PIŠE: Marija Končar, defektolog

Pod pojmom socijalne vještine se podrazumijevaju pravila, načini i sposobnosti komunikacije i interakcije sa drugim ljudima i svijetom koji nas okružuje. Uopšteno govoreći, socijalne vještine se uče kroz sam razvoj djeteta tako što dijete putem iskustva uočava i usvaja načine komunikacije i interakcije koje vidi u svom okruženju. Vremenom kako se dijete razvija, razvija se i lepeza ponašanja i vještina kako bi trebalo reagovati u različitim društvenim situacijama.

Razvoj socijalnih vještina ide prirodnim tokom, ali ukoliko dijete iz bilo kog razloga u ranom djetinjstvu ne stekne ili ne može samostalno da stekne dovoljno iskustva kako bi razvilo vještine potrebno je i taj aspekt razvoja stimulsati.

Dr Anderson* u jednom istraživanju navodi da su sljedeće stavke ključne za stimulaciju socijalnih vještina:

• Osigurati strukturu i predvidljivost aktivnosti;
• Razdvojiti apstraktne društvene koncepte u konkretne akcije;
• Pojednostaviti jezik kojim se objašnjava i napraviti male grupe djece koje su slične prema govorno-jezičkim sposobnostima;
• Rad u parovima ili grupama uz podršku i podsticanje saradnje i partnerstva;
• Obezbijediti različite oblike učenja (po potrebi uključiti vizuelna, auditivna i druga pomoćna sredstva);
• Podsticati razvoj samopoštovanja kod djeteta;
• Organizovati različite situacije u kojima bi se naučene vještine mogle iskoristiti u situacijama svakodnevnog života.

Koje aktivnosti možemo sprovesti sa djecom ranog uzrasta u cilju stimulacije razvoja socijalnih vještina?

Kontakt očima

Dobar i kontinuiran kontakt očima pokazuje drugima da je naša pažnja usmjerena na njih i na ono što oni rade. On se može vježbati kroz :

• Takmičenje Ko duže može da gleda – organizujte takmičenje u gledanju u oči, ko će duže izdržati, a da ne skrene pogled (ovo je posebno zanimljivo djeci koja vole da se takmiče).
• Oči na čelu – kada se igrate sa djetetom zalijepite naljepnicu ili par samoljepljivih očiju na čelo. Podstičite dijete da vas pogleda u “oči”. Ovo nije pravo gledanje u oči, ali je način da se dijete stimuliše da uči da usmjerava pogled u tom pravcu.
• Pogled na ljuljašci – Pokušajte uspostaviti kontakt očima dok se dijete ljulja kroz igru gdje dijete pokušava da vas dotakne nogama. Samo ljuljanje može da djeluje smirujuće na dijete i samim tim će biti lakše da se skoncentriše na vas.

Tumačenje emocija

Ova vještina je važna u svakoj situaciji – kod kuće, u školi, ali i na igralištu. Mnogi nesporazumi nastaju zbog toga što djeca pogrešno tumače emocije drugih. Ponekad djeca mogu biti zbunjena onim što određeni izgled znači, pa tako se može desiti da nervozan izgled lica protumače kao da je nešto drugom djetetu smešno i tu nastaju problemi u socijalnoj interakciji.

• Pantomima – umjesto klasične igre pantomime gdje se pogađaju filmovi ili životinje, igrajte pantomime gdje je cilj pogoditi emociju. Zapišite ili nacrtate par emocija na papiriću i ubacite ih u činiju, naizmjenično vi i dijete izvlačite papiriće i glumite emocije koje su napisane sa pogađanjem. Ukoliko želite da igru otežate napravite pojmove tako što ćete crtati određene situacije koje opisuju emocije, umjesto crtanja lica (npr. kišni dan za tugu ili usamljeno dijete).
•  Uradi kao ja – igre imitacije su jedan od načina stimulacije društvene interakcije. Organizujte igru tako da dijete radi isto što i vi, s tim da se najviše koncentrišete na izraze lica: dodirnite nos, isplazite jezik, nasmijte se ili se namrštite, a nakon toga ih imenujte ili opišite. Često djeca koja imaju problema sa socijalizacijom teško oponašaju i znaju da protumače određene izraze lica.
• Igra memorije – odštampajte ili iscrtajte različite izraze lica (za djecu koja znaju da čitaju možete napraviti parove slika-riječ) i okrenite ih “leđima” na gore. Zadatak je da se pronađu parovi.

Izvor: Pitajte defektologa