Kako prepoznati da li je dijete bilo izloženo bilo kojem obliku seksualnog nasilja i naučiti ga da ga prepozna i prijavi roditeljima? Nedavna dešavanja iz beogradske škole glume, u kojoj je Mika Aleksić godinama seksualno zlostavljao veliki broj maloljetnica, osvijestio nas je da još jednom preispitamo koliko smo, kroz odnos sa djecom, postavili dobre temelje da ih zaštitimo od potencijalnog nasilnika, koji se često krije iza lika najbližih autoriteta.

Klinička psihološkinja i psihoterapeutkinja Gordana Buljan Flander, koja je na čelu Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, smatra da je važno da djeca od ranog uzrasta mogu otvoreno razgovarati sa roditeljima o raznim temama i problemima. Da biste bili sigurni da će se dijete povjeriti ako ima veliki problem važno je da nema tabu tema i da, čak i kada dijete pogriješi, zna da će ga roditelji i dalje voljeti.

“Važno je dijete često pitati kako je, saslušati ga, ponuditi sigurnost i utjehu. Posebno ako primijetimo promjene u ponašanju i raspoloženju djeteta, treba reći što smo primijetili i otvoreno pitati dijete što se događa i kako mu možemo pomoći. Možemo mu ponuditi da razgovara sa nekim drugim ako mu je teško sa roditeljima (na primjer učiteljima, stručnim saradnicima u vrtiću i školi, da anonimno nazove liniju pomoći za djecu)”, kazala je Buljan Flander za portal Roditelji.me.

Slične savjete za roditelje ima i psihološkinja Marija Babić koja ističe da se u ovim slučajevima posebno cijeni empatija. Bitno je da dijete zna da ste vi njegova osoba od povjerenja i da nije samo.

“Jednom kada osjeti sigurnost i zaštitu na pravi način uslijediće i postepena podjela emocija i misli koje su propratne kod ove vrste zlostavljanja djece. Nekada je situacija bila drugacija pa su djeca ulaskom u pubertet počinjala tek prvi put da se interesuju za ove stvari. Nažalost, u današnje vrijeme situacija se promijenila i potrebno je djetetu ukazivati na ove mogućnosti i objašnjavati slikovito i jasno od prvog uzrasta na kome to može da shvati. Ipak, jako je bitno naglasiti da je izlaganje potrebno prilagoditi nivou razvoja mišljenja djeteta”, objašnjava Babić. “Dakle, ne možemo koristiti iste riječi i izraze kod djeteta koje ima 4 i onoga koji ima 10 godina”.

Put do povjerenja i povjeravanja

Kad vam se dijete povjeri, ono vas je, ističe Bulajn Flander, odabralo sa razlogom.

“To znači da vam vjeruje, da se sa vama osjeća sigurno i dobro, osjeća da vam je bezuslovno stalo i da ste dovoljno jaki da podnesete težinu ovakvih priča. Dajte vremena, djetetu i sebi, budite strpljivi i dozvolite djetetu i da ne ispriča sve detalje ako ne želi. Razotkrivanje je proces, a ne događaj. Važno je da dijete od vas čuje tri poruke: vjerujete mu, ničim što je učinilo ili nije učinilo nije krivo za zlostavljanje (ili bilo što drugo, npr. što se nije ranije povjerilo – da je moglo, bi) i od sada nadalje ćete ga zaštititi”, ističe Buljan Flander.

Ona upozorava i na čest slučaj da neki odrasli obećaju djeci da će ono što im ispričaju ostati tajna, pa onda ipak prijave zlostavljanje, što šteti odnosu povjerenja.

“Čak i ako vas dijete traži da čuvate tajnu, ako se ljuti i boji, prijeti da neće više ništa govoriti ako ne ostane tajna, važno je da mu jasno i nedvosmisleno kažete da ćete ga zaštititi i prijaviti zlostavljanje, koliko god vam tada bilo teško. Koliko god dijete možda željelo zadržati tajnu, njegova je potreba da ga zaštite od zlostavljanja”, naglašava Buljan Flander. 

Postaviti granice još od vrtića

Poručuje roditeljima da o granicama sa djecom treba razgovarati još od vrtićke dobi. Pri tom misli da se i manjem djetetu može objasniti koja ja razlika dobrih i loših tajni, dobrih i loših dodira, da ga niko, osim mame/tate/vaspitačice kada mu pomaže prilikom odlaska u toilet ili ljekara, ne smije dirati po intimnim djelovima tijela (a to su djelovi tijela koji se pokrivaju kupaćim kostimom).

“Ako je dijete nesigurno je li neki dodir dobar ili loš, treba da zna da može pitati mamu i tatu, da uvijek ima pravo reći NE ako mu nečiji dodir ne prija i od njega se osjeća neugodno ili čudno, bez obzira da li je to osoba koju bi dijete trebalo slušati, poput trenera ili učitelja. Sa starijom djecom može se razgovarati otvorenije, uz više detalja. Postoje i zgodni filmići na tu temu, poput Reci nekom kome vjeruješ, koji je Poliklinika prevela i prilagodila od Vijeća Evrope u sklopu kampanje 1 u 5. Zaista, istraživanja pokazuju da je jedno od petoro djece seksualno zlostavljano, a jako malo slučajeva se otkrije. Zato je važno da svaka porodica o ovim temama razgovara s djecom”, rekla je Buljan Flander.

Kada je ova tema medijski aktuelna, kao što je slučaj sada, s adolescentima se, navodi ona, može podsticati i kritičko mišljenje i otvoren dijalog.

“Može se jasno dati do znanja da se u toj porodici nikad ne krivi žrtva. Sve to nije jedan razgovor, nego kultura razgovora i dosljednih poruka djetetu od rane dobi do kraja odrastanja”, ističe ona.

I psiholog Marija Babić smatra da roditelji moraju da nauče djecu da naprave razliku među različitim vrstama autoriteta.

“Nastavnici i treneri jesu prvi značajni autoritet mimo porodične sredine, pa mnoga djeca od njih strahuju više nego i od samih roditelja nekad. Ipak, na nama je da ih naučimo i da je svako od njih tu za nešto drugo. Treba podučavati djecu asertivnoj komunikaciji i ponašanju, da bi znali da prepoznaju ako im nešto ne prija i najvažnije, da ih osjećanje stida i anksioznosti nikada ne spriječi da kažu NE”, naglašava Babić.

Kako prepoznati da je dijete žrtva

Buljan Flander objašnjava da dijete koje je žrtva seksualnog nasilja može imati rane ili crvenilo u području genitalija, ali to nije nužno jer seksualno zlostavljanje ne uključuje samo penetraciju. Može uključivati dodirivanje, ljubljenje djeteta po intimnim dijelovima tijela, traženje djeteta da dodiruje i/ili masturbira odraslu osobu, izlaganje djeteta neprimjerenim seksualnim sadržajima, snimanje dječje pornografije i slično. Zato se i više znakova može vidjeti u ponašanju djeteta.

“Dijete može postati jako povučeno, izbjegavati bilo kakve tjelesne dodire, prekrivati tijelo širokom i slojevitom odjećom ili se s druge strane ponašati pretjerano seksualizirano, pokazivati i tražiti ljubav i pažnju kroz seksualne dodire prema raznim osobama u svom okruženju.

Kako su počinitelji najčešće djetetu bliske osobe, možemo se zabrinuti i ako dijete naglo počne odbijati da se druži ili ostaje nasamo sa nekom bliskom osobom, ako je nakon kontakta s tom osobom dijete promijenjenog ponašanja i raspoloženja, ako se čini da dijete dobija neprimjereno puno poklona, slatkiša ili novca od određene osobe kad ostaju nasamo”, kazala je Buljan Flander.

Znakovi se mogu vidjeti i u odnosu sa drugom djecom, kada se i prema njima, zbog prerane pobuđenosti, mogu ponašati seksualizirano. Primjer za to je da uvode seksualne elemente u igru, što nije primjereno njihovoj razvojnoj dobi.

“Znakovi ne moraju biti očigledno povezani sa seksualnim zlostavljanjem – moguće je da dijete ima psihosomatske smetnje ( boli ga glava, stomak bez organskom uzroka), teškoće sa spavanjem, noćne more, velike promjene u apetitu, anksiozno-depresivne simptome…  Iako nijedan od tih znakova ne mora sa sigurnošću da znači da je dijete seksualno zlostavljano, mogu biti podsticaj da se sa djetetom razgovara i da se u slučaju sumnje potraži stručno mišljenje i pomoć”, zakljkučuje Buljan Flander.

Da nema pravila koja mogu ukazati da je dijete žrtva slaže se i psiholog Marija Babić.

“Svako dijete je različito, ali postoji par stvari koje mogu biti signal i poziv u pomoć. To su izbjegavanje neke osobe iz naizgled nepoznatog razloga, nagla povlačenja iz pojedinih socijalnih situacija, češće promjene raspoloženja, razdražljivost i slično. Nekada djeca žrtve i zapitkuju stvari koje nas vrlo često začude, a vezane su za sam seksualni čin i polne organe. Ovo možda najčešće zaokupljuje pažnju okoline”, objašnjava Babić.

Roditelji bi, poručuje ona, trebalo ipak da obrate pažnju na svako neuobičajeno ponašanje svog djeteta.

“Koje je to ponašanje, to svaki roditelj najbolje zna. Neka ponašanja se čak mogu i intenzivirati, ali samopouzdanje djeteta značajno opada već u prvim danima kada se zlostavljanje odigrava”, upozorava Babić.