“Određeni broj djece ulazi u sistem socijalne zaštite odmah nakon rođenja, još iz porodilišta. Različiti su razlozi zbog kojih o bebama ne brinu njihovi roditelji. Može to biti i nespremnost roditelja da brinu o djetetu jer nijesu još  spremni za roditeljstvo. Roditelji neke djece biće spriječeni, u kraćem ili dužem periodu, da brinu o svojoj djeci zbog izdržavanja zatvorske kazne. Neki roditelji su teško oboljeli, fizički ili psihički i nisu u stanju da odgovore na roditeljske dužnosti i obaveze”, kazali su iz Centra za socijalni rad.

Kako navode, neka od djece bila su izložena porodičnom nasilju, zlostavljanju i zanemarivanju. Na njihove potrebe nije odgovarala porodica, ali ni okruženje.

“Ima i djece koja su dugo živjela na ulici trudeći se da prežive, što ih je uvodilo u posebne rizike i izlagalo raznim oblicima zloupotrebe i zlostavljanja. Jedan broj djece žrtve su fizičkog i seksualnog zlostavljanja. Njihove patnje su i fizičke i emotivne”, navode oni.

Kada sud uzima stvar u svoje ruke?

Ukoliko roditelji grubo zanemaruju roditeljske dužnosti i obaveze i dijete je zanemareno i izloženo opasnosti daljim boravkom u porodici, u zavisnosti od situacije i ukolliko je to u najboljem interesu djeteta, kako bi se obezbijedila djetetu adekvatna zaštita i bezbijednost, Centar za socijalni rad pokreće pred Osnovnim sudom u Podgorici postupak za ograničenje ili lišenje roditeljskog prava ili uz saglasnost roditelja izmješta dijete iz porodice. Međutim, ističu da nekada nije u interesu djeteta da se pokreće postupak za ograničenje ili lišenje roditeljskog prava pred Sudom, već je dovoljna saglasnost roditelja za izmještanje iz porodice, a to su situacije, kada su roditelji oboljeli, fizički ili psihički, ukoliko nijesu sposobni i podobni da djetetu pruže odgovarajuću brigu i sami su svjesni toga. Roditelji se ne lišavaju kontakta sa djetetom, koji je neophodan za dalji razvoj djeteta, osim u situaciji kada je procijenjeno da to nije u djetetovom interesu.

“Ako, i pored pomoći i podrške biološkoj porodici, dalji život u sopstvenoj porodici za dijete ostane rizičan i ugrožavajući, država primjenjuje neki od zakonom predviđenih oblika zaštite, izmještanje djeteta iz biološke porodice i smještaj u hraniteljsku ili usvojiteljsku porodicu, a nekada i u Dječiji dom Mladost u Bijeloj”, pojašnjavaju u Centru za socijalni rad.

Od doma do hraniteljske porodice

Nadležni Centar za socijalni rad priprema i bira hraniteljske porodice. Nakon odabira, hraniteljske porodice učestvuju u obukama i dobijaju psihološku podršku. Svaka hraniteljska porodica se procjenjuje kako bi se odredilo koja vrsta podrške joj je potrebna.

“Cilj ove procjene je obezbjeđenje svih uslova da se hraniteljska porodica brine o djetetu na najbolji mogući način. Centar za socijalni rad redovno prati situaciju i procjenjuje da li se o djeci na hraniteljstvu brine na adekvatan način. Hraniteljske porodice takođe mogu imati podršku u lokalnoj zajednici, koja se odnosi na uključivanja djeteta u rekreativne i kulturne aktivnosti sa drugom djecom. Djeca koja su smještena u ustanovi, takođe  se uključuju u različite vidove socijalizacije uz pomoć stručne službe ustanove,  vaspitača i dostupnih servisa za edukaciju, podršku i slično”, kazali su oni.

Cilj socijalne i dječje zaštite je očuvana i funkcionalna biološka porodica. Ukoliko porodica zapadne u određenu krizu funkcionisanja, nastoji se da se pruže porodici sve dostupne mjere i servisi kako bi opstala, ojačala i prevazišla krizu u kojoj se nalazi.

Da li porodica može dobiti opet svoje dijete i pod kojim uslovima?

Ukoliko se porodica rehabilituje može dijete prihvatiti nazad. Uslovi za povratak djeteta su dosljednost roditelja, koji pokažu da su u stanju da brinu o djetetu na odgovarajući način, da su prevazišli probleme koji su doveli do izdvajanja djeteta, da su stekli odgovarajuće uslove, izgradili uzajamni odnos privrženosti sa djetetom.