Prvo ili drugo stanje – sedmica 11.

Taraaaaa! Kriza je prošla! Počinjem da pišem! Sedmica broj 11. ČETVRTI PUT. U kalendaru trudnoće me obavještavaju da je najkritičniji period trudnoće za plod završen, čemu sam se mnogo obradovala jer sam već bila ubijeđena da ću devet mjeseci provesti u strahu da nešto neće biti u redu i da ću morati na strogo mirovanje. Ali srećom, ništa od toga.

U stvari sam prvih deset sedmica, u kojima su se smjenjivali sreća, strah, nedoumice, problemi, dvosedmična odvojenost od najbližih, provela relativno »normalno« iako na početku tako nije izgledalo da će biti. Hematom i cista, koju mi je konstatalovala doktorica u prvom mjesecu, i u skladu sa tim mirovanje koje je u tom trenutku bilo nemoguće, odmah na početku su me naveli da posumnjam da ću izgurati ovu trudnoću do kraja. I tako sam odlučila da »mirujem na daljinu«. Otišala sam na poslovni put, primila injekcije progesterona pred odlazak, nastavila da pijem utrogestan, platila osiguranje u sljučaju da se nešto nepredviđeno desi, a mirovala nijesam mada se trudila da što više odmaram kada god sam bila u prilici. Bilo me strah, ne mogu da kažem da nije, ali sam odlučila da me ne obuzme, da ne mislim samo o njemu i ne mislim na nagore opcije kao što imam običaj.

I tako je sve to prošlo u najboljem redu, vratila sam se otišla na pregled gdje sam saznala da se cista duplo smanjila, a hematoma je ostalo još vrlo malo. I mnogo sam bila srećna, jer sam dobila potvrdu da ja jednostavno sve u redu.

Čak je i vaga bila mislosrdna prema meni. Bila sam ubijeđena da sam se ugojila jer mi je stomak bio oooogroman, kad ista cifra kao i onih dana kada sam vidjela drugu crvenu liniju na testu – 64. U stvari sam bila, ali i ostala užasno naduta. Od momenta kada sam ušla u avion, do dana današnjeg imam osjećaj da ću eksplodirati. Znam da je to normalno za prvi trimestar trudnoće, znam da stres i dugo nekretanje kao što je bio slučaj sa boravkom u avionu ne doprinose boljoj probavi, a i znam da progesteron tj. utrogestan izazivaju osjećaju balona  u stomaku. Ali to nikako da prođe. Ni sa probavom se ne mogu pohvaliti, iako jedem prilično zdravu hranu, izjegavam sve što je nezdravo, od čega slijedi nadimanje, ali tako je kako je. I magnezijum pijem svaku noć, tako sam barem čitala da je za te stvari izuzetno dobar i da ga npr. doktori u regionu i zemljama Zapada prepisuju svim trudnicama koje imaju problema sa probavom, i sa pojavom preuranjemh kontrakcija, ali nije se pokazao kao neko idealno rješenje, barem za ove moje probleme i barem u ovoj trudnoći (u prošloj jeste). To je ta trudnoća u prvih nekoliko mjeseci i sve njene čari i draži, Ali ne smeta mi…

Prošla su, dakle, ta dva problematična mjeseca i sada gazim treći. Stomak počinje da se vidi i sve je teže sakriti vijest o četvrtoj prinovi koju ćemo za nekoliko mjeseci imati sreću da dovedemo kući. Mnogi će o njoj saznati upravo kada vide ovaj blog. Nije da želim da krijem da sam trudna, ali želim da bar na kratko poštedim sebe onih komenatara koji me svakako čekaju od svih bogomdanih komentatora, koji sebi daju za pravo da kažu šta misle o mom žovotu i odlukama moje porodice, a koji će se uglavnom zaprepastiti kad čuju da SMO SE OPREDIJELILI ZA JOŠ JEDNO DIJETE. Pa za njih je i NAŠE treće dijete bilo stravična zamisao, previše za njihov pojam, a kamo li sada. Uvijek sam se oduševljavala potrebom naših ljudi, odnosno dijela njih da ti kažu svoje mišljenje iako ono nema nikakve veze s tobom i ne treba. Da prokomentarišu sve što misle da treba i da naravno po koju primitivnu, onu klasičnu »bapsku« opasku provuku ne bi li dojam bio što bolji. Ali neću da na njih trošim previše riječi, ionako moram da se potrudim da skratim i sažmem sve ono što je bilo do sada, kako bih od sljedećeg bloga, počela sedmicu po sedmicu. I naravno nijesu svi takvi, ima ih puno koji su se obradovali i tek će, jer su djeca valjda samo za radovanje i svaki njihov dolazak svuda na svijetu, a posebno u našoj zemlji koja kuburi sa bijelom kugom već dugo.

Nego da se vratim na 11. sedmicu i sve ono što osjećam, i ne osjećam, a trebalo bi 🙂 Osim kilograma koji bi trebalo da počnu da se povećavaju, barem tako kažu u trudničkom kalendaru (ne mislim da će sa tim složiti i moja doktorica), srela sam se i sa uglavnom većinom nalaza koje treba da uradim. Još ne znam jesam li dobila koje kilo više, mada se trudim da jedem koliko i do sada. Za sve ove godine trudnoća (a brat me pita je li mi nedostajalo prvo stanje, jer su za mene u stvari drugo stanje ovi kratki periodi bez trudnoća :)) shvatila i naučila da u prva tri mjeseca ne postoji potreba organizma i bebe za dodatnim unošenjem kalorija, i da njihovo povećanje za 300 do 500 dnevno u odnosu na standarni iznos tek treba da uslijedi od 4. mjeseca. Tako da se trudim da jedem iste količine hrane kao do sada, iako imam raznoraznih ideja, želja i fantazija. Moram da priznam da jesam mnogo više gladna nego obično. U stvari mnogo je kraći period u kojem ogladnim nakon posljednjeg obroka nego obično. Zaboga zašto?

A što se nalaza tiče, osim trosatnog čekanja samo da bih uzela uput od izabranog ginekologa, kod kojeg se ne zakazuje niko ne zna zašto, morala sam ukupno tri puta za jedno jutro da odem na tri mjesta u tri laboratorije da me tri puta ubodu i izvade krv za krvnu sliku, za Dabl /Double/ test i za TORCH. Ako neko ne zna, TORCH skrining je pregled krvi na toksmoplazmozu, rubeolu, citomegalo virus i herpes, i mislim da ga sada već rade sve trudnice barem u Podgorici, iako tako nije bilo do skoro.

A Dabl služi za otkrivanje odnosno neotrktivanje nepravilnog hromozomskog razvoja ploda. Na osnovu ekspetskog ultrazvuka i dabl testa statistički se procjenjuje ukupan rizik na Daunov sindrom, kao i druge hromozomske anomalije kod ploda, kao što su Edvardsov ili SLO sindrom. Podrazumijeva kombinovanu procjenu prisustva hromosomopatija ultrazvučnim mjerenjem nuhalnog nabora između 11. i 14. sedmice. Ginekolog mjeri nuhalni nabor odnosno debljinu sloja tečnosti između kože i potkožne fascije u predjelu vrata i leđa embriona. Posebnu pažnju posvećuje licu i nosnoj kosti –  ako se ona u ovoj sedmici trudnoće vidi, to je jako dobar znak da je hromozomski razvoj ploda normalan. Zatim se pregleda i tijelo ploda dio po dio i otkrivaju eventuale različite razvojne nepravilnosti. Nuhalni nabor je povećan kod 80 % plodova sa Daunovim sindromom. Na nalazu se pojavi procjena rizika od Daunovog sindroma, a  rezultat nalaza je izražen u odnosu 1 : X. Na primjer rizik 1:50 označava da se trudnica nalazi u grupi od 50 trudnica, pri čemu je kod 49 trudnoća normalna, a u jednoj je fetus s tim poremećajem. Pouzdanost Dabl testa se procjenjuje na 65 odsto.

Dakle, dala sam nalaze, na “besplatnu” analizu što je jedina prednost cijele zamisli korištenja usluga državnog zdravstvenog sistema, i sada čekam da prođe sedam do 15 dana, zavisi od vrste nalaza, pa da vidim je li sve uredu. Da konačno znam sa sigirnošću da je moja beba, koji počinje od ove sedmice rapidno da raste, dobro, da se lijepo razvija i da je zdrava. U kalendaru trudnoće mi je stiglo obavještenje da plod u ovoj sedmici poraste sa oko tri na pet santimetra i težak je oko cijelih sedam grama! Ovih dana će dobiti očnu dužicu, kao i kapke pa će moći zatvoriti oči. A na prstićima će porasti nokti. Divnoga li stvora, sad već znam da jeste 🙂

I da sumiram ovu 11. ali i sve prethodne sedmice. Čudno je bilo, posebno zbog nekog čudnog osjećaja koji imam u želudcu, stomaku, tu negdje, a ne umijem da ga definišem jer ne znam je li mučnina ili nešto drugo, novo ali ipak poznato, neizvjesno, hiserično na momente (o tome više naredne sedmice), ali prije svega DIVNO kao što će i biti narednih 30 ili koju više sedmicu. Trudiću se svaku da podijelim sa svima koji budu željeli da znaju kako se osjeća jedna trudnica koja ima trudničkog iskustva na pretek 🙂

Izvori: Stručne infomacije su korištene iz trudničkog kalendara portala www.ringeraja.ba