jede ili kad nesto kuvam. Crtamo preko papira vostanim bojama pa se pojave obrisi: cesalj, novcic, viljuska. Kupovali smo joj i one slikovnice sto se “bojaju” vodom, tj. cetkicom se povlaci a boja se pojavljuje.
Pricamo stalno po prevozu (ovamo ljudi cute, sto mi je kao u Staljinovo doba, brrr), pa joj objasnjavam koji je koji znak, boja, kola. Cini mi se da radimo malo stihijski, da li je to dobro ili ne, ne znam. Zao mi je sto nemam uslova za vise.
Motala sam vunicu preko njenih ruku, ono po starinski, a sad bi htjela i da hekla, plete, pa je moram uciti pletenje prstima.
10:24 am
Tajci, pre neki dan sam gledala par videa sa predavanja ovog gospodina, stvarno je neverovatno koliko gresimo i koliko se udaljavamo od “prirodnog” , sto svesno sto nesvesno
bilo bi super negde da se uklopi i dovede za skolu roditeljstva, ili da se vidi neka kombinacija preko unicefa, mada zavisi sta su njihovi planovi i ciljne grupe za ovu godinu…
11:23 am
Members
NVO Clanstvo
16/10/2010
Gospodin Rajko (kako li mu bese prezime ) je kreator NTC metode predskolskog ucenja koja se eksperimentalno praktikuje u nekoliko vrtica u Srbiji, a znam da je ukljucen i jedan vrtic u Budvi, ali da li je drzavni, ne bih mogla kasti.
E, sad, njegova metoda se zasniva na simbolickom ucenju, tj. potencira se ucenje znakova (npr. zastave zemalja, saobracajni znaci…), ako i asocijativno razmisljanje (npr. zagonetke, pitalice su veoma zastupljene u radu).
Ne znam puno o metodi, ali dosta sam saznala preko njihove FB grupe.
Inace, pobornika sam toga da sto je vise moguce iskoristi period izmedju 3 i 6 godina, kada su deca vise nego spremna za ucenje, ali se mora paziti da se ucenje ne sveda na puko memorisanje, kao sto je kod nas praksa sa pesmicama u vrticima.
I, naravno, sve to kroz igru, jer nema ucenja bez igre i igre bez ucenja
11:53 am
Tajchi, i ja ne volim zimu jer tada mnogo cesce gleda crtane filmove. Pre neki dan smo bili u cekaonici kod Dr, ulazi mama sa klincem od 2-3 god, i on pocinje da vice “Planeta ce nestati za 3 minuta!”. Zena se izvinjava jer ja drzim u narucju cerkicu, malo se uplasila, objasnjava mi da su u pitanju crtaci, a ja joj odgovaram “Ne brinite gospodjo, ja sam rodila nindza kornjacu” 🙂 Razumijemo se, na zalost!
Ta tvoja bistrica je divna! Ne brini se “stihijskog”, sve sto sa njom radis, po mom skromnom misljenu je odlicno, a rezultate vidis i sama! Bice vremena i za planirano i organizovano 🙂
Dok ne dobijem uputstva kako da postavim slicice, evo 2 igrice koje cesce igramo:
1. Tajanstvena vreca (u nedostatku vrece, koristim jednu staru jastucnicu): U nju ubacim 10-ak raznih predmeta. On nije u prostoriji dok to spremam, onda udje i pocnemo sa “otkrivanjem”. Udobno se smjestimo (za sto ili na tepih). Ima pravo da zavuce rukicu i opipa predmete, pokusava da odgonetne sta je u pitanju. Ne sme da izvuce predmet dok ne kaze sta misli da je u pitanju.
Poceli smo sa njegovim igrackama, da mu bude lakse, a sada mu ubacujem sve sto mi padne na pamet. Kako se iznenadio kada je jednom izvukao onu viljusku za spagete! Moze da se igra i tako sto se ubacuju po dve iste stvari, pa onda da ih izvlaci tako (u paru). Ili da izvuce po jedan predmet od svakog, redja ih na sto, a onda da izvlaci ostale i spaja parove istim redosledom kojim je prve izvlacio.
2. Zamisli da si boja, koja boja bi bio… i tako dok vam ne nestane ideja. Pocinjemo sa bojom, vocem, povrcem, drvetom, dinosaurusima (tu idemo do detalja – letaci, dzinovi, mesojedi, biljojedi, patkoljuni, morski… ). Ovo obicno igramo ujutru u krevetu kada se probudi.
Ovo sam prilagodila njegovom uzrastu, inace se igra malo detaljnije: papir A4 velicine se podijeli na 4 dijela, tj. da se dobiju 4 pravougaonika. U prvi se crta-pise (boji) odgovor na pitanje “Kad bi bio boja, koja boja bi bio”; drugi pravougaonik “Kad bi bio drvo, koje drvo bi bio”; treci “Kad bi bio cvijet…”; za cetvrti se i ne sjecam… Ovo je odlicna igra za upoznavanje ucesnika, velikih i malih, s tim sto mali obicno crtaju, a veliki ispisu odgovore…
4:54 pm
wesna said
Simpaticna ideja za igru sa djecom
Ah, Wesna! “A gdje su zeku rucice?!? Zec ima ruke! Necu da crtam zeca bez rucica!” Morala sam da ih docrtam na tijelo da bi htio da igra!
Aonda smo nastavili da crtamo dinosauruse, po slicnom uputstvu. Nista bez dinosaurusa!
Most Users Ever Online: 287
Currently Online:
11 Guest(s)
Currently Browsing this Page:
1 Guest(s)
Top Posters:
mamika m: 1304
Ana P: 543
lara92: 415
Budimka G: 386
svetlana22: 335
Cekalica N: 333
Member Stats:
Guest Posters: 232
Members: 3374
Moderators: 0
Admins: 0
Forum Stats:
Groups: 7
Forums: 33
Topics: 1045
Posts: 23482
Newest Members:
jelenabozovic, Dusko Mihailovic, testuser, _270, _269, _268Administrators: