PIŠE: Zoran Milivojević, psiholog

Vijest da je otac udarcima usmrtio petomesječnu bebu ili da je majka nožem izbola sedmogodišnjeg sina, pored užasa i zgražavanja, pokreće pitanje u svijesti onih koji se ne zadovoljavaju etiketom „roditelj-monstrum” kako je moguće da roditelj, koji bi trebalo da voli svoje dijete, počini takav zločin.

Kakvi su to ljudi, da li su zli i gdje je njihov roditeljski nagon, zbog kog mnogi drugi roditelji žrtvuju sebe da bi spasli svoje potomstvo?

Iskrivljena svijest

Pod pretpostavkom da razumjeti motive za ovakva djela ne znači opravdavati ih, izložićemo nekoliko tipičnih subjektivnih razloga iz kojih proizlazi mržnja roditelja prema vlastitoj djeci. Za sve njih je tipično da roditelj u svojoj iskrivljenoj svijesti sebe doživljava kao djetetovu žrtvu, a dijete kao agresora.

Kada je rođeno neželjeno dijete, roditelj, koji ga ne prihvata, doživljava da mu je ono svojim rođenjem upropastilo život. On ne razmišlja racionalno, već misli da je dijete krivo što se rodilo i što mu je promijenilo život. Kada je ovaj stav prikriven, on se može izraziti kao brutalno nasilje prema djetetu u onim situacijama u kojima djiete svojim ponašanjem iritira roditelja. Tada prikrivena roditeljska mržnja izbija na površinu.

Kada osoba nije emocionalno sazrela za ulogu roditelja, kada je „infantilni roditelj”, za nju je svako dijete neželjeno, jer joj kvari kvalitet života. Kada je roditelj maloljetan ili premlad, on može iracionalno kriviti neželjeno dijete da mu je „ukralo” onu mladost koju je trebalo da proživi u mladalačkim zabavama.

Neki roditelji vjeruju da je dijete krivo što ih je svojim rođenjem spriječilo da postignu nešto važno u životu, na primjer, da završe fakultet ili da ih je prisililo da se vjenčaju za osobu sa kojom imaju nesrećni brak. Oni često djetetu poručuju: „Bolje da se nisi rodio, jer da tebe nije bilo, ja bih imao srećan život!” Ova psihološka zabrana postojanja je nekada uzrok samodestruktivnih težnji djeteta, tj. buduće odrasle osobe.

Postoje roditelji koji odbacuju vlastito dijete zato što ono nije ispunilo određeni uslov koji je moralo da ispuni da bi ga roditelj prihvatio. Na primjer, posle četiri kćerke, peto žensko dijete je „izdajica” svog oca, koji je bio siguran da će dobiti muško dijete. U razočaranju, on ga odbacuje, šaljući mu poruku da bi bilo bolje da se nije ni rodilo.

Poseban problem je odnos onih očeva koji misle da im je partnerka bila nevjerna i da dijete nije njihovo. Oni zbog toga ne prihvataju dijete i mogu da imaju prema njemu neprijateljski odnos. Danas svoje sumnje mogu provjeriti u laboratorijama za genetske analize, gdje se ispostavlja da je, od njih pet, četvoro neopravdano sumnjalo.

Čedomorstvo čini majka koja pogrešno razmišlja da mora da izabere između svog i djetetovog života. To može biti maljoletna djevojka koja smatra da bi rođenjem djeteta upropastila svoj život i svoju budućnost, ali može biti i žena koja već ima četvoro djece i koja osjeća da nema snage da podiže i peto.

Nekada ostavljeni roditelj svoju mržnju prema roditelju koji ga je napustio može da usmjeri ka „njegovoj”, a zapravo zajedničkoj djeci ili samo ka jednom od djece u kojem „vidi” omrznutog roditelja. Ovakav roditelj pod uticajem „Medejinog kompleksa”, a u simboličkom osvećivanju bivšem partneru može vlastitu dejcu kinjiti na razne načine, sve do ubistva.

Netrpeljivost i ljubomora

Nekada neprijateljstvo prema djeci dolazi od onih koji nisu biološki roditelji, već se nalaze u njihovim ulogama – od maćeha i očuha. Maćeha u djetetu vidi konkurenta vlastite djece, kojoj daje prednost. To je poznati motiv različitih bajki u kojima maćeha i njena djeca kinje dijete. Zla maćeha je arhetip koga treba razumjeti kao zastrašivanje djece, šta im se sve može dogoditi ako izgube svoju biološku majku. To pojačava djetetov strah od odvajanja od majke i majku čini još vrjednijom u očima djeteta, što bi trebalo da rezultira većom poslušnošću djeteta. Osim što u djetetu vidi konkurenta, maćeha (očuh) u djetetu može videti i konkurenta sa kojim treba da jednog dana dijeli nasledstvo. Očuh ili maćeha može postati netrpeljiv prema djetetu, jer u njemu vidi lik onog drugog biološkog roditelja prema kome osjeća ljubomoru.

Bilo koja od ovih motivacija je toksična za dijete i razlog je da se porazgovara sa stručnom osobom.

Izvor: Politika