Roditelji, a moram reći i ljekari, stopalima često ne pridaju veliki značaj, iako su ona jedan od najvažnijih organa čovečijeg tijela. Činjenica da se njima samo tokom jednog dana napravi 8 do 10.000 koraka govori da im treba posvetiti izuzetnu pažnju, naročito u doba rasta i razvoja djeteta.

Dok stojimo stopala nose cjelokupnu težinu tijela, odvajaju nas od podloge, prilagođavaju se različitim neravninama dok hodamo, trčimo i skačemo. Kako će stopala izgledati zavisi od međusobnih veza brojnih kostiju, zglobova, mišića i tetiva, ali za njihovo pravilno funkcionisanje presudan je stepen prilagodljivosti koju omogućavaju uzdužni i poprečni svodovi.

Jedan broj djece se tako rađa sa koštano-mišićnim deformitetima i kod te djece su deformiteti stopala visoko zastupljeni. Na žalost, tome se ne pridaje poseban značaj jer se često smatra da su to trajne anomalije koje su nepromjenjive. Neki roditelji uporno rade vježbe, postignu određenu korekciju i misle da je to trajno korigovano iako dijete u tom periodu još uvijek ne hoda. Za razliku od drugih deformiteta stopala koji su očigledni odmah po rođenju, Pes valgus ili tzv.izvrnuto (pronirano) stopalo se vidi tek kada je pod opterećenjem, kada dijete stoji i hoda.

Djeca koja imaju Pes valgus krive stopalo ka spolja. Dijete gazi na unutrašnjoj ivici stopala, koljena se dodiruju sa unutrašnje strane i noge dobijaju izgled slova „X„.

Bitno je da se, čim problem bude uočen, krene sa vježbama, koje će ojačati mišiće stopala, koji su kod ove djece slabi i ne dozvoliti da do promejna dođe na kostima i zglobovima.

Savjetuje se i nošenje uložaka (kod djece koja hodaju), koji će pasivno držati svod.

Veoma je bitno da se roditelji uključe i obuče za sprovođenje vježbi, jer samo tada možemo imati dobre rezultate. Vježbe treba sprovoditi svakodnevno 15 do 20 minuta ili najmanje 3 puta nedjeljno.

Šta još može da se uradi?

– Treba izabrati adekvatne i kvalitetne cipele, koje moraju biti duboke i sa pertlama

– Ne koristiti dubak

– Voditi računa o tjelesnoj težini djeteta (gojazna djeca imaju lošija stopala)

– Dozvoliti djetetu da hoda boso po šljunku, pijesku, travi

– Dozvoliti djetetu da se penje na sprave u parku (naravno, ako je adekvatnog uzrasta)

Uzroci, posljedice i liječenje

I kod ovog problema je nasljedni faktor prisutan tako da prvo treba utvrditi da li u porodici neko ima ovakva stopala. Drugi faktor koji utiče je konstitucija (elastični ligamenti, labavi zglobovi, hiperpokretljivost zglobova) kao i prekomjerna tjelesna težina. Danas su djeca u prosjeku znatno teža i to je vjerovatno presudan faktor koji doprinosi porastu broja djece sa ovim deformitetom. Ovaj problem se često karakteriše kao problem ravnih stopala i otuda vjerovatno podatak da je procenat djece sa ravnim stopalima u posljednjih 15 godina porastao sa 15% na 75%.

Kod ovog deformiteta uzdužni svod je očuvan, kada dijete sjedi ili leži jasno se vidi i mnogi ljekari će reći da dijete nema ravna stopala, što je za roditelje utješno. Ipak, kada dijete stane, stopala se izvrnu i tako zauzmu nepravilan položaj. To se dešava zbog slabih ligamenata koji popuštaju pod tjelesnom težinom i zato se naziva funkcionalnim deformitetom. Posljedice su loš i nestabilan hod, djeca se žale da ih bole noge kada hodaju i redovno deformišu obuću koju nose. Ako se ne liječi, sa rastom može da pređe u strukturalni, što dovodi do pravog rigidnog planovalgusa.

Pes valgus utiče i na ostale zglobove, prije svega na koljena. Djeca često imaju prividno X noge jer u nastojanju da održe stabilnost povećavaju površinu oslonca tako što udaljavaju stopala i približavaju koljena. Vremenom, ako se ništa ne preduzme, može da dođe i do trajnih promjena na koljenima jer je unutrašnja strana zglobova više opterećena.

Liječenje kod male djece je prije svega hodanje bosim nogama po mekanoj podlozi, zemlji, travi, šljunku, pijesku.

Za stariju djecu se ne preporučuje dugo stajanje i hodanje po ravnoj tvrdoj podlozi. Ciljanim vježbama se jačaju oslabljeni mišići kako bi se zglobovi stabilizovali i postigao dobar položaj stopala.

Izvor: Vijesti