Stručnjaci kažu da je strah od doktora rezultat nekoliko faktora: temperamenta djeteta, njegovog uzrasta i prethodnih iskustva u ordinacijama i bolnicama. Djeca koja su od malena često bolesna i izložena nizu neugodnih pretraga, imaju veće šanse da razviju strah od odlaska pedijatru ili u bolnicu. Ako tome dodamo i takozvani razvojni strah od nepoznatih ljudi i situacija, odlazak lijekaru za neke roditelje prava je noćna mora. Visoko na listi stresnih situacija u ljekarskoj ordinaciji svakako je vakcinisanje i bilo koji zahvat koji uključuje iglu.
Dijete koje se boji ljekara obično glasno plače, pruža otpor, ne može da se smiri. Najteže je s mališanima između jedne i četiri godine, jer oni već povlače određene asocijacije kad vide ljekara ili kad shvate da moraju u bolnicu, ali ne može im se još logično i racionalno objasniti da je to sve za njihovo dobro.
Kada vide svoje tužno, prestrašeno i uplakano dijete, često i roditelji razviju anksioznost oko odlaska ljekaru. Neki čak odlažu vakcine ili pokušavaju telefonski riješiti terapiju s pedijatrom. Ako ipak odu ljekaru, svoj nemir i neprijatnosti roditelji neverbalno i nesvjesno prenose na svoje dijete, čime se situacija još više pogoršava. Roditelji priznaju da im je tokom pregleda teško pratiti uputstva pedijatra jer su toliko uznemireni djetetovim stresom, pa kao da uopšte nisu u ordinaciji ni prisutni. Zato je važno da roditelj prvo umiri sebe, jer posjete ljekaru su neophodne. Ni jedan pedijatar ne može na pamet ili preko telefona odrediti zdravstveno stanje djeteta. Ljekar dijete mora vidjeti.
Kako posjeta pedijatru učiniti manje zastrašujućim za dijete (i roditelja)?
1. Pripremite dijete prije odlaska
Čak i ako neće htjeti razgovarati o odlasku ljekaru, pričajte djetetu što će se dogoditi na pregledu. To možete učiniti pomoću igračaka (doktorskih setova za djecu), pomoću igre uloga s djetetovim omiljenim plišanim igračkama ili pomoću slikovnica.
Dijete se boji nepoznatog, baš kao i odrasli. Zavisno od toga zbog čega idete pedijatru, opišite djetetu korak po korak kako će to izgledati (ići ćemo autom, parkirati se, doći u čekaonicu, tamo će biti i druge djece, čekaćemo da nas sestra pozove, ući ćemo u ordinaciju, pozdraviti doktoricu i tako dalje). Na taj način dijete se u sigurnosti svog doma u glavici upoznaje sa situacijom koju poznaje od ranije i dobija svojevrsnu utjehu da će sve biti u redu.
2. Ne stvarajte dodatne strahove i ne rugajte se djetetovom
Kada objašnjavate što će se dogoditi tokom pregleda, nemojte lagati ili prećutkivati. Bolje odmah recite: “Idemo po jednu bocu, ona bi te mogla malo zapeckati, ali za tren će proći. Ja ću biti tamo s tobom”. Cilj je biti iskren, ali ne preuveličavati strah ili ga ismijavati riječima poput “Nemoj biti mala beba”.
Isto tako, čak i kad je dijete zdravo, nemojte ga plašiti odlascima doktoru. Mnogi roditelji disciplinuju djecu na način da im “prijete” i da ih straše nečim što je djeci izuzetno neprijatno i negativno. Ako dijete plašite doktorom, ne možete očekivati da ga se zatim neće i stvarno bojati.
3. Ne nudite prazna obećanja
Nemojte djetetu govoriti da neće dobiti vakcinu/injekciju ili da neće vaditi krv ako to nije istina ili ne znate da nije istina. Ako kažete da neće biti boce, a onda je dijete dobije, ono vam više neće vjerovati i kod sljedećeg odlaska ljekaru imaćete još više problema. Ponavljamo, dijete se najviše boji nepoznatog. Dijete se boji što će mu ljekar raditi, pa laganje ili nagađanje nije opcija.
4. Ponudite djetetu distrakciju
U ovakvim slučajevima, dok čekate na pregled, dobro je imati mobitel s crtanim filmom, igračke u torbi ili neku unaprijed isplaniranu temu za razgovor kako bi dijete malo opustili i skrenuli mu pažnju sa straha.
Kada uđete u ordinaciju i kad ljekar treba da da vakcinu/injekciju (što je najveći strah kod djece), trik koji iskusni pedijatri znaju je da za vrijeme davanja vakcine/injekcije dijete pokušaju da natjeraju da zakašlje kako bi malo otupili bol od igle.
5. Pružite utjehu
Osjećaj straha kod male djece je potreba da im se pruži zaštita, utjeha i osjećaj sigurnosti. Toga dana kad znate da trebate kod lijekara dajte djetetu više maženja, više zagrljaja, držite ga cijelim putem bliže sebi, uzmite ga u krilo, neka ono ponovno bude vaša mala bebica. Na taj način umirujete i sebe i fizičkim dodirom djetetu dajete poruku da će sve biti u redu i da ste uz njega.
6. Nagradite dijete nekom sitnom poslasticom nakon pregleda
Obećajte djetetu da ćete nakon posjete ljekaru otići zajedno na sladoled, ili ako dijete ima prehladu da ćete kod kuće zajedno ispod dekice gledati crtani ili čitati omiljenu priču koliko god puta ono to bude htjelo. Ovdje nije cilj kupovati djetetov mir i poslušnost, već mu odvratiti malo misli od sadašnjosti, najavom prijatne budućnosti.
Na taj način pomažete djetetu da stvori pozitivne asocijacije u vezi sa iskustvom odlasku doktoru.
Izvor: Klinfo
Anonymous
Samo je prava šteta što pojedini roditelji ,da bi umirili nestašno dijete plaše djecu rečenicom “ako se ne umiriš,vodiću te kod dr da ti dâ boocu ” .Sa malo razgovora o tome ,kako su ljekari zapravo tu da bi nam pomogli ,sigurna sam da bi djeca,iako su mali, imala potpuno drugu sliku i ne bi odlazak kod ljekara smatrala “strahotom” ..