PIŠE: Marijana BOJANIĆ Pogled preko ograde većine podgoričkih školskih dvorišta deprimira. Puno smeća, malo sportskih terena, još manje zelenila, premalo utiska da se iza sive ograde odvijaju djetinjstva naše djece. Prve ljubavi, velika i mala saznanja, drugarstva za cijeli život…. Rastu tamo naša djeca.  Naše, kako vole svi da kažu, najveće blago… Pomnijim posmatranjem shvatićemo da smo, kao pravi veliki domaćini i domodržnice, smjestili vlastitu djecu u siva i otužna zdanja koja, da nema dječje graje, ne bi ni ličila na škole. Čast izuzecima – školama čije se uprave lavovski bore sa državnom nebrigom o obrazovanju! No, to je spoljašnjost. Izgled, Opširnije