Natalija se igrom slučaja nedavno porodila u Francuskoj, iz koje nosi sjajno iskustvo, koje nije nagovještavalo da će se tako završiti kada je shvatila da će morati da se porodi u drugoj zemlji, a ne u Crnoj Gori u koju je željela da se vrati prije porođaja, više od bilo čega.

Ovu priču je željela da podijeli jer misli da tretman i porođaj kakav je imala u Francuskoj je najmanje što zaslužuje svaka žena u Crnoj Gori.

“I treba da se borimo da svi imamo ovakve uslove, a ne da sanjamo o njima”, kazala nam je Natalija, koja je rođena u Pljevljima, a nakon udaje je živjela u Baru.

Zbog rizične trudnoće ostala je u Francuskoj, preko 90 dana bez vize I papira.

“Može se reći, situacija jednog migranta”, opisuje svoj status i počinje priču o iskustvu porođaja u Fancuskoj.

Nakon što je saznala da će tu provesti vrijeme do porođaja, otišla je u bolnicu da provjeri kako će voditi trudoću do kraja. S obzirom na to da je bila treći trimestar sledivao je jedan ultrazvučni pregled do kraja trudnoće. Jednom mjesečno može da računa na sastanak sa babicom, koja provjerava vitalnost ploda. Čeka 41. sedmicu kada se u Francuskoj računa da je termin porođaja.

Natalija tada saznaje i da je neće porađati doktor, jer oni ni ne dolaze u salu za porođaje osim ako nešto ne krene po zlu ili mora biti urađen carskim rezom. Za nju je to bio šok, iako se već jednom porođala. Plašila se kako će se poroditi jer je prva beba na porođaju imala 4,2 kilograma, a dok je razmišljala o drugoj i čekanju 41.sedmice njene procjene su dostizale i potencijalnu kilažu novog člana porodice i do 4.5 kg.

Kako je ulazila u 40. sedmicu, počela je da je hvata panika. Samo je razmišljala o tome da želi da se vrati u Crnu Goru. Pitala se šta joj je ovo sve to trebalo.

Beba je odlučila da se rodi dan pred kraj 40. sedmice. Natalija je osjećala blage kontrakcije koje su se javljale na 10 minuta. U 5 sati ujutru odlazi sa suprugom u bolnicu gdje se kontrakcije smanjuju na 7 minuta, ali je počela dilatacija ipak nedovoljna da bi ušla u porođajnu salu. Babica je pita da li želi da prošeta po gradu sat vremena pa da se vrati ili da ostane tu kod njih. Odlučuje da ostane. Smještaju nju i supruga u sobu koja “izgleda kao hotelska”. Krevet je sa svim mogućim opcijama ležanja, ima sopstveno kupatilo, krevetac za bebu, lavabo veličine kadice za bebu, i sto za presvlačenje, fotelju koja može da se spusti kao pomoćni krevet za tatu.

Primjećuje da je sve besprekorno čisto. Donose joj pilates loptu i doručak. Više puta su se sestre došle da je pitaju da li joj nešto treba, kako kaže, svaki put nasmijane i ljubazne.

“Čak i one koje ne pričaju engleski trude se da ih razumijem”, dodaje Natalija.

Popodne, prilikom pregleda, babica konstatuje da je otvorena tri prsta, što je dovoljno za odlazak u salu i pita je da li želi da se premjesti. S obzirom na to da joj nijesu bile jake kontrakcije, odlučuje da odspava dva sata, čisto da bude odmornija, jer ne zna koliko dugo će trajati porođaj.

“To je njima bilo sasvim ok. Rekla je, kad se odmorim da ih zovem. Kad sam se probudila došli su po mene i supruga da nas vode u salu. Suprug se podrazumjeva na porođaju”, priča Natalija.

U sali joj daju epiduralnu analgeziju i objašnjavju da ima daljinski na koji može da dodaje količinu anestezije ako osjeti bolove. Objašnjavaju da je to bezbjedno jer postoji ograničenje u doziranju, tako da “ne može da se predozira”. Daju joj i drugi daljinski da može njih da pozove u bilo kom momentu.

Aparat za pritisak joj je bio non stop na ruci kao i CTG na stomaku. Dodali su joj oksitocin kako bi  stimulisali porođaj.

Kada su joj dali epidural naglo joj je pao pritisak zbog čega se malo uplašila ali su, kako navodi, babice tako profesionalno reagovale bez panike, i dodale joj “nešto u infuziji” od čega je za minut bila u redu.

Poslije nekih sat, donijele su joj jastuk, poput trudničkog da sjedne u položaj “kao “turski sjed” samo što noge nije prekstila.

“Ali mi je baš lako bilo da sjedim u tom položaju. Svako malo su dolazile da vide kako sam. I tu sam se požalila da sam žedna zbog čega su mi ponudile vodu, sok od jabuke ili borovnice. Onako zbunjeno pitam da li smijem išta da pijem na šta dobijam odgovor: Naravno, samo ne smiješ da jedeš, nažalost”, dodaje Natalija.

Sat i po kasnije pitala je da promjeni položaj kada su primijetili da je otvorena 8 prstiju i rekli da će za nekih pola sata, ako do tad ne pukne vodenjak, doći će da probiju. Okrenula se na stranu. Počela je da osjeća bol, ali nije željela da dodaje epidural jer je htjela da ima makar neki osjećaj. Sestrama je kazala a želi da se vrati na leđa da bi znala da li da dodaje epidural. U tom momentu joj puca vodenjak i babica konstatuje da je beba krenula da izlazi. Natalijin suprug nije želio da prisustvuje samom činu poroođaja. Stigao je da izađe iz sale. U roku od par minuta podigli su joj drške za noge i krenuo je porođaj koji je, kako se sjeća, trajao 2 minuta.

Bebu su joj odmah stavili na grudi. S obzirom na to da je beba bila krupna, morali su da je šiju. Krvarila je nakon porođaja više nego što su smatrali normalnim, pa su pozvali doktora koji je odlučio da uradi reviziju posteljice.

Za to vrijeme u drugoj sali, bebu su dali tati da je stavi na gole grudi kako bi i on ostvario prvi kontakt. Poslije 2 sata su ih sve prebacili u bolničku sobu. U ponoć su njoj i suprugu donijeli obrok. S obzirom na to da on nije mogao da ostane da spava u bolnici zbog starijeg djeteta, babice su joj kazale da ih zove u bilo kom momentu, za bilo šta – na primjer, da joj ugase svijetlo u sobi.

“Od poziva da dođu, do njihovog dolaska nikad nije prošlo više od 30 sekundi. Uvijek su došle nasmijane i raspoložene i ostale koliko god mi je bilo potrebno”, opisuje Natalija. “Čak su i bebu prvi dan presvlačile da se ja ne mučim”.

Natalija je željela i da napomene da otac, u bolničku sobu u kojoj su beba I majka, može da dođe u bilo koje doba dana i noći i da ostane da spava. Posjete za ostale članove porodice i prijatelje su od 13 do 19 h.

Doručak je na bazi švedskog stola, dok za ručak i večeru porodilje biraju iz menija šta će da jedu dan ranije. Kao primjer ručka navodi piletinu u sosu, sa krompirom, hljebom, maslacem, trapistom, sokom od pomorandže i kolačem.

Uloške, mrežaste gaćice, pelene, kozmetiku za bebu porodilje dobijaju u bolnici. Čak i fotografišu majku i bebu besplatno da bi imali fotografiju za uspomenu iz bolnice.

“Uzmite u obzir da u tretmanu za mene nije bilo razlike od bilo koje druge Francuskinje iako sam bez osiguranja i papira bila u državnoj bolnici”, ispričala nam je Natalija prepričavajući svoje iskustvo porođaja u stranoj državi.