Kada postanete roditelj toalet vam više ne služi samo za ličnu higijenu.
Ovo je još jedan tekst o roditeljstvu, a ne o tome kako je neko zaboravio da se okupa!
Sinoć me pozvala prijateljica, kaže mi da je pila pivo u svom malom toaletu kuće.
Ja sam srećkovićka jer imam veliko kupatilo.
Kada postanete roditelj toalet vam više ne služi samo za ličnu higijenu i obavljanje nužde, jer u njemu počinju da se dešavaju i razne druge stvari.
Kada imate djecu, nekada u toaletu razgovarate sami sa sobom, bodrite se da je ovo novi dan i nova nafaka i da mora biti bolje.
Nekada se dugo ogledate u ogledalu i brojite svoje sijede dlake na kosi razmišljajući da li ih ima previše da ih sve počupate odjednom, ili ipak da dio ostavite za sjutra?
Nekada preturate po prljavom vešu svog supruga jer se ne sjećate zbog svakodnevne žurbe kada ste razmjenili neku nježnost sa njim u poslednje vrijeme, a sumnja raste, velika kao kuća.
Nekada toalet služi za plakanje. Za one suze koje su najgorče, one koje ne želite da iko vidi sem vas samih, dok glumite pred djecom i suprugom da ste jaki. Da možete sve.
Nekada toalet služi kao skrovište, kad vam dođu nepoželjni gosti, i nije vam volja da pričate, pa se sakrivate unutra i ćutite, mislite kao i vaše dijete – da niko ne zna gdje ste.
Zaključavate se ponekad u toaletu kada hoćete na miru da skrolujete ekran, i vidite da možda nije izbio rat za koji nijeste imali kad da „čujete“.
Nekada u toaletu ostajete mnogo duže kako bi natjerali supruga da napokon uzme bebu, a da ne morate na to da ga podsjetite.
U poslednje vrijeme ja u svom toaletu najviše boravim kako bih jela slatkiše.
Torta Ferrero Rocher koju kupujem u obližnjoj poslastičarnici je moj grijeh. Moja potreba za slatkišima prevazilazi uobičajene potrebe za slatkim u poslednje vrijeme.
U svakom slučaju slatkiši uopšte nijesu zdravi, to govorim ćerki svaki dan, moram svojim primjerom to i da pokažem, jel da?
Kako?
Pa…sakrivajući se u toaletu svoje kuće sa komadom čokoladne torte!
Jesmo li mi zemlja u kojoj se na času i dalje sputava prevelika želja za isticanjem svog[...]
U teoriji uvijek govorimo „Samo neka je dijete živo i zdravo“. Praksa je nešto[...]
Nepoznavanje osjećaja postojanja i obaveze poštovanja granica, pogubno je za pojedinačne[...]
