Da bi djeca i mladi uspješno razvijali vještine, vrijednosti i vrline, neophodno je osigurati da se porodica i škola uzajamno podržavaju – da sarađuju i dosljedno dijele iste vrijednosti, ocjenjeno je u priručniku Razvoj socijalnih i emocionalnih vještina u porodici, koji su za roditelje i staratelje priredili Zavod za školstvo Crne Gore i UNICEF.

Različiti i suprotni uticaji koje na dijete imaju vršnjaci, škola, mediji i društvene mreže često kod roditelja izazivaju dilemu da li na pravi način pomažu razvoj ličnosti svog djeteta.

Autorke priručnika Anđa Backović, Tamara Milić i Katarina Stanojević ocjenjuju da će, kada porodica i škola počnu da sarađuju i na ovom planu, djeci i mladima biće mnogo lakše da usvajaju vrijednosti, da jasno znaju što je dobro, što nije, što je poželjno, a što nepoželjno ponašanje. Osjećaće se sigurnije, osjećaće da pripadaju i školi i porodici, da su prihvaćeni, da sva djeca imaju jednaka prava i tretman.

Priručnik je namijenjen svima koji žele da saznaju što su socijalne i emocionalne vještine, zašto su važne za vašu djecu i za njihov zdravi razvoj, uspješno učenje, život i rad, kako sve možete da podstičete razvoj osnovnih socijalnih i emocionalnih vještina svoje djece i kako se to radi u školi.

Autorke podsjećaju roditelje da se djeca ne rađaju sa vještinama, vrijednostima i vrlinama, a sve one su važan dio djetetovog identiteta i ličnosti. Zbog toga je svako dijete jedinstveno,  prepoznatljivo i različito od drugih, a zajedničko im je da se one uče, stiču, uvježbavaju i razvijaju, prvo u porodici, a zatim i u školi.

„Roditelji i nastavnici su najbliži, najvažniji uzori djeci kad počinju da uče i prihvataju vrijednosti, da stiču vještine da uspješno žive i rade s drugima, da budu srećni, dobri ljudi, uspješni u ličnom životu i karijeri i korisni društvu. Bez dosljednog sistema vrijednosti i razvijenih socijalnih i emocionalnih vještina djeca ne mogu razvijati stavove i ponašanja koja nazivamo prosocijalnim, društveno poželjnim i korisnim i djetetu i ostalima oko njega“, navode autorke, ističući da vrijednosti svima nama nude orijentaciju – što da cijenimo, što nam je vrijedno, kako da se ponašamo i odnosimo prema sebi i drugima, kako da učimo i radimo.

Ocijenjuje se da, bez podrške roditelja, nastavnici će imati vrlo ograničen uticaj na razvoj socijalnih i emocionalnih vještina i vrijednosti djece i mladih, a najveća korist za djecu je kada ih škola podučava istim vrijednostima i vještinama koje bi trebalo da stiču i kod kuće.

„Najviše koristi od čitanja ovog priručnika imaćete ako čitajući razmišljajte o svom djetetu, o tome što prepoznajete u njegovom ili njenom ponašanju u različitim situacijama – kod kuće, u školi, dvorištu, dok uči, samuje, igra se. Što ne primjećujete? Što biste željeli da vaše dijete tek nauči da radi, kako da se ponaša prema vama, drugima, koje osobine, navike, vrijednosti i vrline da stiče“, navodi se u priručniku, čije segmente prenosimo, a u nastavku možete naći cijeli dokument.

Kako prepoznati odgovorno roditeljstvo

– Ljubav, brižnosti, poštovanje djeteta, postavljanje granica i dosljedno usmjeravanje djeteta čine da se ono osjeća povezano sa roditeljima, da pripada porodici, da je zaštićeno, sigurno, podržano u onome što radi. Kada se dijete osjeća sigurnim i prihvaćenim, to mu omogućava da razvija samopoštovanje.

– Pravila ponašanja su jasna, dosljedna i odnose se na mnoge situacije u životu djeteta. Uz to, važno je da se roditelj dosljedno ponaša i govori. Tada dijete ima osjećaj sigurnosti, a roditelja doživljava kao nekoga na koga može da se osloni, kome vjeruje.

– Djetetu se postavljaju očekivanja i zahtjevi, a ono se pohvaljuje i nagrađuje kada ih ispunjava ili mu se nagrada uskraćuje kad to ne uradi. Dijete zaslužuje i vaše izvinjenje kada pogriješite.

– Dijete se poštuje kao osoba sa sopstvenim mislima, osjećanjima, dostojanstvom.

– Prepoznaju se dobre strane djeteta, njegove osobine, vještine. Djetetu se stalno omogućavaju prilike koje će mu pomoći da se osjeća uspješnim, sposobnim.

– Dijete se podstiče da samostalno radi razne zadatke. Ono postepeno osvaja samostalnost, korak po korak. Roditelji mu pokazuju da su uvjereni da ono može sve više i više da radi samostalno. To kod djeteta razvija samopouzdanje.

“Ipak, ne postoji jedan način, koji je za sve roditelje isti, da roditelji uspješno odgajaju svoje dijete! Važno je da dajete djetetu najbolje od sebe, da ste istrajni, strpljivi. I posebno – da zaista uživate u svom djetetu i svemu onome što ono čini da se i vi razvijate, rastete kao osoba i roditelj“, poruka je za roditelje.

Unaprijedite komunikaciju u porodici

Jedna od najvažnijih i najkorisnijih roditeljskih vještina jeste dobra komunikacija s djetetom. Ona, kako piše u priručniku, pomaže da lakše savladamo sve one veoma izazovne momente u svakom roditeljstvu: vaspitanje – uspostavljanje i kontrolu pravila i discipline, donošenje složenih odluka, rješavanje nesporazuma i sukoba, stresne situacije.

Da biste unaprijedili komunikaciju u porodici, budite, savjetuje se u priručniku, dostupni djeci.

„Uvijek nađite način da odvojite vrijeme za priču s djecom i ukućanima. I vrijeme od 10 minuta, u kojem vas baš ništa drugo ne ometa, potpuno posvećeni djeci, pažljivo ih slušajući, biće im od velike koristi. Pažljivo slušajte. Kada djeca dožive da ih pažljivo slušate, pomažete im da dožive da su voljena i da su vam vrijedna. Ako nijeste sigurni da razumijete ono što vam dijete govori, ponovite mu kako ste ga razumjeli i ono će vam reći da li ste shvatili što želi da vam kaže, kako se osjeća i sl. Ne morate odmah da se složite s onim što vam dijete govori. Slušajte ga. To će mu pomoći da se smiri, staloženo govori, a onda će i ono bolje slušati vas“, neki su od savjeta upućenih roditeljima/starateljima.

Osim toga, važno je i pokazivati saosjećanje, empatiju. To znači da je bitno da pokažete djetetu da razumijete i prihvatate njegova osjećanja, da ste se prilagodili tome.

„Ako je vaše dijete tužno ili uznemireno, nježni dodir ili zagrljaj mogu ga uvjeriti da razumijete i prihvatate njegova osjećanja. Ne govorite djetetu šta da misli ili kako da se osjeća. Pustite ga da izrazi svoja osjećanja. Njegova osjećanja su za njega realna i treba ih poštovati. Ne potcjenjujte i ne umanjujte njegova osjećanja govoreći mu: Glupo je da se tako osjećaš! ili Nije to ništa, proći će. Budite primjer, model djetetu. Djeca uče na primjerima, gledajući vas i druge oko sebe. Ne koristite riječi i tonove koje ne želite da dijete koristi. Važno je i da vaš ton glasa i mimika (neverbalni govor) i ono što govorite i radite šalju istu poruku. Govorite o svojim osjećanjima. Ako riječima opisujete i izražavate svoja osjećanja, to će vašem djetetu pomoći da nauči kako da samo izražava osjećanja”, navodi se, između ostalog, u priručniku, koji možete naći i preuzeti sa stranice UNICEF-a.