Nadira je vedra i hrabra osamnaestogodišnjakinja čija životna priča opominje i poručuje djevojčicama da se obrazuju i da ne stupaju rano u brak.

Nakon njenog 16. rođendana u njenu kuću dolaze prosci, roditelji njenog budućeg muža, koji su joj pokazali fotografiju njihovog sina i uvjerili je da će imati skladan brak i život u izobilju.

„Drugog dječka su mi pokazali na slici, meni se taj momak svidio, on je imao 18 godina, a taj dječak što su mi ga pokazali je u stvari brat od mog namijenjenog muža. Kad sam otišla u njihovu kuću, taj moj pravi muž je poslije tri mjeseca došao iz Njemačke. Kad sam ga vidjela, rekli su mi – ovo je tvoj muž, mi smo lagali. Iako sam bila ljuta, nisam mogla da odem, jer sam brzo ostala trudna”, ispričala je Nadira.

Zbog trudnoće ostala je u braku sa čovjekom kojeg je prvi put vidjela čak tri mjeseca pošto se preselila u kuću njegovih roditelja.

„To je bio brak na silu, nisam ga voljela uopšte, pošto je on bio stariji. On bi mogao da mi bude otac”, ističe Nadira.

Osim iznevjerenih očekivanja o boljem životu, brak bez ljubavi pripremio joj je nove udarce, ovog puta fizičke.

„Ja sam bila trudna, i onda on se bojao da ne pobacim dijete i nije smio da me udara po stomaku, pa me je udarao po nogama štapom, debelim štapom”, sjeća se ona.

Prije godinu, Nadira je ipak odlučila da napusti supruga i sa svojim jednogodišnjim sinom vratila se kod svojih roditelja.

„Bivši muž me zove, psuje me, prijeti mi preko telefona. Kaže mi da će opet da uzme advokata i da mi uzme dijete, a ja ne dozvoljavam. Ne mogu da dam svoje dijete”, kazala je ona.

Uprkos teškim životnim izazovima, Nadirine oči potpuno ožive kada priča o svom sinu i svi njeni planovi za budućnost vezani su za njega.

„Htjela bih da obezbijedim papire za mene i za svog sina. Da idem u Njemačku da radim i onda, kad se vratim, da imam nešto obezbijeđeno za svog sina, da ima nešto u životu”, kaže Nadira.

U međuvremenu, Nadira je pohađala radionice o ljudskim pravima, koje je Crveni krst, uz podršku UNICEF-a, organizovao u sedam crnogorskih opština koje su najnaseljenije romskom i egipćanskom populacijom.

Da ima kćerku, kaže da bi joj ispričala svoju životnu priču kao opomenu i lekciju.

„Moj savjet ćerki bi bio da se ne uda rano, da ne bi patila kao što sam ja i kao što sada patim, nego da ide u školu, da završi školu, i da uživa, ništa drugo”, rekla je Nadira.

Ona je samo jedna od svake treće pripadnice romske ili egipćanske zajednice u Crnoj Gori koja u dobi od 15 do 19 godina živi u braku ili zajednici, što pokazuju rezultati UNICEF-ovog istraživanja iz 2013. godine.

Posljedice dječijeg braka mogu biti dalekosežne i dugotrajne: napuštanje škole, zdravstveni rizici koji su rezultat rane seksualne aktivnosti i trudnoće, uključujući polno prenosive bolesti i smrtnost majki, spriječenost da se iskoriste različite ekonomske mogućnosti, neuhranjenost djeteta i smrtnost djece.

Da bi se ova pojava iskorijenila, pored primjene zakonskih sankcija, ključno je da sva djeca, djevojčice podjednako kao i dječaci, dobiju šansu da se obrazuju i zaposle i da ostvare svoje potencijale.

Izvor: UNICEF Crna Gora