Ukoliko se mjere sprovode kako treba, mala je vjerovatnoća da se djeca zaraze u školama. Iz tog razloga, prema ocjeni pedijatra pulmologa Rada Kaluđerovića, ako nešto treba da nosi rizik, pa i na uštrb zdravlja, onda je to školovanje i obrazovanje, koje je od presudne važnosti i za zemlju i za svakog pojedinca.

Ističući da je pristalica restriktivnih mjera dok se situacija ne stabilizuje, Kaluđerović je naveo da treba biti spreman da se ponese rizik rada škola, kao što smo spremni da ponesemo i razne rizike za radna mjesta ili neke objekte koji rade pod kontrolom.

„Međutim, ono za što nismo spremni ni mi kao medicinski radnici, a volio bih da građani vide kako to izgleda na našem mjestu, to su sva ova dešavanja od političkih skupova do religijskih obrednih običaja“, rekao je Kaluđerović.

On je ocijenio da zatvaranje škola i ostale restriktivne mjere mogu uticati na djecu u psiho-emocionalnom i razvojnom smislu, ali su kada je riječ o opasnosti od bolesti, najmlađi ipak pošteđeni u odnosu na starije građane.  

„Djeca su po prirodi prilagodljiva i treba se pozitivno postaviti koliko se može i uskladiti se sa stvarima koje mogu djeca da rade. Uobičajene aktivnosti za djecu, odlazak na igrališta ili školice sporta nijesu preporučljivi, jer onda sve ovo što su radili u školi ili što radimo kući gubi smisao. Međutim, boravak u prirodi preporučujem, djeca mogu negdje otići sa roditeljima, pješačiti, voziti bicikl“, kazao je Kaluđerović.

Djeca i dalje imaju blage simpotome koronavirusa, a prema njegovim riječima, malo stariji od 12,13 godina znaju da ispoljavaju sličnije simptome odraslima. Moguća su zapaljenja pluća, ali uglavnom blažeg toka.

„Nijesam se susretao sa teško oboljelim pacijentima. Sa kolegama pedijatrima iz bolnice razmjenjujem iskustva i njihova su iskustva da  nemamo potrebu za hospitalizacijama. Nema teških kliničkih slika, koje nažalost vidimo kod odraslih“, ističe Kaluđerović.

Kao problem navodi da građani dolaze samoinicijativno na testiranje, bez konsultacije sa ljekarima i daljeg praćenja ukoliko dobiju negativan rezultat.

„Postoje različiti testovi i to je mač sa dvije oštrice. Za svaki test treba da se zna kad se radi, zašto se radi i kako se tumači. Ljudi nekad urade test kada nije vrijeme ili prerano ili u vrijeme kada period inkubacije još može da traje. Dobiju lažno rasterećenje, ali su u riziku još 7 dana koliko traje inkubacija. To je najčešće 5 ili 6 dana, najkraće 2 ili 3, a teoretski je do dvije nedjelje, čak i do tri”,rekao je Kaluđerović.

Savjetuju da se test radi treći dan od početka simptoma, a ako je klinička slika burnija urade ga odmah i obavezno uz konsultaciju ljekara.

Prema njegovim riječima, građani nekada rade i neadekvatan test. Brzi testovi iz nosa su čak 96 posto podudarni sa PCR-om.

“Može biti lažno negativan u nekom malom procentu, ali kad je pozitivan onda nema sumnje. Bitno je da kada urade test ljudi i dalje budu oprezni, ljekar mora objasniti to svakom pacijentu. Kod mlađe djece imamo zastupljenu i drugu patologiju, posebno kod djece koja idu u kolektiv. Ukoliko su to blagi simptomi najčešće ne radimo test”, dodao je Kaluđerović.

Ako ljekari vide u nalazima da su izraženo niski leukociti ili ako više članova porodice boluje od koronavirusa, onda posumnjaju na to, i u tim slučajevima to svakako ima i epidemiološki značaj.

Postoje i serološki testovi koji govore da li smo prebolovali koronu. Sa sigurnošću su pouzdani dvije sedmice od početka simptoma.

Izvor: TV Vijesti