Prvo ili drugo stanje – sedmica 12.

Kao da mi je prvi put. Isto, ako ne i više nego pretodnih puta bila ushićena dok sam na monitoru ultrazvučnog aparata gledala svoju bebu? Pratila svaki pokret, pomno slušala sve što mi je doktorica pričala, kao da nikada do sada nijesam ništa slično čula. A i bilo je nečeg novog u cijeloj priči – doktorica je utvrdila da nakon tri trudnoće ne umijem da se ispravno prebacim iz ležećeg položaja u sjedeći tj. ne umijem se dići kako treba. Eto, ipak nešto nijesam znala 🙂

Ovo je bio i prvi dolazak tate da vidi bebu. Svaku bebu smo zajedno maksimalno “pratili“, koliko su nakon prve mogućnosti dozvoljavale, jer je svaki novi član naše porodice umanjivao mogućnost napuštanja kuće u isto vrijeme na preglede. Ipak smo one glavne zajedno ispratili i u tome zajedno uživali, na šta sam posebno ponosna, jer sam uvijek znala i osjećala da nam je jednako stalo i da smo zajedno u tome u svakom momentu (sem kada nam drugi nijesu dozvoljavali kao u slučaju odlaska u porodilište).

Iako je skakutava beba bila živahna i više nego što je doktorici trebalo u tom trenutku jer je radila prvi ekspertni ultrazvučni pregled (detaljan pregled svih organa), uspjeli smo sve da vidimo. Poza i pokreta bezbroj, od sisanja prsta, do mahanja, i na kraju okretanja zadnjice i leđa kao da smo dosadni do nebesa, što možda i jesmo malo bili. Ultrazvuk smo maksimalno savladali, oboje smo sve jasno vidjeli bez problema, čak doktorica ni nije morala da pojašnjava. A kako i neće biti jasno?! 🙂

Kakvo čudo od cijelih pet do šest centimetara i 14 grama težine. Tako malo, a već ima formirane praktično sve organe koji će naravno i dalje rasti i razvijati se sve do porođaja. U kalendaru trudnoće, koji mi stiže na mail, piše da je sada posteljica počela da obavlja svoj zadatak i plod snabdijeva kiseonikom i hranom, kao i sastojcima koji su potrebni za njegov rast i razvoj. Već sada se može vidjeti prvobitna struktura mozga koja će ostati i nakon rođenja, iako će se u nastavku trudnoće još razvijati.

Doktorici sam nosila i mnogobrojne nalaze koje sam radila prošle sedmice. Svi su bili dobri, iako sam se kada sam ih uzela i „stručno ih čitala, prestravila barem tri puta. Za TORCH sam se i u prošloj trudnoći na istu stvar istraumirala, jer mi je npr. prva kolona pokazivala negativan nalaz na sve stavke, od rubeole do citomegalovirusa, dok su u drugoj neke od njih bile pozitivne, kao npr. rubeola. I džabe se sjetim da sam se već  prepadala oko toga i džabe povežem da je pozitivno pored rubeole vjerovatno pokazatelj da sam je bolovala kao dijete, jer i jesam… sve džabe. Moram ja malo da dramim. I za dabl /doubl/ test ista stvar. Od ukupno četiri vrste rizika koja su opisana u procentima, uhvatim se za onaj koji s odnosi baš na dabl u kojem piše 1:857. E onda se počinjem prisjećati kako je bilo prošlih nekoliko puta, ali šanse nema. Je li to sad dobro ili loše, možda nijesam dobro shvatila sve o tom testu isčitano (a mnogo ga je bilo), možda su odnosi drugačiji nego kako sam ja shvatila… Joj, moj um ponekada stvarno može biti naporan.

Ali sam za jedno bila sigurna. Krvna slika odlična. Hemoglobin 131 – ne može bolje. Sa njim zaista rijetko kad kuburim, čak mi je znao toliki biti dan nakon porođaja. Obično u tom periodu padne naglo, i zato doktori insistiraju, posebno u posljednjem tromjesečju, da se održava na onoj granici 119, 120… Jedino nijesam hormon štitne žlijezde TSH uradila, jer mi izabrani ginekolog nije dao uput, ali ovih dana ću privatno, jer se u Klinički centar skoro ne vraćam. I dalje treba da pijem utrogestan, tri puta po dvije tablete jer me zabole stomak i krsta svaki dan, mada nije ni čudo jer akcije ne fali. Obećala sam da ću svakodnevno po dva sata odmarati.

Pregled je dakle završen, sve je odlično prošlo, doktorica zadovoljna, mi prezadovoljni, beba manita kao braća i sestra joj, i do sredine decembra adio. A do tada ja više od dva kila ne smijem da se ugojim. Rekla doktorica 🙂 To za kaznu, jer sam se za ova tri i po mjeseca ugojila jedno kilo, a nijesam trebala ni jedno. Iskreno, osjećam se kao i da sam se još više ugojila, takav mi je doživljaj same sebe jer jedem da se ne lažemo, tijesta i najviše tijesta. Samo nešto pravim, od priganica, mafina, do kolača, knedli sa šljivama… Žuta minuta se mora hitno zaustaviti.

Stomak mi je toliki ni da sam u petom mjesecu, više ni ne znam od čega. Mada sad već i treba da počne da se vidi od same trudnoće, ali ima tu i onih istih dodataka kao i do sad – nadutost kojoj kraja nema. Ne bih li je se otarasila počela sam između ostalog da jedem i mekinje sa nekakvom kombinacijom kima, susama i više ni ne znam čega, koje potopim uveče u jogurt, pa ujutru proguram niz grlo nekako. Mnogo je ružno i jako strašno, intezivnih mirisa, posebno kima. Sve čekam da mi kalendar trudnoće počne sa najavom će nadutost da nestane tj. da joj je vrijeme da odleprša. Međutim to za sada nijesam dočekala. Ovoga puta je pisalo da se opšte stanje trudnice sad već u 12. sedmici popravlja, da nema mučnina i tome sličnih stanja. Malo sam ih samo i imala, par dana, mada ja prave mučnine u trudnoćama nijesam zapravo ni osjećala.

U toku sedmice sam pokušavala da zapamtim šta sam sve osjećala ali sam dosta toga zaboravila. Em zbog zaboravnosti kao simpotoma trudnoće, em zbog toga što inače ništa da zapamtim ne mogu. A muka  mi da zapišem. I dalje sam histerična prema đeci najviše, sve mi se manje spava u toku dana, bolje se generalno osjećam i vrlo sam živahna, toliko da se svakodnevno preforsiram po nekoliko puta. Kako kaže onaj Đoletov drug iz crtanog filma sa Brzim Gonzalesom – To volim, to volim…

Objavljivanje prvog bloga izazvalo je vrlo simpatičnih reakcija, ali priznajem više pozitivnih. Mislim da mnogi nijesu ni shvatili da je ti upravo moj blog kada su ga vidjeli na portalu, fbook stranici Roditelja, ali i mojoj ličnoj. Imaju kad…Mislila sam se da neke od bisernih komenatara napišem ovdje ali odustadoh jer me sramota od pojedinih ljudi koje znam i ne znam (posto su komentarisali i neki koji me u životu viđeli nijesu, ni na slici) jer ih ima problematičnih sa nacionalnog apekta ali i onih najprimtivnijih mogućih. Samo nek su zdravo, što bi rekli Podgoričani.

Izvori: Stručne infomacije su korištene iz trudničkog kalendara portala www.ringeraja.ba