Savjete o mnogim temama koje se tiču roditeljstva svakodnevno možemo pročitati ali su ovi, koje je sastavio popularni ruski psiholog Mihail Labkovski, malo drugačiji u odnosu na one koje možemo pročitati u posljednje vrijeme. Ili su barem drugačije saopšteni. Odnose se na izbor škole, odnos sa djetetom i učiteljima ophođenje prema djetetovim školskim obavezama.

Savjet br. 1

Prije škole djecu ne treba ničim opterećivati. Nikakav šah, strani jezici ni intelektualni razvoj. Do 6-7 godina mozak djeteta fiziološki nije spreman da prima veliki obim informacija. Vi ćete izgubiti novac, a dijete – djetinjstvo.

Savjet br.2

Nemojte za prvaka tražiti „jaku školu“. U nižim razredima za dijete je najvažnije da postigne psihološki komfor. Zato odaberite normalnu školu, blizu kuće. Dijete neće trošiti vrijeme i snagu na odlazak i povratak, i lakše će mu biti da gradi odnose sa drugarima iz odjeljenja ako žive u komšiluku.

Savjet br. 3

Prva učiteljica ne treba da bude „stroga“ nego dobra. Potrebna vam je adekvatna učiteljica koja voli djecu i radi u školi jer voli taj posao. Zato otiđite u proljeće u obližnju školu i raspitajte se kod roditelja petaka.

Savjet br. 4

Škola je odgovornost vašeg djeteta, a ne vaša. Možete uzeti odmor prve dvije sedmice na početku prvog razreda, a onda se dogovorite s djetetom: „Mene tvoja škola ne uznemirava, a ja neću uznemiravati tebe.“

Savjet br. 5

Prestanite da zapitkujete šta je bilo na svakom času i da pretjerano reagujete na ocjene. Nek tema škole postane tabu. Ako dijete želi da razgovara o školi, razgovarajte; ako ne želi – ne treba mu kliještima izvlačiti riječi iz usta.

Savjet br. 6

Domaći ne treba raditi s djetetom, školsku torbu mu ne treba spremati, da li je nešto zaboravilo, ne treba vi da vodite računa. Mislite malo na sebe – to dijete trebalo bi da vas pripazi u starosti. A ako vi sve radite umjesto njega, to u budućnosti neće biti mali problem.

Savjet br. 7

Naravno da svom djetetu možete pomoći. Principijelno pitanje u tome jeste ko je prvi počeo. To treba da bude dijete. Ono treba da pita: „Mama/Tata, ja ovo ne razumijem?“ A ne da vi malo-malo pa prilazite i pitate je li sve u redu. Ako dijete ne pita ništa, znači da je sve u redu.

Savjet br. 8

Ako učitelj ima problem sa vašim djetetom i mislite da ga ne voli, problem se mora rješavati. Probajte da prvo razgovarate s učiteljem, zatim s direktorom, ako nema vajde – idite dalje. Možete ga preseliti u drugo odeljenje pa čak i školu. Ni u kom slučaju dijete ne treba ostavljati u stanju dugog permanentnog stresa.

Savjet br. 9

Pubertet je najteži period u životu vašeg djeteta. Počinje između 12. i 14. i traje do 15-16. godine. To je vrijeme složenih psihičkih i fizičkim izmjena, otuda hormonalni disbalans, psihološki problemi, umor. Dijete može lošije učiti, od odlikaša postati trojkaš. Moj savjet glasi: ako ne želite konflikte i teže probleme, uključujući i pokušaje suicida – ostavite dijete na miru. Vaš zadatak je da to vrijeme prođe što mirnije i što brže da bi se košmar završio.

Savjet br. 10

Ne treba dolaziti u otvoren konflikt sa školom – vrlo vjerovatno ćete izgubiti bitku. Kada vas pozovu na razgovor i budu pričali o jakoj školi, složenom programu i potrebi da se pozabavite djetetom – ne suprotstavljajte se. Saglasite se. I nastavite da radite po svome.

Savjet br. 11

Nije neophodno specijalno razvijati djetetove talente ako to dijete ne želi. Talenat treba da pruža radost, a ne da se iskorišćava. Ne treba se naprezati, tražiti pedagoge ne bi li neko dao odgovor na pitanje „šta čuči u njemu?“ Najćešće ne čuči ništa posebno i u tome nema ničeg tragičnog.

Savjet br. 12

Najvažnije je da naučite da svoje dijete prihvatate ne očekujući od njega ništa. Niji važno kako uči, volite ga onakvo kakvo jeste i šta god da radi. Da, kad imadne 15, biće teže nego kad mu je bilo pet. Dijete ne treba da u vama izaziva nekakvo odbijanje. Ali da bi bilo tako, treba prvo da zavolite sebe.

Izvor: Moj pedijatar