Najvažniji dio socijalizacije svakog djeteta je porodično vaspitanje čiji je primarni cilj priprema djeteta za samostalan život u društvu drugih ljudi.
Različiti načini vaspitanja vizuelno se mogu prikazati pomoću „mercedes“ modela, koristeći tri osnovne kategorije: zahtjeve, pohvale i kritike. Ovaj model prikazuje poželjne roditelje koji u približno jednakoj mjeri djetetu daju pohvale i nagrađuju ga, kao što ga kažnjavaju i kritikuju. U svakoj od ovih dimenzija je moguće pretjerivati i nedovoljno je izražavati.
Zato se na osnovu „mercedes“ modela mogu jasno identifikovati sljedeći vaspitni stilovi:
- Pretjerano socijalizujući vaspitni stil. Ovaj stil odlikuje izraženost zahtjeva, roditelji imaju velika očekivanja od djece, usljed čega su djeca često izložena kritikama, a pohvale dobijaju samo kada postignu veliki uspjeh.
- Sindrom razmaženog djeteta. Roditelji imaju pasivna očekivanja od djece, ali ne i aktivne zahtjeve i jasno postavljene granice. Pohvale i nagrade su prisutne u velikoj mjeri.
- Zanemarujući vaspitni stil. Roditelji ne postavljaju dovoljno zahtjeva, tako da djeca ne dobijaju pohvale, a rijetko i nagrade. Djeca koja odrastaju uz ovakav vaspitni stil često imaju nisko samopouzdanje.
- Zlostavljajući vaspitni stil. Roditelji ne postavljaju jasne zahtjeve, i često fizički kažnjavaju dijete. Kritike usmjerene ka djetetu ne upućuju dijete na to šta je pogrešno uradilo. Ova djeca imaju teškoće u osamostaljivanju i funkcionisanju u društvu.
- Prezaštićujući vaspitni stil. Ne postavlja se dovoljno zahtjeva ni ograničenja djeci. Ovakvi roditelji se postavljaju kao najbolji prijatelji djeci, ali nemaju autoritet i jasno postavljene granice.
