Amela živi na sjeveru Crne Gore, u Bijelom Polju, i majka je troje djece. Ima 43 godine, a prije deceniju pošla je komplikovanim putem, kao i mnoge druge žene iz Crne Gore, da bi dobila sina. Podvrgla se u prvim sedmicama trudnoće rizičnom genetskom testu u privatnoj klinici u Beogradu, da bi utvrdila pol djeteta.

„Da je bila djevojčica, ne znam šta bih uradila. Srećom, bio je sin. Željela sam sina da bih udovoljila mužu… Znam žene koje su radile više abortusa, nakon što su uradile biopsiju horionskih čupica i otkrile da nose djevojčicu“, kaže ona.

Roditi sina, izbjeći svakodnevno prebacivanje i osudu porodice i tradicionalnog društva – pritisak je pod kojim vjekovima žive crnogorske žene. U davna vremena se u očaju posezalo za vračarama, a već godinama se zloupotrebljava genetska medicina.

Daleko od javnosti traje uhodana šema između crnogorskih ginekologa i njihovih kolega u privatnim klinikama u Beogradu, koji „pomažu“ ženama da urade bolan i skup test horionskih čupica i tako saznaju pol prije isteka zakonskog roka za abortus koji je deset nedjelja. Cijena ove intervencije je oko 350 eura.

Genetsko testiranje u svrhu saznavanja pola zabranjuje i srpski i crnogorski zakon, ali je Beograd, sa velikim brojem privatnih klinika, postao prirodna destinacija. U Crnoj Gori takvo testiranje je moguće uraditi samo u Kliničkom centru, i to isključivo ako postoje ozbiljne sumnje na genetske poremećaje.

Zavjera ćutanja je takva da su žene koje su se podvrgle ovom testu, a koje su CIN-CG/BIRN intervjuisali, odbile da govore pod svojim imenom, ali i da imenuju svog ginekologa, kao i kliniku u Beogradu gdje su obavile testiranje.

Ipak, kada je autorka teksta, predstavljajući se kao trudnica iz Crne Gore, nazvala tri nasumično odabrane privatne klinike u Beogradu i pitala da li može zbog pola da uradi ovaj test, dobila je poziv „da dođe, pa će se sve srediti“.

Osim invazivnog testiranja u Beogradu, sve ćešće se pribjegava i skupom Nifty testu, kojim se iz krvi majke saznaje pol djeteta.
Rezultati testa su precizni tek u 12. nedjelji trudnoće, po isteku zakonskog roka za abortus. Tada na scenu stupaju privatne ginekološke ordinacije u Crnoj Gori, spremne da izvedu ilegalni abortus, kažu izvori CIN-CG/BIRN-a, od kojih su neki željeli da ostanu anonimni.

Metode odabira pola daju rezultate. Na 109 dječaka se u posljednjih dvadeset godina u prosjeku godišnje rađa samo 100 djevojčica, prema podacima Zavoda za statistiku Crne Gore, Monstat. Samo u 2009. godini, rodilo se 113 dječaka na 100 djevojčica. Prirodan omjer je obično 102 ili 103 dječaka na 100 djevojčica.

To, po nalazima Populacijskog fonda Ujedinjenih nacija iz 2012. godine, Crnu Goru , uz Albaniju, Azerbejdžan i Jermeniju, svrstava u svjetski vrh na listi zemalja sa najvećim disbalansom među djecom muškog i ženskog pola. Na Balkanu, sličan fenomen postoji i na Kosovu, u Albaniji, Makedoniji, a u manjoj mjeri i u Bosni i Hercegovini. Crnogorski zakonodavci su pokušali da se izbore sa tim problemom donoseći nekoliko zakona koji regulišu ovu oblast, ali abortusi kojima se uklanjaju djevojčice ostaju ispod radara statistike.

Američki Institut za istraživanje populacije posmatrao je od 2000. do 2014. godine, brojeve rođene ženske djece, u odnosu na mušku, i uporedio ih sa prirodno očekivanim brojevima. Procjenio je da se godišnje u Crnoj Gori namjerno abortira oko 50 djevojčica.

Amela je već imala dvije ćerke kada je odlučila da uzme sudbinu u svoje ruke. I prije nego što je zatrudnjela sa trećim djetetom, posjetila je svog ginekologa da dogovori naredne korake.

„Već sam čula od žena u mom okruženju da odlaze masovno u Beograd na test horionskih čupica. Ljekar mi je rekao da ne brinem, već da dođem kod njega kad ostanem trudna pa ćemo se dogovoriti“, sjeća se ona.

Tokom biopsije horionskih čupica, uzima se uzorak posteljice, a rezultati se dobijaju za nekoliko dana, što ostavlja vremena da se u legalnom roku obavi abortus.

Amela je bila tek osam sedmica trudna kada je njen ginekolog zakazao intervenciju u jednoj privatnoj klinici u Beogradu.

„Mnoge žene koje sam sretala u čekaonici dolazile su kod njega po savjet kako da dobiju sina, a on im je zakazivao testove u Beogradu“, kaže Amela.

U Beranama, na sjeveru Crne Gore, doktorka Svetlana Balać svjedoči da joj često žene traže savjet kako da rode muško dijete jer se nakon rođenja dvije, tri ili četiri djevojčice smatraju manje vrijednim, a ponekad im se prijeti da će na ovaj ili onaj način biti kažnjene. Sjeća se slučaja žene iz Rožaja kojoj je muž postavio uslov da rodi sina, ili će se od nje razvesti.

„Žena kad dođe u ambulantu već se najčešće obavijestila putem interneta ili joj kažu prijateljice, komšinice. Ona uglavnom zna šta hoće a prosto ljekari su tu da jednostavno probaju da riješe te neke nedoumice s kojima ona dolazi“, kaže Balać.

„Ja u tom slučaju mogu jedino (da pomognem) savjetom, da objasnim gdje (da se) radi, kako (da se) radi“, dodaje ona.

Dr Dušan Protić, koji ima privatnu ordinaciju u Beogradu, a u kojoj je moguće obaviti ovu intervenciju, kaže da u poređenju sa drugim zemljama, najveći broj žena dolazi iz Crne Gore.

„Mnoge žene kriju zašto dolaze. Traže da urade horionske čupice, uvijek izmisle priču da u porodici postoje anomalije. I uglavnom, kada čuju (da je djevočica), traže prekid trudnoće“, kaže on. „Kad hoće da abortiraju, kad im se ne svidi pol, onda u bolnicama navode socijalne i ekonomske razloge. Moje opredeljenje je rađanje. Ja sam protiv abortusa jer je svako dijete, dijete“.

Dr Protić kaže da postoji velika vjerovatnoća da se ošteti plod, ako se ovaj test radi u osmoj ili devetoj nedjelji trudnoće.

I Ivanu, iz Podgorice, put je vodio u Beograd. Ona sada ima 45 godina, majka je dvije odrasle ćerke, a tvrdi da je test horionskih čupica uradila prije deset godina u ranoj fazi treće trudnoće, zbog straha od genetskih poremećaja. Njen ginekolog joj je savjetovao da ode u kliniku u Beogradu „gdje će sve brzo završiti, jer ljekar iz te bolnice često dolazi u Podgoricu“.

Ivana se sjeća da je stigla u čekaonicu te klinike oko podneva i da je već bila puna žena iz Crne Gore. Sa mužem je potpisala izjavu da preuzima odgovornost ukoliko se desi nešto nepredviđeno.

Sjeća se i igle u obliku male kuke koju je ginekolog pored pupka počeo da uvlači u njen stomak.

„I danas zadrhtim kada se sjetim uzimanja uzorka i bola koji kida. Cijelu intervenciju posmatrala sam na velikom ekranu. Ipak, urezano u sjećanje ostao mi je smjeh ljekara koji govori: „Znamo mi zašto vi Crnogorke dolazite“.

Ona kaže da je nalaz pokazao da je bilo 87 odsto mogućnosti da beba ima genetsku anomaliju – a i bila je djevojčica. Abortirala je po povratku u Podgoricu.

Nijedna od tri privatne klinike u Beogradu koje smo kontaktirali u junu i septembru, nije zahtijevala upute ljekara iz Crne Gore, u kojima bi se izražavala bojazan da postoji neka genetska anomalija.

Imena ovih klinika su poznata CIN-CG/BIRN-u, ali ostaju izvan domašaja šire javnosti, jer osim iskazane namjere, nije bilo moguće dokazati da bi ove klinike i obavile testove sa namjerom da se rano utvrdi pol djeteta.

“Test horionih čupica nije bezazlen”, kaže doktorka Balać: „Mi u Beranama imamo slučaj gdje je rođen dječak poslije tri djevojčice, pol je otkriven biopsijom horiona. Dječak je, međutim, rođen bez jedne ruke.“

I Amela se sada kaje što je uopšte radila takav test, jer je njen sin po rođenju imao ozbiljne zdravstvene probleme, što ona pripisuje ovom invazivnom testu.

Prof. dr Olivera Miljanović, direktorica Centra za medicinsku genetsku imunologiju u Kliničkom centru Crne Gore kaže da se genetska istraživanja isključivo koriste u medicinske svrhe kada se mora odrediti genetski status djeteta, da bi se potvrdio rizik teške genetske bolesti,  a da je sve drugo zloupotreba“.

Za rano utvrđivanje pola, u posljednje tri godine u Crnoj Gori nije ni potreban ginekolog. Naime, od 2014. moguće je otkriti pol od 10. nedjelje trudnoće, naprednim tehnologijama analize DNK fetusa iz krvi majke.

U najmanje četiri laboratorije i ginekološke ordinacije u Crnoj Gori dostupan je niz prenatalnih neinvazivnih testova, a najpopularniji je Nifty test. Uzorak od 10 mililitara krvi šalje se u velike svjetske laboratorije. Samo laboratorija In Vitro, godišnje pošalje oko 800 uzoraka krvi, a laboratorija Bona – Lab Prima oko 700.

Laboratorije u Crnoj Gori nude dvije vrste Nifty testa, koje se razlikuju u broju parametara koje analiziraju – osnovni (twins) i plus.
Osnovni test analizira samo tri sindroma, Daunov, Edvardsovs i Patauov, a naprednija verzija testa analizira 21 parametar, uključujući i polne hromozome, i precizan je kod utvrđivanja pola djeteta. Takav test je skuplji i košta 650 eura.

U Bona-Lab Prima su kazali da „99 odsto žena isključivo traži Nifty plus“.

Vlasnik Bona-Lab Prime, Dragan Nikolić, kaže da su ovo testiranje uveli 2014. godine da bi majkama omogućili da saznaju da li nose zdrav plod.

„Imali smo zahtjeva i od žena koje imaju, recimo, dvije ili više ćerki pa hoće sina, pa da procijene i vide koji je pol“, kaže Nikolić.

Iako većina traži napredniji Nifty test kojim se utvrđuje pol, on ne može da procjeni koliko žene dolaze isključivo da saznaju da li nose dječaka ili djevojčicu, jer, kako kaže „mali je broj žena koje otvoreno kažu – ja bih voljela muško ili žensko. Jedino je na vama, kada ih pitate koliko imaju djece, da onda zaključite da žele najvjerovatnije muško.“

On vjeruje da žene razloge zašto žele ovo testiranja drže u tajnosti, jer se plaše da informacija ne procuri iz laboratorije, pa da se ne sazna u njihovoj porodici.

Nikolić, upitan da li je moguće uraditi abortus i poslije 12. nedjelje, kad se sazna pol putem Nifty testa, odgovara: „To ne znam. Ne mogu da se izjasnim da li će ginekolog odbiti ili neće, ali mogu da se izjasnim da ona ima vremena da to odradi, sasvim dovoljno“.

U Crnoj Gori ne postoji nijedan slučaj dokazanog selektivnog abortusa. Pošto se rano utvrdi pol genetskim testiranjem, žene se odlučuju na prekid trudnoće ako nose djevojčicu, ali broj selektivnih abortusa ostaje skriven i kad se obavljaju u legalnom roku, ili kasnije.

Ako se abortusi obavljaju do 10. nedelje, kada nije potrebno navesti posebne razloge, taj broj ulazi u ukupan broj abortusa o čemu evidenciju vodi Institut za javno zdravlje Crne Gore.

Zakon je takođe ostavio mogućnost ženi da abortus obavi legalno, od 10. do 20. nedelje „ako bi žena u toku trudnoće ili poslije porođaja mogla doći u teške lične ili porodične prilike“, ali ovo mora da odobri konzilijum ili posebne etičke komisije.

Višnja Orban, zamjenica direktora Uprave za inspekcijske poslove, kaže da ljekari koji rade abortuse u bolnici, rade legalno…

“Sad je to problem: pacijentice odrade testove i vide da nije pol koji njima odgovara i onda one podnesu zahtjev regularno… Pacijenti da bi zaštitili sebe… napišu da ne mogu (da rode) zbog socijalng statusa, zbog nečeg drugog, a u stvari vrše abortus zbog pola.“, dodaje ona.

Zakon o zaštiti genetičkih podataka propisuje da se samo iz medicinskih razloga može raditi genetičko ispitivanje fetusa ali uz mišljenje doktora medicine specijalistike kliničke genetike. Zakonom o liječenju neplodnosti je predviđeno da se posebno ne može birati polna ćelija za oplodnju, nego odabir mora biti spontan. Treći zakon propisuje prekid trudnoće iz nemedicinskih I medicinskih razloga.

U prvom slučaju abortus se može uraditi do navršenih 10 nedjelja trudnoće od začeća I radi se na osnovu pisanog zahtjeva trudnice I uz odobrenje doktora specijalistike ginekologije I akušerstva.

Abortus je moguć od 10. do 20. nedjelje na osnovu mišljenja posebne komisije zdravstvene ustanove. Prekid trudnoće se može odobriti ukoliko se na taj način sprečavaju štetne posljedice po život I zdravlje žene kao i sprečavanje rađanje djeteta sa psiho fizičkim nedostacima, ukoliko je do začeća došlo usljed izvršenja krivičnog djela ili će nakon porođaja žena doći u posebne socio-ekonomske I porodične neprilike.

Od 20. do 32. nedjelje, prekid trudnoće je dozvoljen samo na osnovu medicinskih indikacija i po odobrenju Etičkog komiteta Kliničkog centra Crne Gore. Poslije 32. nedelje ne može se raditi abortus.

Da bi izbjegla detaljne provjere i ispitivanje pred komisijom, žene se odlučuju na ilegalne abortuse koji se obavljaju u brojnim privatnim ordinacijama koje nemaju dozvolu za takve intervencije, ali je interes i žene i privatne ordinacije da abortus zadrže u tajnosti.

Ministarstvo zdravlja dozvolilo je samo Kliničkom centru Crne Gore, državnim bolnicama u većini crnogorskih opština i jedinoj privatnoj klinici Codra u Podgorici da obavljaju kiretaže.

U dvije privatne ginekološke ordinacije u Podgorici, koje je autorka teksta nazvala početkom septembra, predstavljajući se kao trudnica, rekli su da se abortus može obaviti kod njih, iako ih nema na spisku licenciranih ordinacija Ministarstva zdravlja. U jednoj od njih autorku teksta su samo pitali koja je nedjelja trudnoće, i kada je odgovorila da je u pitanju 10. nedjelja, rekli su: „Samo vi dođite, sve ćemo se dogovoriti“.

Ako na sjeveru Crne Gore pitate starijeg odraslog muškarca koliko ima djece, on će često reći samo broj sinova. Ćerke se ne računaju.

Psihološkinja Ranka Božović objašnjava da se u Crnoj Gori, kad se rodi muško dijete, sprema veselje. Sin je nasljednik, neko ko produžava prezime, čuva I brani kuću, brani u ratovima državu.

“Muž zasigurno očekuje sina I ako žena na svijet ne donese muško dijete, onda je i ona manje vijedna, i onda može vremenom da je potcenjuje, da je kinji”, navodi ona.

Božović je i sama, tokom svog porođaja prisustvala drami kroz koju je prolazila žena sa kojom je dijelila sobu, a koja je rodila ćerku.

“Nije htjela da je podoji, nego je beba ležala na dnu njenih nogu, zbog toga što je bila, čini mi se četvrta djevojčica”,priča ona.

Ivana, koja je ispričala svoje iskustvo sa testom horionskih čupica, kaže da je prijateljicu u petom mjesecu trudnoće vodila na abortus u privatnu ordinaciju u Podgorici.

„Zna se tačno i cjenovnik. Za svaki mjesec poslije legalnog roka, plaća se po 100 eura više“, kaže.

Crnogorski Zakon o prekidu trudnoće predviđa kaznu od 500 do 2000 eera, ljekaru koji je prekinuo trudnoću zbog pola ili, pak, uradio genetsko ispitivanje zbog selekcije pola iz nemedicinskih razloga. Višnja Orban tvrdi da u posljednje dvije godine niko nije platio ovu kaznu, a za prethodne godine nije imala podatke.

Za ginekološkinju Svetlanu Balać nema sumnje da se veliki broj abortusa radi po privatnim ordinacijama.

„Vi ako uzmete zvaničnu statistiku, vi ćete vidjeti da je toliko mali broj prekinutih trudnoća, da je sramota da se pozovemo na ove podatke“.
Ipak se, prema podacima Instituta za javno zdravlje, broj abortusa iz godine u godinu povećava. U 2013. ih je bilo 1 141, a dvije godine kasnije, u 2015, broj abortusa porastao je na 1 582″, dodala je ona.

Slavojka Šuković, načelnica Direkcije za harmonizaciju propisa i međunarodnu saradnju u Ministarstvu zdravlja kaže da nema nijedne prijavu da je negdje potvrđeno, utvrđeno ili indikovano da postoji zloupotreba u odnosu na neko konkretno lice i na konkretnu zdravstvenu ustanovu.

“Sumnja nije dokaz“, dodaje ona.

U Zdravstvenoj inspekciji tvrde da su nemoćni. Oni mogu da djeluju tek po prijavi pacijentkinje, a tako nešto se ne događa. Ipak, zbog sumnje koja postoji, a na osnovu statističkih podataka, u inspekciji su kazali da će intenzivirati kontrole ginekoloških ordinacija.
Tradicija, udružena sa zloupotrebom medicine u Crnoj Gori, ipak pobjeđuje.

Svjesni da može doći do zloupotrebe nauke i medicinskih dostignuća država je donijela set od tri nova zakona 2009. godine, koje su prilagodili Konvenciji o ljudskim pravima i biomedicini koju je donio Savjet Evrope 1999. godine. Crna Gora je ratifikovala ovu konvenciju 2010, a istu konvenciju ratifikovala je i Srbija 2011. godine. Savjet Evrope je upozorio Crnu Goru 2013. godine na alarmantno stanje u ovoj oblasti i zatražio jače kontrole vlasti, ali Ministarstvo zdravlja nema objašnjenje za razliku u rađanju dječaka i djevojčica.

Izvještaji Savjeta Evrope i nekih drugih međunarodnih organizacija godinama upozoravju na neravnotežu u broju rođenih dječaka i djevojčica i u drugim zemljama na Balkanu.

Prema podacima prezentovanim u izvještaju za 2016. godinu Svjetskog ekonomskog foruma, sa sjedištem u Švajcarskoj, Albanija je pala za nekoliko mjesta u kategoriji “zdravlje i preživljavanje” upravo zbog zabrinjavajuće statistike rađanja muške i ženske djece. Podaci za 2016. su pokazali da se rađa 109.5 dječaka na 100 djevojčica.

Slična situacija je na Kosovu gdje se prosječno rađa 110 dječaka na 100 djevojčica, prema izvještaju tima Ujedinjenih nacija u Prištini. Problem je posebno izražen u zapadnoj Makedoniji, gde većinski živi albanska populacija. Podaci francuskog Instituta za razvoj iz maja 2015. pokazuju istovjetnu statistiku kao na Kosovu – 110 dječaka na 100 djevojčica. Istraživanje Savjeta Evrope iz 2013. pokazalo je još značajniju razliku. Te godine je rođeno 113 dječaka na 100 djevojčica.

Žena u reproduktivnom dobu sve je manje. Po procjeni profesorke Olivere Miljanović „u Crnoj Gori sada već imamo 3000 žena manje nego što bi trebali da imamo“.

Posljedice ovog poigravanja sa prirodom po natalitet najmanje balkanske države teško je predvidjeti.

Izvor: RTCG