Onog trenutka kada roditelji odluče da djetetu daju ruke mobilni telefon ili neki drugi uređaj i omoguće mu da uđe u online svijet moraju sa njim započeti i razgovor o mogućim opasnostima i bezbjednosti na internetu, savjet je stručnjakinje za bezbjednost na internetu Katarine Jonev Ćiraković.

Kao dugogodišnja edukatorka roditelja i djece koja se ovom temom bavi već godinama u regionu, ona je gostujući u Surfuj sigurno Roditeljskom kutku ukazala na najčešće greške u upotrebi tehnologija, pojam šerentinga i najbolje načine da zaštitimo svoju djecu.   

Surfuj sigurno Roditeljski kutak udruženje Roditelji organizuje u saradnji sa Fakultet političkih nauka i  Agencijom za elektronske medije, u okviru projekta Dijalog za budućnost: Unapređenje dijaloga i društvene kohezije unutar i između Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije, koji u pomenutim zemljama sprovode UNESCO, UNICEF i UNDP, a finansira Fond za izgradnju mira (UN PBF).

Opasnosti na mreži ne poznaju granice, pa su djeca, smatra Jonev Ćiraković, izložena jako velikom broju opasnosti bez obzira da li se to dešava u Crnoj Gori, Srbiji, Bangladešu ili Americi.

Iako je internet prava tekovina 20. vijeka, koja nam pruža niz prednosti, kao društvo se, smatra ona, nijesmo mnogo potrudili da ga sačuvamo bezbjednim. Jonev Ćiraković upozorava roditelje da ne smiju imati stav da se to neće ili ne može desiti njihovom djetetu.

„Ne smije postojati stav – ja sve to znam. Mora da postoji kritička svijest i kod roditelja i kod svih, da zajedno treba da radimo na podizanju svijesti šta targetira našu djecu u virtuelnom prostoru“, smatra Jonev Ćiraković.

Žrtva svako treće dijete

Podsjećajući na TikTok izazove kojima djeca ugrožavaju zdravlje i život zbog nekoliko lajkova ili pratilaca, ona smatra da je sve izraženije i vršnjačko nasilje na internetu.

„Kradu se identiteti, fotografije se zloupotrebljavaju, a podsjetila bih i na osvetničku pornografiju, gdje su žrtve bile i djevojčice iz Crne Gore. Tu je i vrijeđanje na bilo kakvoj osnovi. Naša djeca su izložena takvom sadržaju, ali su jako često i žrtve. Na našim prostorima od troje djece, uzrasta od deset do 18 godina, jedno je žrtva. To je dovoljno da se već zapitamo šta možemo da uradimo da naše dijete ne bude jedna od tih žrtvi i kako da pomognemo čak i prijateljima naše djece da i oni budu sigurni. To je nešto na čemu svi zajedno treba da radimo“, ocjenjuje Jonev Ćiraković.

Kao važne ističe tri stvari – reputaciju, odnos prema vremenu i odnos roditelja i djeteta, koji je i najznačajniji.

„Između roditelja i djeteta mora da postoji dobra komunikacija. Onog trenutka kada djetetu date telefon u ruke morate da počnete sa pričom o opasnostima koje vrebaju na internetu. Ukoliko mu date uređaj zbog video igrica – on je potencijalno zavisnik. U Srbiji imamo slučaj da je najmlađi registrovani zavisnik od video igrica dječak od četiri godine. Zapitajte se koliko ste puta vidjeli bebe u kafićima koje neće da se smire dok im ne daju mobilni telefon ili odbijaju da jedu ili spavaju dok im ne uključite nešto na internetu. To su budući zavisnici“, ističe Jonev Ćiraković.

Dijete u svakom trenutku mora da zna da za sve što se dešava u internet prostoru, bilo dobro ili loše, može da se obrati roditelju.

„Ne možete da spriječite dijete da gleda raznorazne jutjubere koji šalju užasnu poruku i sadržaj. Čak i ako se u vašoj kući ne gleda takav sadržaj, to nije slučaj među vršnjacima u školi, parkiću ili vrtiću. Na vama je da objasnite djetetu zašto taj sadržaj nije adekvatan“, kaže Jonev Ćiraković.

Govoreći o reputaciji, ona pojašanjava da se to odnosi direktno na ponašanje djeteta u virtuelnom prostoru.

„Da li je vaše dijete nasilnik, a ne samo žrtva, da li kači fotografije koje su neprimjerene ili sa nekim lošim porukama? Da li je vaša kćerka polugola na fotografijama koje kači? Te fotografije uvijek negdje ostanu zabilježene, može da ih neko skrinšotuje i da ih koristi za svoje bolesne potrebe. Razumijem da veliki broj roditelja želi da ograniči djecu da ne provode mnogo vremena na mobilnom telefonu ili za računarom, ali tu je i online nastava. Minimum 4, 5 ili 6 sati vaše dijete je zbog škole bilo ispred računara i ako ste mu dozvolili još dva sata slobodnog vremena, to je već osam sati. Ako spava osam sati, pitanje je kako provesti ostatak dana. To vrijeme treba da bude kreativno. I to je nešto na čemu takođe treba raditi sa djecom da ih nekako bar malo otrgnemo od tehnologija“, naglasila je Jonev Ćiraković.

Lažna slika o vršnjačkom nasilju

Ona upozorava da se vršnjačko nasilje, u doba pandemije koronom, preselilo na internet, pa ćete rijetko vidjeti dva vršnjaka da se tuku iza škole ili u parku, ali će biti prilično grubi i bezobrazni i šikanirati jedan drugog u virtuelnom prostoru. Zbog svega toga stvara se lažna slika da vršnjačkog nasilja ima manje nego ranije.  

Jonev Ćiraković ističe da roditelji i dalje grade modele ponašanja na koje se djeca ugledaju, a društvene mreže postale su svakodnevica i njima.

„Većina roditelja se pita kada dozvoliti djetetu upotrebu društvenih mreža, odnosno da ima svoj profil. Politika svake društvene mreže – FB, Instagram, TikTok, Snapchat jeste da mlađi od 13 godina ne bi trebalo da imaju samostalne profile. Međutim, kao i u mnogim stvarima u životu i ovdje postoji rupa, a to je da djeca masovno, a čak i roditelji, slažu za godište kada je dijete rođeno“, objašnjava Jonev Ćiraković.

Prema njenim riječima, nerijetko se dešava da djeca i krišom od roditelja otvaraju profile, koriste mreže samo kada nijesu kući i uklanjaju aplikacije iz telefona da ih roditelji ne bi otkrili. Savjetuje roditeljima da s vremena na vrijeme na google pretrazi ukucaju ime i prezime svog djeteta i provjere da li ima nekih novih fotografija.

Problem je, smatra ona, i što mnoga djeca drže svoje profile otvorenim.

„To možda nekome nije strašno, ali ako vi ne puštate da u vašu dnevnu sobu ulaze nepoznati ljudi zašto onda djetetu dopustiti da ima hiljade nepoznatih ljudi na svom profilu. Šta ako neko zloupotrijebi fotografije vašeg djeteta, šta ako neko od predatora i pedofila se lažno predstavlja kao vršnjak, zakaže susret, pa mnogo ružnih stvari može da se desi ako dijete odluči da se nađe s takvom osobom. A šta ako to urušava njegovu digitalnu reputaciju? Nažalost, djeca misle da su lajkovi i pratioci vrednosni status u društvu i tu prave jako veliku grešku – da biste imali puno lajkova morate da imate puno pratuilaca, a to znači ogroman broj nepoznatih ljudi na društvenim mrežama“, rekla je Jonev Ćiraković.

Prema njenim riječima, najbolji savjet roditeljima je, ako već dozvole djeci korišćenje društvenih mreža, da zajedno otvore profil i na taj način imaju kontrolu nad aktivnostima svoje djece.

„Ako je svima nama prva životna lekcija bila – ne pričaj sa nepoznatim ljudima na ulici, hajde da to samo malo proširimo – nemoj da pričaš sa nepoznatim ljudima na ulici i ne komuniciraj ili ne čatuj sa ljudima koje ne poznaješ na društvenim mrežama. Djecu smo naučili – nemoj da trčiš kroz školu i mlataraš fotografijom sa mora na kojoj si u kupaćem kostimu. Takve fotografije ne treba da kačiš ni na društvene mreže. Ako smo ti kao malom rekli da ne prihvataš čokolade i sladoled od ljudi koje ne poznaješ na ulici isto to važi i u internet prostoru, jer predatori i pedofili šalju poklone itekako ako im djeca kažu adresu. Naša djeca zaista žive dva paralelna života – realni i virtuelni, a moraju da nauče da prave razliku”, ističe Jonev Ćiraković.

Prodaja privatnosti djece

Ipak, greške prave i roditelji koji na svojim profilima objavljuju fotografije svoje djece. Pojam šerentinga podrazumijeva prenagomilavanje fotografija djeteta.

„To je nešto što je zapravo uzelo maha. Niko vama ne brani da kačite slike svog djeteta ali vas prosto molim da prije nego što kliknete razmislite o više stvari. Prva je definitivno bezbjednost. Veliki broj mama u regionu smatra sebe influenserkama i jako često dolazimo u situaciju da one zaista prodaju privatnost svog djeteta ne zarad novca, nego na primjer za pakovanje pelena. Zamislite mamu koju prati nekoliko hiljada ljudi koja nema problem da slika svoje dijete golo dok mu mijenja pelenu. Zauzvrat dobija paket pelena. Malo čudno, zar ne?! Ponavljam, niko vam ne brani da slikate svoje dijete, ali zašto biste željeli da neko vidi kako vi kupate vaše dijete. Vaše dijete je nago, maloljetno na društenoj mreži. Ne postoji garancija, vjerujte čak i da vam je profil zatvoren i da tvrdite da vas prati samo 200 ljudi koje znate. Da li ste sigurni da među njima nije neko zlih namjera? Jedna skrinšot djeteta koje se kupa golo u kadici, na bazenu, u moru, koje je golo na plaži, vrijedi jako puno na crnom tržištu. Na našim prostorima postoje ljudi koji love takvu vrstu fotografija, skrinšotuju jer to je veoma jednostavno. Onda se dešava da je taj neko proda predatoru, odnosno pedofilu. Sa druge strane veliki broj fotografija, pogotovo sa otvorenih profila, pa čak i ti skrinšotovi, zaista završavaju na pornografskim i pedofilskim sajtovima. Ozbiljan broj djece iz ovog regiona je na tim sajtovima. Niko ne brani da kačite fotografije, samo obratite pažnju na takve segmente – dijete nikad ne smije da bude golo ili polugolo, jer ne znate gdje mogu završiti i za koje namjere nažalost.

Jonev Ćiraković je upozorila i na drugi aspekt priče da sav taj materijal ostaje na internetu i jednog dana može zasmetati ili dovesti do problema u životima vaše djece.

Digitalna pismenost nije igranje igrica

Digitalna pismenost i vještina nije, ističe ona, da dijete zna da igra video igrice, instalira Instagram ili napravi savršeni selfi.

„Nije digitalna pismenost ni da dijete zna samo da kuca u word-u, pa da mijenja slova…To jeste bitno, ali nije to suština digitalne pismenosti. To je prilično širok pojam, a mi stalno zanemarujemo činjenicu da u digitalne vještine spada i digitalna bezbjednost i digitalna reputacija. To je nešto o čemu mnogo više moramo da pričamo, a ne da se hvalimo kako naše dijete zna da pusti spot na youtube-u“, smatra ona.

Roditeljima preporučuje da od interneta iskoriste najbolje za svoju djecu i da ih ohrabre ukoliko imaju interesovanje da na taj način uče neki strani jezik, da razvijaju svoje znanje iz oblasti programiranja i slično.