PIŠE: mr Aleksandra Vujović, psiholološkinja

Kad roditelji otkriju da su njihova djeca nadarena, takve vijesti sigurno ih obraduju. Međutim, tada obično postanu i zabrinuti kako da na pravi način zadovolje posebne potrebe svog nadarenog djeteta, kako kod kuće, tako i u školi. Preplavljeni, često i kontradiktornim informacijama, neki roditelji se mogu osjećati bespomoćno i nekompetentno u svojoj roditeljskoj ulozi. Tipične reakcije uključuju: ,,Da li sam dovoljno pametan da odgajam svoje nadareno dijete?”, ,,Da li imam dovoljno vremena i novca da pravilno stimulišem svoje dijete”, ,,Da li ću moći da pronađem pravi obrazovni program?”.

Zbog nedovoljno znanja i nesigurnosti da li će biti u mogućnosti da odgovore na sve potrebe djeteta, roditelji često znaju da idu iz krajnosti u krajnost. Na jednoj strani tog kontinuuma nalaze se preambiciozni roditelji koji nakon prepoznavanja potencijala svog djeteta u određenim područjima, pred njega stavljaju sve veće i teže ciljeve i zadatke. Takvi roditelji toliko su usmjereni na visoka postignuća svoje djece da u potpunosti zaborave na njihovo emocionalno stanje. Nasuprot tome, neki roditelji smatraju da bi dodatna intelektualna stimulacija i obogaćena sredina pravila nepotreban pritisak na dijete ili stvorila socijalnu barijeru između djeteta i njegovih vršnjaka, pa zato svoje nadareno dijete tretiraju kao prosječno.
Novija saznanja pokazala su da darovitost nastaje kao rezultat posebne kombinacije naslijeđenih osobina i njihove interakcije sa podsticajnom sredinom. Prema tome, osim što je neophodno pravovremeno prepoznati, nadarenost je potrebno razvijati i neprestano podsticati.

Budući da roditelji imaju ključnu ulogu u djetetovom razvoju, oni su prvi koji imaju priliku da prepoznaju i podstiču djetetove potencijale od najranije dobi. Na tom putu mogu im pomoći određene smjernice.
Za početak, roditelji bi trebalo da razgovaraju sa djetetom o njegovim sposobnostima i konceptu nadarenosti. Iako je vjerovatno i samo primijetilo da se zbog svojih osobina ističe među ostalom djecom, treba znati da to nije nešto čega treba da se stidi, ali ni da smatra da ga darovitost čini boljim od drugih. Osim toga, dijete će steći uvid u svoje sposobnosti i implikacije koje ono ima na njegovo dalje školovanje i život.

Kada biraju igračke za svoju djecu, umjesto da kupuju one za koje djeca često brzo izgube interes, roditelji mogu prikupiti materijal koji će njihovo nadareno dijete podstaći na igru služeći se maštom, kreativnošću i sposobnošću rješavanja problema. Na primjer, kuglice, kartonske kutije, naljepnice, bojice i sl.

Nadarena djeca su prema sposobnosti učenja daleko ispred svojih vršnjaka. Zanimaju ih složenije igre, zahtjevniji su i njihov je intelektualni razvoj brži nego kod ostale djece. Upravo iz tog razloga potreban im je širi raspon aktivnosti i intelektualnih izazova. Učenje jezika koji nije dio nastave, čitanje knjiga namijenjenih starijem uzrastu, vannastavne aktivnosti, posjeta muzejima, pozorištima i bibliotekama, samo su neke od aktivnosti koje roditelji mogu ponuditi svom nadarenom djetetu. Osim toga, trebalo bi da zajedno sa djetetom čitaju, pronalaze nove riječi i njihovo značenje i na taj način prošire djetetov rječnik. Kada se govori o aktivnoj ulozi roditelja u vaspitanju, najvažnije su zajedničke aktivnosti i razgovor. Na primjer, roditelji mogu odvesti djecu u muzej ili na predstavu i nakon posjete zajednički komentarisati i analizirati proživljeno iskustvo.

Iako su nadarenoj djeci potrebna intelektualna stimulacija i visoki standardi, važno je i u tome imati mjeru i ne padati u iskušenje da se mališanu nametne previše dnevnih aktivnosti. Previše obaveza i prevelika očekivanja za njega ne predstavljaju izazov, već djeluju iscrpljujuće. Zato se treba pobrinuti da dijete svakog dana ima dovoljno vremena za igru, odmor i ostale aktivnosti u kojima uživa.

Poznato je da se nadareni učenici često dosađuju u školi. Gradivo koje se obrađuje za njih je prejednostavno, a zadatke rješavaju mnogo ranije nego ostali učenici. Međutim, to ne mora biti slučaj za sve predmete u školi. Ukoliko se ukaže potreba za pomoći u učenju onih predmeta u kojima dijete nije naročito uspješno, roditelji mogu primijeniti metodu propitivanja, podsticajnu za uključivanje apstraktnog mišljenja i viših misaonih procesa kod djeteta. Na primjer, umjesto da roditelj riješi zadatak umjesto djeteta, nizom pitanja može navesti dijete da samostalno dođe do odgovora (,,Možeš li smisliti drugi način da to uradiš? ”, ,,Možeš li mi pokazati kako si dobio/la taj odgovor?”, ,,Gdje smo ranije susreli ovaj problem?”). Dobra pitanja će podstaći razmišljanje, a djetetu osigurati doživljaj ličnog uspjeha i razvoj samopouzdanja.
Adekvatna stimulacija, visoki standardi, pažnja i strpljenje vrlo su važni za ostvarenje nadarenosti. Nadarena djeca koja odrastaju uz roditelje koji im pružaju ljubav, pažnju, podsticaj i sa njima imaju kvalitetnu komunikaciju uspješno će razviti svoje talente i ostvariti pun potencijal.