Antonela, Ermin, Anida i Almedina ovih dana marljivo savladavaju lekcije iz maternjeg jezika i matematike, kako bi uspješno položili polumaturske ispite i nastavili školovanje. Njih četvoro samo su neki od osnovaca, pripadnika RE zajednice, koji se kroz projekat udruženja Roditelji pripremaju za predstojeće eksterne provjere znanja. Od septembra vide sebe u klupama podgoričkih srednjih škola, gdje bi željeli da se obrazuju za keramičara, farmaceutskog tehničara, kuvara…   

Da postignu što bolje rezultate na polumaturskom ispitu pomažu im profesori – mentori, od januara angažovani u projektu “Podrži me da naučim”, koji se realizuje uz podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava. Osim grupne pripreme za polaganje polumaturskih ispita, za djecu iz romske i egipćanske zajednice obezbijeđena je i individualna podrška pri učenju.

U okviru istog projekta, djeca iz RE zajednice pripremaće se i za polumatursko veče. Iako možda njihovi roditelja nijesu u mogućnosti da obezbijede svečane odjevne kombinacije i plate šminku i frizuru, ovoga puta to će umjesto njih učiniti donatori koji su se pridružili akciji.

Djevojčica Antonela planira da, nakon osnovne, upiše Srednju stručnu školu ,,Sergije Stanić”. Pomoć koju dobija na časovima dosta joj znači. Sigurnija je u svoje znanje i kaže da je dosta napredovala.

“Sa nastavnicama imam odličan odnos i na časove dolazim s radošću. Zbog toga će mi i biti žao kada se ovaj projekat završi, jer smo se osim učenja, na časovima i družimo”, kaže Antonela, ističući da joj baš to pričinjava veliko zadovoljstvo.

Njena vršnjakinja Almedina priznaje da je sada mnogo sigurnija u svoje znanje, a i sa nastavnicama je uspostavila dobar kontakt. “Još ne znam koju ću srednju školu upisati, ali svakako planiram da nastavim školovanje. Ove radionice ću pamtiti kao vrijeme provedeno sa svojim dobrim drugarima i kroz lijepe trenutke kada smo učili svi zajedno”.

Podrška za pripremu eksterne provjere znanja dosta znači i Erminu. Kaže da je sada dosta sigurniji u svoje znanje.

“Sve ono što mi u školi nije bilo jasno, nastavnica Itana mi je ovdje kristalno jasno objasnila. Trudio sam se da ne propuštam časove, a pamtiću ih i po lijepom i korisnom druženju sa vršnjacima. Planiram da upišem Srednju građevinsku školu – smjer za keramičara”, kaže Ermin.

I Anida ističe da je tokom priprema već mnogo toga naučila i bolje razumjela. U svoje znanje je sigurnija i osjetila je napredak.

“Nastavnici se trude da nam što bliže objasne gradivo i sa nama imaju lijep odnos. Planiram da upišem Srednju medicinsku školu – smjer farmacija. Časove ovdje ću pamtiti kao zajedničko i korisno druženje i sa djecom i nastavnicama”, kaže Anida.

Lijepe utiske o projektu sa djecom dijele I njihovi mentori. Profesorica CSBH jezika I književnosti Almina Muković ističe da je ovaj projekat za nju bio prilika da upozna pozitivne i pametne mlade ljude.

“Na časovima koje imamo, primjećujem posvećenost, ali i napredak kod djece. Pokazali su izuzetnu volju za učenjem i angažovanjem, što me dodatno raduje. Kroz naš zajednički rad, nastojimo da izgradimo atmosferu povjerenja i motivacije, što dovodi do boljih rezultata i napretka učenika”, smatra Muković.

Ovakvi projekti, prema njenoj ocjeni, djeci omogućavaju da  se bolje pripreme za izazove koji ih očekuju, ali i da razvijaju kritičko razmišljanje i analitičke vještine koje su ključne za uspjeh u budućnosti.

Profesorica CSBH jezika i književnosti Itana Kaluđerović Perišić smatra da su ovaj, kao i slični projekti koji imaju za cilj pomoć djeci koja sebi, možda, ne mogu da priušte privatne časove kako bi dopunili svoja znanja, od izuzetne su važnosti, ne samo za te generacije, već za cjelokupno društvo.

“Bilo bi dobro kada bi realizovanje ovakvih projekata bilo češće i kada bi inicijativa dolazila od važnih državnih institucija, ali i dok nevladine organizacije pokreću ovakve teme, znači da je društvena svijest ipak na dobrom putu i ljestvici”, ističe Kaluđerović Perišić, jedna od mentorki koje piomažu djeci da se što bolej pripreme za eksterno polaganje.

Govoreći o napretku učenika, prisjeća se da je njen prvi čas obilježio veliki strah onog trenutka kada je shvatila da moraju da krenu od samog početka, a to su azbuka i abeceda.

“Međutim, njihova ažurnost, aktivnost na času i izrada domaćih zadataka ubrzale su proces usavršavanja njihovog znanja. Napredak je vidljiv i osjetan, a naše druženje rezultiralo je time da moja djeca znaju da i nakon polaganja eksternog ispita, moja vrata su im uvijek otvorena za sve jezičke nedoumice”, ističe Kaluđerović Perišić.