Bajke ne mogu biti loše za djecu, jer i postoje za njih, pa nema razloga da roditelji smatraju spornim njihov sadržaj i da ga mijenjaju. Mogu ga prilagođavati uzrastu djeteta i mijenjati bajke samo u cilju maštanja i razvoja kreativnosti, smatra psiholog Anđela Šćekić Todorović.

Povodom sve češćih reakcija roditelja koji ukazuju na sporne sadržaje pojedinih bajki, ona je ocijenila da je u redu pratiti šta nudimo djeci, ali nema potrebe da mijenjamo stvari koje su nekada bile dobre i za nas.

„Bajke mogu mnogo toga da nauče djecu, prije svega nekim pojavama u životu, šta i koga možemo gdje sresti, kako možemo da reagujemo, šta ako se nešto nekada desi… Vrlo je važno da bajku, kada pričamo ili čitamo, uskladimo sa uzrastom. Nećemo djetetu od tri godine čitati na isti način kao djetetu od šest godina. Na tom razvojnom nivou treba prilagoditi rječnik, da bi dijete moglo da razumije. Kroz razgovor ga treba podsticati da odgovori šta misli o tome što ste mu pročitali, šta se desilo nekom liku iz bajke. Treba djecu pozivati na svjesnost i  razmijevanje teksta i sa njima praviti paralelu sa stvarnim životom. Na primjer, da li je moguće sresti vuka u našoj šumi“, kazala je Šćekić Todorović, gostujući u Bojama jutra TV Vijesti.

Ukoliko roditelj primijeti da se dijete uplašilo zbog nekog dijela bajke, može ga usmjeriti na razgovor o tome, pitati ga šta ga je uplašilo i šta misli o tome.  Možemo, savjetuje ona, pozvati dijete da samo kreira nastavak bajke, pomoći mu da shvati da bajka nije stvarna, već je ona nešto što mi smišljamo.

„Mišljenja sam da stvari koje su dobre za nas, odnosno za našu djecu, ne treba da mijenjamo, možemo da ih prilagodimo uzrastu, ali nikako da izbacimo bajke iz čitanja. Ukoliko primijetimo da se dijete uplašilo nečeg, od naše procjene zavisi, da li ćemo prekinuti ili nastaviti čitanje. Ako se dijete stvarno uplašilo sadržaja, onda možemo zajednički da nacrtamo ono što smo pročitali do sad ili da odložimo na kratko da vidimo šta je konkretno razlog straha i da o tome razgovaramo. Kao roditelji možemo uvjeriti dijete da to što smo čitali ne mora da se desi“, istakla je Šćekić Todorović.

Vaspitač Milivoj Bometa koji radi u produženom boravku podgoričke OŠ „Savo Pejanović“ smatra da je posao vaspitača da prenese djeci težinu i značaj bajki kroz poruke.

„Bajke su i dalje interesantne djeci, i njihov značaj je ogroman iz razloga što se na samom početku vidi jednostavnost. Kasnije otvaranjem bajki spoznajemo čaroban svijet koji nosi sve ključne aspekte vezane za dječiji razvoj. Pouka je da bajke nose ogromnu snagu optimizma i ljubavi kroz likove. Govori se da su one naše najveće blago, jer se bave nevidljivim jezikom simbola koji je djeci potreban u najranijoj fazi odrastanja“, smatra Bometa.

Prema njegovom mišljenju, roditelji se više plaše dramatičnijih djelova bajki nego djeca.

„Bajke nose samo optimizam i ljubav i podstiču na dalji razvoj. Tu nema nikakve bojazni da bi se mijenjao tekst. Možemo biti kreativni da tekst prilagodimo uzrastu“, rekao je Bometa.

Izvor: TV Vijesti