Piše: Sanja Mračević Stijepović

Subota – konačno! Kafa? Ajmo! Ajde – dogovor je postignut brzinom svjetlosti. Andrea je već stigla. Njene bliznakinje danas čuva tata. Marija standardno kasni, ali napokon dolazi sa osmogodišnjom Sofijom. Pretres nedjelje trio fantastico može da počne. Ali, ne tako brzo…

Andreu zove jedna od ćerkica i njeno pitanje glasi: „Mama, možeš li da mi dozvoliš da gledam YouTube još pola sata? Ona mi je sve potrošila, a tata kaže da pitam tebe“.

Andrea tapnu dva-tri puta po ekranu i ćerkica hoće da vrisne od sreće. Za to vrijeme, Marijina Sofija se naginje ka slamčici, ali pogled ne miče sa ekrana telefona, kojim upravlja potezima nagore savršeno uspravnim kažiprstom.

Ja sam standardno zbunjena. Nije mi jasno koju je magiju izvela Andrea, ali sam i dovoljno radoznala (čitaj: dosadna) da postavim 1001 pitanje. Kaže kako im ona i suprug preko neke aplikacije ograničavaju na koji način i koliko vremenski mogu koristiti internet.

Ima li potrebe za ograničavanjem djece kada je u pitanju korišćenje interneta?

Na sljedećoj kafi, provedenoj u društvu Gugla, dođoh do izvještaja za Crnu Goru iz jula 2016. na temu Djeca na internetu – mogućnosti, rizici i bezbjednost. Tu vidim da 91% djece uzrasta od devet do 17 godina koristi internet, pretežno svakodnevno, a jednim dijelom i više puta u toku svakog dana.

Piše i da je pametni telefon ubjedljivo najkorišćeniji uređaj za pristupanje djece internetu i to mi je jasno. Međutim, navodi se da, iako prepoznaju veliki broj mogućnosti koje nudi internet, djeca ga koriste neuporedivo više za zabavu i održavanje društvenih odnosa na društvenim mrežama. To su ti potezi nagore savršeno uspravnim kažiprstom.

Djeca uzrasta od devet do jedanaest godina najmanje su upoznata sa postojanjem uznemirujućih sadržaja na internetu.

I ovo se jasno navodi u izvještaju. Konkretno, samo se 27 % njih slaže sa izjavom da na internetu postoje stvari koje smetaju djeci njihovog uzrasta. Imajući to u vidu, mene, iako nisam roditelj, malo brine podatak da se većina djece bavi različitim aktivnostima na internetu bez ograničenja i da su roditeljske zabrane nešto prisutnije samo među najmlađom grupom djece.

Tješi me ipak da je sada 2022. godina i nadam se da se povećao procenat od tadašnjih 5 do 7 % roditelja koji tvrde da koriste određene mogućnosti kontrole. Tada su roditelji bili nešto aktivniji samo u pogledu vremena koje njihova djeca provode na internetu.

Šta kažu stručnjaci?

Svjetska zdravstvena organizacija ima veoma jasan stav: što manje vremena pred ekranom ⎼ to bolje. Bilo da je u pitanju TV, tablet, računar ili telefon, djeca uzrasta do dvije godine uopšte ne bi trebalo da budu izložena ekranima, dok za djecu uzrasta od dvije do četiri godine izloženost ne bi trebalo da bude duža od sat dnevno.

Ako se bacite na guglanje tražeći savjete psihologa, vidjećete slične stavove. Djeca ne bi trebalo da provode vrijeme pred ekranom odmah nakon buđenja, za vrijeme obroka, kao ni sat vremena pred spavanje, a isto važi i za odrasle. Kad je internet u pitanju, većina njih je saglasna sa tim da bi trebalo ne samo ograničiti već i kontrolisati, odnosno nadgledati aktivnosti djece na internetu.

Što bi rekla um(j)etnica: i šta ćemo sad?

Sigurno i vi u svom okruženju često slušate o opasnostima društvenih mreža i znate brojne negativne strane interneta. Međutim, pitanje je da li je to zaista tako, ili i internet i društvene mreže, kao i većinu drugih stvari – takvim sami napravimo.

Pođite od sebe: koliko toga korisnog otkrivate zahvaljujući internetu? Znanja iz struke i van nje dostupna su u dva-tri klika. Možemo se povezati sa porodicom i prijateljima u roku od nekoliko sekundi. Informacije o popustima i novitetima u omiljenim radnjama poslužena su nam kao na tacni, a isto tako i „sam/a svoj majstor“, „uradi sam/a“, „ideje za doručak/ručak/večeru“ i slični tutorijali.

Sa druge strane, na internetu možemo izgubiti sate i sate vremena bez ikakve svrhe, ali samo ako tako odlučimo. Još gore od toga, iz sopstvenog neznanja ili nepažnje možemo upasti u razne neprilike. Zbog toga je važno biti informisan i svjestan svega navedenog, a zatim tu svijest prenijeti na najmlađe.

Koje aplikacije za roditeljski nadzor mogu biti vaša desna ruka?

Andrea, sa kojom sam tog jutra ispijala prvu jutarnju, koristi iPhone i roditeljsku kontrolu dostupnu na tom uređaju. Pored vremena koje bliznakinje mogu provesti pred ekranom, ograničena im je pretraga i pristup veb-sadržaju, a ne mogu ni da koriste i preuzimaju aplikacije koje požele dok im ona ili suprug to ne dozvole. Slična stvar postoji i za korisnike Android operativnog sistema.

Naravno, tu je i bezbroj drugih aplikacija za roditeljsku kontrolu. Ako u Gugl pretrazi za taj pojam dodate i riječ “najbolja”, pojaviće ti se Qustodio, koji će biti od pomoći vama, ali i vašem djetetu da izgradi zdrav odnos sa tehnologijom. Ova aplikacija se plaća, a cijena zavisi od broja uređaja koji će na nju biti povezani. Među najbolje ocijenjenim od strane korisnika je i Kaspersky Safe Kids, sa besplatnom i naprednijom plaćenom verzijom.

Sve aplikacije funkcionišu uglavnom po sličnom principu i sa jednim istim ciljem. Razlike su u broju funkcionalnosti i u cijeni, za aplikacije čije se korišćenje plaća. Na vama je da pronađete onu koja u najvećoj mjeri zadovoljava potrebe vaše porodice. Prije toga porazgovarajte sa djetetom na temu sigurnosti na internetu – kako mogu prepoznati i zaštititi se od prevara na internetu i koje podatke je u redu, a koje ne bi trebalo ostavljati na internetu. Svakako, porazgovarajte i o društvenim mrežama, prije svega sigurnosti na TikToku i Instagramu.

Na kraju, ne zaboravite da objasnite djetetu da su aplikacije zapravo njegov digitalni čuvar, a poslije svega ostaje vam samo da zanimljivo i korisno upotpunite zajedničko vrijeme – ono pred ekranom i ono bez njega.

Izvor: doMEn