https://www.roditelji.me Prvi roditeljski portal u Crnoj Gori Mon, 06 Apr 2015 12:56:29 +0000 en-GB hourly 1 https://wordpress.org/?v=6.1.7 https://www.roditelji.me/wp-content/uploads/2016/03/cropped-FlatLogoIconHuge-1-32x32.png https://www.roditelji.me 32 32 https://www.roditelji.me/blog/2014/08/21/prvi-dan-skole-uz-manje-stresa-i-za-prvake-i-za-roditelje/ https://www.roditelji.me/blog/2014/08/21/prvi-dan-skole-uz-manje-stresa-i-za-prvake-i-za-roditelje/#comments Thu, 21 Aug 2014 09:33:01 +0000 http://roditelji.me/?p=5289 Bez obzira da li je dijete već pohađalo vrtić, početak formalnog školovanja je novo iskustvo i, kao i svaka promjena u životu, osim što sa sobom nosi radost, može biti jako stresna za djecu. ]]> https://www.roditelji.me/blog/2014/08/21/prvi-dan-skole-uz-manje-stresa-i-za-prvake-i-za-roditelje/feed/ 1 https://www.roditelji.me/blog/2013/04/03/sta-buduci-prvaci-treba-da-znaju-prije-skole/ https://www.roditelji.me/blog/2013/04/03/sta-buduci-prvaci-treba-da-znaju-prije-skole/#respond Wed, 03 Apr 2013 09:47:07 +0000 http://www.roditelji.me/?p=4603 PIŠE: Vanja Rakočević, pedagogica i članica udruženja Roditelji Budući prvaci se ovih dana upisuju u školu. Kako će proteći prvi susret sa školom, da li je dijete spremno, da li ste kao roditelji uradili dovoljno, šta to budući đak prvak treba da zna prije polaska u školu – samo su neka od pitanja koja muče roditelje. U stvari, ova pitanja su suvišna, jer možda ste ih naučili i više nego što je potrebno. Naučili ste ih da jedu, hodaju trotoarom, možda čak i da prelaze ulicu, da se druže sa drugima. A time što ste ih naučili da govore, dali ste im osnov za svo buduće učenje. Takođe ste im usadili stavove prema školi i obrazovanju. Ovi stavovi su daleko bitniji od brojeva i slova. Stavovi odlučuju šta djeca misle o školi i koliko će se jako truditi. Evo nekoliko smjernica i preporuka kako da djetetu pomognete da se pripremi za školu. Upis u školu – testiranje Nakon sistematskih pregleda, koje obavljaju izabrani pedijatri u Domovima zdravlja, djecu očekuje i testiranje u školi. Često, testiranje koje sprovode pedagog i/ili psiholog, stvara veću tremu roditeljima nego djeci. Roditelje brine kakve će rezultate ostvariti dijete tako da, na žalost, vrlo često svoju strepnju i brigu prenose na dijete. U tom smislu, važno je znati da nije potrebno dijete pripremati za testiranje jer se od njih ne očekuje da znaju odgovore na sva pitanja, niti da riješe sve „zadatke“. Ono što vi kao roditelji možete i treba da uradite, jeste da dijete pripremite za ono što ga očekuje. Upoznajte dijete sa onim što će se desiti tokom boravka u školi, objasnite mu da ćete tamo otići zajedno, zatim ćete neko vrijeme provesti u razgovoru sa stručnim saradnikom, nakon čega ćete vi sačekati ispred kancelarije, a da će ono ostati samo sa pedagogom i/ili psihologom –  tada se od djeteta očekuje da odgovara na određena pitanja, rješava zadatke, izrecituje pjesmicu, nešto nacrta. Pošto je upis u osnovnu školu važno iskustvo kojim počinje novo razdoblje u životu mališana, pridajte mu značaj i napravite od toga veliki događaj u porodici. Obucite se lijepo, dotjerajte i sebe i dijete. Nakon testiranja, odvedite dijete na kolač, sladoled, možda mu i kupite nešto što već dugo želi, pripremite svečani ručak… Ovo je veliki dan za dijete, ali i za vas, pa ga proslavite! Igrajte se s djetetom! Tipična situacija za školu je ona u kojoj djeca rade po zadatku u trenutku kada to odgovara odraslom, a ne djetetu, i to tempom koji takođe ne mora da odgovara djetetu. Sve to zahtijeva odlaganje svojih potreba, koncentraciju, pažnju, pamćenje, rad po nalogu. Zato je važno pripremiti ih na uslove koji ih očekuju u školi. A najbolja priprema za školu je bogato razvijena mašta na koju će dijete moći da se oslanja čitavog života i igra u kojoj je ono zaposleno, razvija svoje osjećaje i stiče potrebne vještine. Iz tog razloga, uz uvažavanje njihovih interesovanja i potreba, stvarajte djeci uslove za igru i igranje jer ćete time napraviti podsticajnu sredinu u kojoj će razviti radoznalost i nova interesovanja. Trudite se da im svakoga dana obogaćujete životno iskustvo o stvarima, ljudima, životinjama, svemu onome što ih okružuje. Upoznajte ih sa novim igrama i pravilima, učite ih kako da poštuju pravila, sačekaju svoj red i sarađuju sa drugima u igri. Igrajte se zajedno sa djecom. Podržavajte uvođenje novih ideja u igru i proširivanje sadržaja igranja. Poštosvako dijete ima bujnu maštu koju treba podsticati, ponudite im različite materijale za umjetničko izražavanje. Nemojte misliti da su isuviše mali da bi bojili temperama ili isuviše veliki da bi od skupljenih kamenčića pravili različite oblike. Ne pokazujte im kako da nacrtaju kuću ili dinosaurusa, dopustite im da to sami urade. Podstičite svaki oblik inventivnosti i stvaralaštva koju vaše dijete pokaže jer ćete tako najbolje pomoći razvoju njegove mašte. Pomozite im da vježbaju pažnju tako što ćete dijete usredsređivati na neku aktivnost koristeći objašnjenja, opise, pa čak i biti glumci ako zatreba! Za svaku „dosadnu i tešku“ aktivnost, uvijek je moguće izmisliti neku priču zbog koje će sve izgledati zanimljivije i jednostavnije za uraditi. Inače, pažnju djeteta u ovom uzrastu, dok usvaja nešto novo, možete da održite najviše 10 do 15 minuta.]]> https://www.roditelji.me/blog/2013/04/03/sta-buduci-prvaci-treba-da-znaju-prije-skole/feed/ 0 https://www.roditelji.me/blog/2012/03/22/slobodno-vrijeme-i-programi-za-predskolce-ii-dio/ https://www.roditelji.me/blog/2012/03/22/slobodno-vrijeme-i-programi-za-predskolce-ii-dio/#comments Thu, 22 Mar 2012 09:15:03 +0000 http://www.roditelji.me/?p=4005 PIŠE: Vanja Rakočević, pedagogica i članica udruženja Roditelji O čemu trebate voditi računa kada birate organizovanu aktivnost u kojoj će učestvovati vaše dijete? Pronalaženje načina da u pozitivnom i edukativnom okruženju socijalizujete dijete predškolskog uzrasta, može biti uzbudljivo i za vas i za dijete. Programi koji se nude djeci uzrasta 3-6 godina prilično su velike: ples, fudbal, košarka, hor, strani jezici… Odlučiti kojom aktivnošću i kada treba početi, mnogo je teže nego što to zvuči. To je samo jedno od pitanja koja, u ovim situacijama, muče roditelje. Jer, pronaći balans između djetetovih interesa, mogućnosti i vremena za porodicu je istovremeno i umjetnost i izazov. Počnite od motiva za bavljenje tom aktivnošću. Nemojte dijete upisati na ples jer to vama nije bilo dostupno u djetinjstvu ili zato što to rade djeca vaših prijatelja. Pokušajte da odvojite vaše želje od djetetovih potreba. Zatim, procijenite u kojoj mjeri sadržaj programa odgovara potrebama predškolaca uopšte. Tražite aktivnosti koje im odgovaraju po godinama – na primjer, većina baletskih programa za djecu 3-6 godina su u stvari programi gdje djeca nauče pravilno držanje tijela, da se pokreću na različite načine (prije nego što se fokusiraju na pet baletskih pozicija). Trogodišnjak koji voli da gleda borilačke sportove može steći sasvim drugi utisak o tom sportu kada se prvi put upiše i počne da trenira. Svrha aktivnosti je da pruže pozitivno iskustvo učenja, tako da nema ničeg lošeg u tome da se sačeka dok dijete nije i razvojno spremno i sposobno. Istovremeno, procijenite koliko dobro sadržaj programa može odgovarati vašem djetetu. Dakle, razmislite o interesima djeteta, kao i o njegovom-njenom temperamentu. Na primjer, timski sportovi poput fudbala ili košarke mogu biti odličan izbor za neku djecu, dok druga neće razumjeti ili uživati u takmičenju, te bi im mnogo više odgovarala neka individualna aktivnost, poput časova crtanja ili gimnastike. Ili, dijete koje voli da pjevuši i sluša muziku, može postati stidljivo i povučeno među drugom djecom ukoliko ga upišete na hor. Imajte na umu da je to prevelika količina stimulacije za malo dijete u novom okruženju. Oni koji vode program su takođe od ključnog značaja pri izboru. Potrebno je da treneri i instruktori određenog programa ili tima budu topli i saosjećajni, kao i da znaju da odgovore na potrebe vašeg djeteta. Naravno, trebaju imati puno strpljenja, moraju znati i razumijeti da mala djeca imaju kratkotrajnu pažnju. Na kraju, ali ne i najmanje važno, potreban im je i smisao za zabavu.  Sledeće važne stvari koju trebate uzeti u obzir kada birate organizovanu aktivnost, jesu njihov raspored (dan i vrijeme), lokacija i sigurnost. Nije poželjno da se aktivnosti pohađaju u vrijeme kada je djetetu inače potreban san, odmor ili hrana, dakle kada ono i inače, po ustaljenom rasporedu, zadovoljava svoje osnovne biološke potrebe. Takođe, osim što ćete izgubiti dosta vremena vodeći dijete na izabrani program ili aktivnost, ukoliko je predaleko od mjesta stanovanja, to može i demotivisati dijete za učešće. I naravno, vodite računa o tome da ne dođe do preklapanja  rasporeda u odnosu na vaše drugo dijete (djecu). Iako bi vam bilo mnogo jednostavnije i ekonomičnije da djeca pohađaju isti program, ukoliko ne postoji interesovanje oba djeteta za to, imaćete jedno koje je nezadovoljno i koje će jedva čekati priliku da ne ode na program ili neće htjeti da učestvuje kada je tamo. Programi za djecu uzrasta od 3 do 6 godina obično zahtijevaju prisustvo roditelja ili staratelja. S druge strane, djeci ovog uzrasta treba potvrda da su njihovi najbliži u blizini tokom trajanja časa/aktivnosti. Način na koji će dijete reagovati, kao i njegova osjećanja tokom igre, jedinstvena su. Neka djeca učestvuju u igri držeći ruku roditelja i posmatrajući druge, dok druga djeca ulaze u aktivnost i čini vam se da nikada i ne pogleduju u pravcu roditelja. Ali, dijete zna u svakom trenutku gdje se njihova „sigurna mreža“ nalazi, tako da je u stanju da uživa u aktivnosti i uči jer se osjeća se bezbjedno. Važno je da zapamtite da je program osmišljen za dobrobit djeteta, tako da je posao roditelja da podržavaju dijete, a ne da preuzmu igru ili boje sliku umjesto dijeteta. Iako može biti teško da se ne uključite, puštajući dijete da donese odluke načinu učestvovanja pomoći će mu-joj da se osjeća sigurno i da mu-joj postane udobno u toku trajanja časa. Čime se vaša djeca mogu baviti u ovom uzrastu? Dječaci i devojčice mogu uživati u velikom broju raznih sportova u ovom uzrastu. Sport  im pruža priliku da vježbaju i nauče nove vještine. Timski sportovi poput fudbala i košarke, kao i gimnastika, veoma su popularni za djecu koja su vrlo aktivna. Sportski programi upoznaju djecu sa opremom, vokabularom, kao i pravilima igre (uključujući i sigurnost). Djeca razvijaju osjećaj za sport, zabavljaju se i uz to rade vježbe korisne po njihovo zdravlje. Ove aktivnosti zahtijevaju minimalnu opremu. Fizička aktivnost takođe promoviše i kognitivni razvoj kod djece. Programi muzičkog obrazovanja (slušanje, ples, pjevanje i sviranje muzike) osnažuju cjelokupan psihofizički razvoj djeteta. Za djecu koja uživaju u muzici (vole da igraju ili pjevuše) i spremni su na nešto organizovanije, sledeći korak mogu biti časovi plesa ili pjevanja. Cilj plesnih škola je da djeca prepoznaju osnovne ritmove, nauče plesni stav i najjednostavnije figure. Takođe, časovi koji su jednostavni i na neki način se ponavljaju, tako da djeca znaju šta da očekuju, daju najsrećnije učesnike koji rado pohađaju časove. Djeca, kod kojih su prepoznati talenat i ljubav prema pjevanju u najranijem uzrastu, mogu se uključiti u hor. Repertoari su obično raznovrsni, ali najčešće obuhvataju dječiju muziku. Likovne radionice predstavljaju divnu aktivnost koja je odgovarajuća za dijete predškolskog uzrasta. Programi su usmjereni na kreativan rad kroz istraživanje i eksperimentisanje materijalom, igru boja i oblika koja ima za cilj da kroz igru razvije i usmjeri dječiju kreativnost i ljubav prema likovnom izražavanju. Kod djece se razvija pažnja i vremenom uspijevaju da se duže fokusiraju na zadatke. Takođe, razvijaju im se motorika i vještine komunikacije. Osim što podržavaju interese, ovi časovi su ujedno i „tiha“ aktivnost koja je korisna za onu djecu koja ne spavaju u toku dana. Škole stranih jezika za djecu]]> https://www.roditelji.me/blog/2012/03/22/slobodno-vrijeme-i-programi-za-predskolce-ii-dio/feed/ 4 https://www.roditelji.me/blog/2012/03/19/slobodno-vrijeme-i-programi-za-predskolarce-i-dio/ https://www.roditelji.me/blog/2012/03/19/slobodno-vrijeme-i-programi-za-predskolarce-i-dio/#respond Mon, 19 Mar 2012 10:50:25 +0000 http://www.roditelji.me/?p=3978 PIŠE: Vanja Rakočević, pedagogica i članica udruženja Roditelji U najburnijem periodu rasta i razvoja, ranom djetinjstvu, najuspješnije se formiraju pojmovne strukture, kognitivni stil i interesovanja potrebna za učenje. Na osnovu iskustava koja se tada steknu, grade se i mnoga kasnija saznanja. Imajući ovo u vidu, djeci treba pružati podsticaje i usmjerenja, stvarati povoljne uslove za razvoj interesa i skolonosti putem obezbjeđivanja različitih iskustava u posebno pripremljenim vaspitno-obrazovnim situacijama. Takve mogućnosti, pored porodice i predškolske ustanove, nude i različiti programi (organizovani, strukturirani kursevi i sadržaji koji se fokusiraju na posebnu aktivnost) za djecu uzrasta od 3 do 6 godina. Kako svi želimo da naša djeca budu izložena prilikama da obogaćuju iskustva, težeći da u što većem obimu i što kvalitetnije iskoriste aktuelne mogućnosti, tako je primamnjivo, pored njihovog boravka u predškolskim ustanovama, prijaviti ih na sport, ples, umjetničke programe i/ili časove stranih jezika. U tom slučaju može se zanemariti jedna od najvažnijih postavki koje se odnose na vaspitanje djece ovog uzrasta – podsticaj „prirodnog“ razvoja djece kroz igru. Samostalna igra zapravo može biti najproduktivniji period za učenje u toku dana djeteta – djeca u igri eksperimentišu, postavljaju i rješavaju probleme na specifičan, svrsishodan i sebi svojstven način. Dok se igra, dijete stiče iskustva, otkriva, uči i stvara. Kada je u pitanju učenje, mala djeca upijaju kao sunđeri (neko je jednom šaljivo rekao da upijaju više nego njihove jednokratne pelene), bez obzira da li se penju po nečemu ili slažu slagalicu na podu dnevne sobe. Još jedna važna vještina koju djeca uče kroz spontanu igru je i učenje da sami sebi zaokupe vrijeme. Ali, za igru je neophodno slobodno vrijeme. Ukoliko vaše dijete predškolskog uzrasta već pohađa neki program ili razmišljate o tome da ga uključite, važno je znati da ključ uspjeha za stvaranje optimalne sredine za razvoj djeteta, poštujući njegove potrebe i prava, leži u balansu između organizovanih i neorganizovanih aktivnosti, balansu između života u i van porodice. Jedan od modela (set od 5 pravila) na osnovu koga možete postići ovaj balans i pravilno planirati vrijeme vašeg djeteta, nudi dječiji psihijatar Stenli Grinspen: 1.    Uvijek stavite porodicu na prvo mjesto Od najranijeg doba, djeca imaju potrebu da provode vrijeme u igri i drugim aktivnostima sa svojim roditeljima čime se razvija povjerenje, bliskost, ljubav, povezanost i podrška koja je važna u osamostaljivanju i odrastanju djeteta. Ipak, suština kvalitetno provedenog vremena sa svojim djetetom nije koliko, već kako provodimo vrijeme sa njim. Poželjno je da svakoga dana pokušamo odvojiti barem pola sata za svoje dijete i porazgovaramo sa njim. Možda ćete u razgovoru uspjeti da uključite jedni druge u neke svoje aktivnosti: da obavite kupovinu, odigrate neku društvenu igru, napravite zajedno večeru, čitate bajke… 2.    Omogućite djetetu puno slobodne interakcije s prijateljima „Sastanci za igru“ takođe pružaju priliku za socijalizaciju, odnosno mogućnost da djeca razviju svoje vještine socijalizacije u kućnoj atmosferi ili prostoru posebno namijenjenom za igru (poput igrališta u parku ili igraonice). Djecu sličnog uzrasta možete ostaviti da se igraju i zabavljaju sa minimalnim nadzorom ili vođenjem od strane odrasle osobe (naučiti ih osnovnim društvenim pravilima prije nego što igra počne – uzdržavanje od udaranja, guranja ili ujedanja, kao i značaj dijeljenja i čekanja na svoj red). 3.    Organizovane aktivnosti planirajte u preostalo vrijeme, odnosno, nakon što zadovoljite prva dva zahtjeva   Organizovane aktivnosti imaju brojne prednosti koje su očigledne. Djeca uče u svim domenima razvoja. Saznajno, uče kako da rješavaju problem, kao i da postoje druge perspektive osim njihove. Sport gradi koordinaciju, razvija motoričke vještine i podstiče timski rad. Slušanje nota na časovima muzike izaziva veze u mozgu koje će se kasnije koristiti kada rješavaju matematičke probleme. Organizovane aktivnosti mogu pomoći i da se smanji anksioznost kada je u pitanju polazak u školu – pomažu djeci da nauče, slušaju i prate uputstva, da se slažu sa drugima. Ova situacija imitira učionicu (predškolci dobijaju priliku da nauče nove vještine u okruženju sa onim ko vodi program i drugom djecom) tako da djeca mogu naučiti šta se od njih očekuje u školskom okruženju prije samog upisa. Ipak, ono što je najvažnije, djeca se zabavljaju, stiču prijatelje i grade samopouzdanje od učenja nove aktivnosti i osjećaja postignuća. S druge strane, organizovane aktivnosti su korisne ako su umjerene. Između toliko zahtjeva za najboljim obrazovanjem i/ili bavljenjem sportom, negdje su izgubljeni osnovni zahtjevi djetinjstva – porodični život i igra. Djeca su opterećena i zato nemaju vremena da se samo igraju, kao i da se igraju sa drugarima. Oni koji su imali priliku da pogledaju jednom intervju sa Novakom Đokovićem kada je imao 7 godina i pitanja da li se igra, prisjetiće se i njegovog odgovora: “Pa, igram se… Pa, igram se… noću! Pošto danju imam školu i treninge popodne, završim domaće posle treninga i zato se igram noću!” (možete pogledati: http://www.youtube.com/watch?v=3jcFOol59Hk). Jedan broj stručnjaka je protiv organizovanih aktivnosti ukoliko dijete ide u vrtić, jer smatraju da dijete mlađe od šest godina nema dovoljno potencijala i energije da bi se bavilo još nekom dodatnom aktivnošću nakon aktivnosti u toku vrtića. Drugi, pak, smatraju da ne trebamo brinuti da li preopterećujemo djecu jer su pojedina istraživanja pokazala pozitivne veze između ukupnog broja organizovanih aktivnosti u kojima su djeca učestvovala (počev od predškolskog uzrasta) i  socijalnih i akademskih postignuća kao što su visoko obrazovanje, samopouzdanje i pozitivna slika o sebi, uključenost roditelja i ambicije u karijeri. Ipak, velika većina stručnjaka se slaže da je više od jedne aktivnosti, pored vrtića u ovom uzrastu, previše, a da aktivnosti ne treba da traju više od jednog sata. 4.    Omogućite djetetu da učestvuje u izboru slobodnih aktivnosti Uloga roditelja nije da djeci u potpunosti daje gotova rješenja za provođenje slobodnog vremena. Ipak, mlađoj djeci moramo i možemo pomoći u planiranju vremena i to kroz razgovor, npr. pitati ih kako bi oni voljeli provesti slobodno vrijeme i predložiti im nekoliko ideja. Kada dijete samostalno donosi odluku kod njega razvijamo samopouzdanje i odgovornost za sebe. Dijete učimo da prepozna i razumije svoje potrebe, želje i interese. 5.    Imajte barem jedan zajednički (porodični) obrok dnevno Porodični obrok nije samo običan obrok, već predstavlja porodicu okupljenu]]> https://www.roditelji.me/blog/2012/03/19/slobodno-vrijeme-i-programi-za-predskolarce-i-dio/feed/ 0 https://www.roditelji.me/blog/2012/02/28/igracke-iz-kucne-radionice/ https://www.roditelji.me/blog/2012/02/28/igracke-iz-kucne-radionice/#comments Tue, 28 Feb 2012 11:16:39 +0000 http://www.roditelji.me/?p=3568 PIŠE: Vanja Rakočević, pedagogica i članica udruženja Roditelji Kada se prisjećamo igračaka sa kojima smo se igrali u djetinjstvu, obično se ne prisjećamo onih kupljenih, već igračaka koje su nam napravili naši najbliži ili stvari koje smo mi “pretvorili” u igračke. Recimo, ja se najradije prisjećam vunene haljinice za lutku koju mi je baba isplela. Trebalo joj je manje od pola sata, klupko stare vunice roze boje i nekoliko osmijjeha da mi uljepša dan, i sve one naredne u kojima bih lutku oblačila u tu haljinu. Kroz igru me je naučila da se ne mora kupiti sve ono što želiš, već da se može i napraviti uz malo volje i truda. U želji da nešto slično ponovim, kasnije sam pravila haljinice od maminih najlonskih čarapa (bile su mi potrebne samo makaze, a djelove bih spajala vezivanjem). Kao roditelji, mi smo bebini prvi učitelji. Žan Pijaže, švajcarski filozof i psiholog, poznat po svojim pedagoškim istraživanjima vezanim za sposobnosti djece predškolskog uzrasta, isticao je da su djeca istraživači, te da je posao odraslih da im stvore sredinu u kojoj će sticati iskustva i da im pruže materijale koji će stimulisati njihov razvoj. Dakle, od djetetovog rođenja, roditelji, koristeći iskustva iz svakodnevnog života, promovišu učenje kroz igru. U tom smislu, igračke su stimulus u svijetu učenja, jer kada se igra, dijete uči. Igra je važna, a igračke kojima djeca danas stiču iskustva, imaće veliki uticaj na njih kada sjutra postanu odrasli. Generacijama unazad, ručno pravljene igračke zabavljaju djecu i razvijaju njihovu maštu. One su bezbjedne, jeftine i divne. Da biste uspjeli u namjeri da sami napravite igračku, veoma često nije potrebno da imate određene vještine, alat ili materijale. Potrebna vam je samo ljubav i želja da usrećite dijete. Takođe, ne postoji pravo vrijeme kada biste trebali početi – nikada nije kasno, kao što nikada nije ni prerano (bebe obožavaju čak i najjednostavnije zvečke, dok će predškolci i osnovci uživati u pravljenju njihovih omiljenih igračaka poput lutki ili robota). A kada jednom vidite dijete kako se igra tom igračkom i uživa u nečemu što ste sami napravili, nećete moći da prestanete. Pravljenje igračaka je i zabavno i zarazno!Ž Vrijeme koje provedete sa djetetom dok pravite igračku je dragocjeno. Što je dijete starije to ga možete više uključiti u kompletan proces – traženje ideje, dizajniranje, prikupljanje materijala… Sve ovo razvija njihovu kreativnost, radoznalost i inteligenciju, kao i vještine i sposobnosti. Vrlo brzo dijete može početi da kreira svoje igračke napravljene od stvari koje je pronašlo u okruženju. Obzirom da ćete se i vi sjajno zabaviti, rezultati su od neprocjenjive vrijednosti za cijelu porodicu. Planiranje je imperativ kada želite da napravite neku igračku. Na internetu postoji veliki broj stranica koje vam mogu dati pregršt ideja i uputstava kako ih napraviti, a veoma često će vam najbolje ideje i smjernice dati upravo vaše dijete. Kada god možete, koristite reciklirani materijal (ono što već imate kod kuće) ili materijale koje možete jeftino kupiti. Uvijek budite sigurni da su igračke koje ste napravili sigurne za dijete i da su napravljene od odgovarajućih materijala (posebno onu mlađu) i, bez obzira na to kakvu igračku da napravite, uvijek nadgledajte svoje dijete dok se njom igra. Evo jedne ideje od koje možete početi(http://www.najboljamamanasvetu.com/2011/10/9-uradi-sam-ideja-za-igru-u-kuci/?slider_slide=1): Tobogan od kartona Istina je da su najbolji tobogani napravljeni od čvrstog materijala, poput drveta, ali ni ovaj od kartona nije tako loš! Posebno kada imate male pomoćnike koji jedva čekaju da niz njega spuštaju klikere, autiće ili moćne pasulje… sve ono što se kotrlja! Napraviti ovakav tobogan vrlo je jednostavno. Potrebna vam je kutija od kartona, malo selotejpa i makaze. I strpljenja za mališane dok ne učvrstite sve ivice i odredite potreban nagib. A zatim slijedi uživanje u igri!]]> https://www.roditelji.me/blog/2012/02/28/igracke-iz-kucne-radionice/feed/ 3