Samopouzdano dijete je sigurno u sebe, optimistično, radoznalo, otvoreno, spremno za saradnju sa vršnjacima i predstavlja želju i vaspitni cilj mnogih roditelja. Lako se uklapa u društvo vršnjaka, sklapa poznanstva i ne boji se da pokaže svoje slabosti, te odrasta sa optimizmom i sigurnošću u sebe i svoju okolinu.
S druge strane, djeca koja nemaju izgrađeno samopouzdanje često ne znaju prihvatiti kritike, teže podnose neuspjeh i teže ostvaruju svoje potencijale tokom odrastanja, ali i kasnije u zrelom dobu. Nizak stepen samopouzdanja može biti uslovljen pomjeranjem fokusa sa prvobitnih želja, ambicija, ciljeva iz djetinjstva, onoga što bi želeli dostići – tzv.“idealno ja” i prihvatanjem projekcija iz okoline, kroz nametnute obrasce ponašanja i socijalne norme – tzv. “očekivano ja”.
