Ivana i Vlatko ostvarili su se prije tri godine u dugo očekivanoj ulozi roditelja zahvaljujući vantjelesnoj oplodnji koja im je omogućila potomstvo, ali nijesu uspjeli da prošire porodicu jer ne mogu sami da finansiraju postupke, a iskoristili su sva tri besplatna koja obezbjeđuje država. Nadaju se da će zbog, njima sličnih i svih onih koji ne mogu da imaju djecu država promijeniti sadašnju zakonsku mogućnost i umjesto tri postupka ubuduće odobravati njihov veći broj.

Ivana je željela da ispriča njihovu priču za portal Roditelji.me povodom Svjetskog dana embriologa, koji se obilježava 25. jula jer je tog dana 1978. godine  rođena prva beba nastala vantelesnom oplodnjom. 

Ivanina i Vlatkova borba počela je 2014. godine, a nakon operacije i priprema prvu IVF proceduru su uradili u aprilu 2015. ali nažalost bezuspješno baš kao i pet mjeseci kasnije.

Nakon toga Ivani su rađeni kompletni nalazi, od provjere da li ima trombofiliju do histeroskopije i svi su bili u redu.

Odlučili su da naprave pauzu, sve do 2017. godine kada su u septembru dobili odobrenje konzilijuma ljekara za novi postupak.

“Dobijam odobrenje, odlazim kod doktora, on kaže da sačekam da malo zahladi, pa da sa istim uputom koji važi šest mjeseci, ponovo dođem u novembru. Ko još voli jesen ali sam je ja zavoljela jer tu počinje moj novi život”, prisjeća se Ivana.

Počinju, kako opisuje, sa bockanjem. U toku dugog postupka izvađeno je 17 jajnih ćelija, nakon čega se sa doktorom dogovaraju da ih zadrže još pet dana dok ne postanu blastociste. Ivana i Vlatko odobravaju, i doplaćuju potrebni novac.

Nakon pet dana vraćaju dvije, a dvije su zamrzli.

“Kaže doktor idi kući i čekaj test. Možeš ga uraditi 12. dan.  Međutim devetog dana ponovo krvarenje i pomislim opet neuspjeh. Ipak neka nada tinja. U 13 časova radim test, čekam minut – 1 crta. Bacim ga i odem ali mi instinkt kaže da ponovo pogledam. Kada sam ugledala 2 crte sreći nije bilo kraja”, kaže Ivana.

Njihovo čudo, dječak Pavle rođen je 2018. godine.

Ivana je nakon njegovog rođena dobila cistu na jajnicima, zbog čega joj je 2019. godine hitno operisana. Na izlasku iz bolnice doktor koji je operisao je pitao da planira još djece.

“Kažem da ako bog da. Imali smo još jedan zamrznuti. Doktor me savjetuje da rodim još jedno dijete”, dodaje Ivana.

Na jesen iste godine cista joj se vratila, a zbog toga jer je pukla imala je hitnu operaciju u toku koje joj je odstranjen jajnik. Opet je uslijedilo isto pitanje ljekara, dobijen je isti odgovor: “Da, planiramo još djece.“

Da vrate zamrznuti embrion odlučili su 2020. godine. Dan kad treba da primi stop odnosno injekciju za sazrijevanje jajne ćelije, saznaje da se cista opet vratila.

“Sve se ponovo zaustavlja. Pijem tablete za produženje ciklusa, čekam sljedeći. Ponovo primam zaustavnu injekciju, zovu me iz klinike i saznajemo da embrion nije dobar i da ga ne treba vraćati u matericu. Obuzima me tužna misao da neću imati drugo dijete, ali se tješim da imamo za šta da se borimo, da imamo našeg Pavla”, priča Ivana.

Zbog želje da njihov dječak ne odrasta sam ulaze u novi potupak o svom trošku jer su iskoristili tri besplatna koje država plaća.

Uzimaju kredit, da bi platili troškove klinike od 1930 eura ali i lijek čija kutija košta 360 eura. Trebale su im 4 takve kutije, a uz njih i još ljekova koji se dodatno kupuju, a cijene zavise od apoteke do apoteke.

Ivana se sjeća da se na dan punkcije osjećala slabo, ali je izdržala. Imala je 4 jane ćelije, od kojih su dvije oplođene, mada su i one bile lošeg kvaliteta, kako su im rekli ljekari.

Čekali su da prođe 14 dana, a suprug u međuvremenu bude pozitivan na COVID-19. Ivana ima negativan test, ali od ljekara dobija da pije antibiotike zbog kašlja. Pila je kratko ali i prekinula zbog straha da će nauditi embrionima. Ipak ne uspijevaju i shvataju da njihov plavokosi dječak neće imati sestru ili brata sa kojima bi se igrao.

I dalje se nada da će država čuti problem roditelja i parova koji se bore sa neplodnošću i odobriti više procedura.

Crna Gora je prema procentu neplodnosti na nivou evropskog prosjeka. Neplodno je između 10 i 15 odsto stanovnika, a godišnje se obavi oko 500 ciklusa vantjelesne oplodnje.