Mnoga djeca imaju opšte teškoće u učenju. Neka djeca imaju teškoće isključivo u području matematike. S obzirom da su teškoće u učenju matematike prisutne kod djece s različitim stepenom intelektualnog razvoja, grupa učenika neuspješnih u matematici veoma je raznolika. Budući da su uzroci teškoća mnogobrojni, ne postoji samo jedno objašnjenje niti samo jedan put pomoći. Svako pojedino dijete s njegovim problemima je jedinstven slučaj koji zahtijeva detaljnu analizu prirode teškoća, njihovih mogućih uzroka i, na osnovu dobijenih dijagnostičkih podataka, planiranje individualizovanog terapijskog procesa.

Ukoliko primjetite da vaše dijete ima poteškoće u učenju matematike, koje vam se čine na bilo koji način neuobičajenima, pročitajte šta u tom slučaju preporučuju stručnjaci.

Šta je diskalkulija?

Diskalkulija je skup specifičnih teškoća u učenju matematike i obavljanju matematičkih zadataka. To su takva odstupanja koja stvaraju djetetu ozbiljne poteškoće u ovladavanju matematikom, bez obzira na stepen intelektualnog razvoja, normalnog funkcionisanja čula i na optimalne uslove redovnog podučavanja.

Kod djece se najčešće radi o razvojnoj diskalkuliji, odnosno o teškoćama koje se formiraju u ranom razvojnom dobu i ispoljavaju se odmah čim je dijete počelo da upoznaje pojam broja i obavljati elementarne računarske radnje. Kod djece s diskalkulijom postoji velika disproporcija između njihovog mentalnog doba i tzv. matematičkog doba. Matematička dob takvog djeteta je znatno ispod prosjeka, dok je mentalna normalna.

Kako je možemo prepoznati?

Diskalkulično dijete se razlikuje po tome što čini vrlo mnogo neuobičajenih grešaka:

– zamjenjuje jedan broj nekim drugim;
– ponavlja isti broj ili radnju više puta kao da se „zaglavilo“;
– okreće brojeve kao da su u ogledalu, narušava redoslijed u višecifrenim brojevima;
– vrlo usporeno čak i u elementarnom računanju, loše pamti brojeve u nizu i aritmetičke činjenice;
– zapisuje brojeve u uzajamno neprikladnom položaju, narušava smjer rješavanja,
– vizuelno pogrešno prepoznaje računarske simbole i cifre;
– ne može zapamtiti i slijediti algoritam rješavanja.

Koliko je diskalkulija proširena?

Prema statističkim podacima, oko 6% osoba ima razvojnu diskalkuliju.

Zbog čega se diskalkulija javlja?

Treba samo razlikovati uzroke prave diskalkulije i uzroke drugih teškoća u učenju matematike kod djece. Diskalkulija je neurološki izazvana. Određeni sistemi i djelovi mozga koji su anatomski i psihološki neposredno odgovorni za matematičke sposobnosti, sazrijevaju usporeno ili promjenjeno. Međutim, postoji i mnogo drugih razloga za što neka djeca imaju ozbiljnih poteškoća u učenju matematike. Nedovoljni stepen kognitivnog funkcionisanja, nerazvijenost osnovnih predmatematičkih vještina, posebne jezike teškoće u čitanju i pisanju, nekompatibilnost stilova podučavanja i učenja, emocionalno stanje djeteta su neki od razloga.

Postoji li populacija djece koja bi bila sklonija teškoćama u učenju matematike?

Odgovori na ova pitanja su složeni, što znači da objašnjenja nisu jednostavna. Naravno, da se moraju uvažiti mišljenja neurologa koji predviđaju njihovu pojavu kod djece s umjerenim ili lakšim odstupanjem u radu mozga ili zakašnjelog formiranja viših funkcija korteksa. Ali postoje pokazatelji da i oko 25% ljudi s normalnim ili čak natprosječnim opštim stepenom kognitivne inteligencije ima nedovoljno razvijeno matematičko mišljenje.

Postoje grupe djece u kojima češće možemo očekivati teškoće u nekim područjima učenja matematike. To su prije svega djeca sa specifičnim teškoćama u čitanju – disleksijom.

Oko 75% učenika sa umjerenom i teškom disleksijom imaju ozbiljne poteškoće u matematici. Ako se disleksija shvati kao teškoća u ovladavanju dekodiranja i razumijevanja simbola pisanog jezika, postaje jasno da se to isto može prenositi i u jezik matematičkih simbola, bilo da se radi o brojevnim simbolima i računskim operacijama s tim simbolima ili razumijevanju priče napisane matematičkim jezikom. Ali, uočeno je i nešto drugo. Naime, oko 10% djece sa disleksijom pokazuje i posebnu matematičku nadarenost. Druga je grupa djece kod koje možemo očekivati postojanje poteškoća u matematici, ona s perceptivno-motoričkim smetnjama, zbog kojih imaju lošu opštu koordinaciju i organizaciju pokreta, koordinaciju između oka i ruke, vizuelnu percepciju i orjentaciju u prostoru. Ova djeca imaju najviše poteškoća u geometriji. Treća grupa djece koja mogu imati poteškoća u matematici, jeste grupe djece s posebnim jezičkim poteškoćama. Matematika je vrsta jezika, koji ima svoj specifičan riječnik i gramatiku. Ako dijete ima poteškoća u razumijevanju leksičko – gramatičkih konstrukcija, dijete neće biti u stanju da tumači uputstva i zadatke u udžbeniku, i pratiti učiteljeva objašnjenja i pitanja. Četvrta je grupa djece s disgrafijom ili specifičnim teškoćama u ovladavanju vještine pisanja. Ona mogu imati teškoće u percipiranju dijelova u odnosu na cjelinu. Isto tako, djeca s disgrafijom mogu imati poteškoća u usvajanju motoričke formule slova, cifri i drugih simbola.

Šta bi trebao da čini nastavnik matematike?

Izvrsno poznavanje matematike kao nastavnog predmeta, nije preduslov podučavanja djece, pogotovo djece s poteškoćama u učenju. Naime, nastavnik bi trebalo dublje da razumije dijete. Njegova uloga nije da tretira diskalkuliju, već bi trebalo da vodi podučavanje na način koji je prirodan i efikasan za djecu.

Postoji pet kritičnih faktora koji utiču na učenje matematike:

• stepen kognitivnog funkcionisanja učenika:
• individualni stil učenja matematike;
• formiranost predmatematičkih i pomoćnih vještina;
• razvijenost matematičkog jezika i stepen usvajanja matematičkih koncepata od konkretnog prema apstraktnom.

Na ovome se mora bazirati nastavni proces. U predškolskom i ranom školskom dobu trebamo obezbijediti formiranje čvrstog osnova za usvajanje matematike (razvijati vještine vizualizacije, procjenjivanja, induktivnog mišljenja, prostornog orjentisanja, razvrstavanja, uspoređivanja, slijeđenja uputstva u nizu). Tokom učenja matematike, velika se pažnja treba posvetiti jezičnoj komponenti (razvijanje i razumijevanja terminologije, matematičke sintakse i uvježbavanje prevođenja s matematičkog jezika na bosanski i obratno). Proces usvajanja svakog matematičkog koncepta treba se odvijati u prirodnom slijedu usvajanja novog znanja (od intuitivne nivoa, preko konkretne, slikovne, pa sve do apstraktne, praktične i komunikativne).

Koji bi bio zadatak stručnog saradnika koji bi se bavio djecom sa poteškoćama u učenju matematike?

Njegov bi se rad odvijao na navedenim područjima sa mnogo individualnog pristupa, igre i konkretnih sadržaja.

Zato bi za dijete bilo korisno da defektolog, logoped, psiholog naprave sljedeće:

• zanimljivim pričama ili igrama otklone zablude u vezi sa prirodom matematike (matematika je veoma apstraktna, nikad mi neće trebati, ona nema veze sa stvarnim životom, to su samo računanja, matematika je vrlo dosadna);
• nađe načine kako razbiti strah od matematičkog jezika (otkriti djetetov jezički nivo i ono što ga zbunjuje u matematičkom jeziku);
• pomogne djetetu doći do automatizacije aritmetičkih činjenica pomoću odgovarajućih didaktičkih materijala i konkretnih modela na način kako to nastavniku zbog prirode nastavnog procesa nije moguće;
• podstakne sposobnost vizuelnog razmišljanja, jer će ono omogućiti razvoj sposobnosti vizualizacije i konceprualizacije prostornih obilježja koji su bitni za mnoge matematičke koncepte. Posebna uloga stručnog saradnika je da baterijom testova dijagnostifikuje postojanje specifičnih matematičkih poteškoća kod djeteta, tj. da odredi da li se stvarno radi o diskalkuliji ili o opštim teškoćama u učenju matematike nastalim zbog nekih drugih razloga.

Kome se obratiti ako se uoče simptomi?

Svakako stručnom saradniku – logopedu koji se bavi disleksijom, posebnim jezičkim poteškoćama i specifičnim poteškoćama u učenju matematike.

Koja je uloga roditelja u otklanjanju matematičkih poteškoća?

Djetetov uspjeh ili neuspjeh u školi značjano zavisi od učenja kod kuće i o tome u kojoj su mjeri roditelji uključeni u proces djetetove pripreme za školovanje i u samo školovanje. Roditelji su prvi najuticajniji učitelji svoje djece. Oni su prve osobe koje imaju priliku da razvijaju temeljne predmatematičke vještine i logičko mišljenje kod svog djeteta. Stvaranje pozitivne i kreativne matematičke kulture, takođe je njihova uloga. Oni mogu pomoći da se stvori pozitivan stav njihovog djeteta prema matematici (matematika kao igra, matematika kao dio svakodnevnog iskustva u životu, sortiranje, slaganje, uspoređivanje, određivanje vremena potrebnog za neke aktivnosti, zamišljanje šta bi bilo kad bi pronalaženje uzroka i posljedica u svijetu oko nas, utvrđivanje nekog događaja, zašto se događa) – to su samo neki od načina kako se dijete polako uvodi u svijet matematičke logike. Poželjno je da sve to bude dio razgovora u igri ili ponavljanja gradiva u obliku kviza, igre Pogodi šta sam zamislio, Možeš li zamisliti ovo, Smisli i ti nešto slično. Matematika i bavljenje njom neka postane nagrada zbog ugodnog vremena provedenog zajedno (roditelji i dijete). Matematika kao kazna neka ostane dio iza nas. Tako će se obeubijediti pomoć djetetu da zavoli matematiku i da, ako se neke teškoće i pojave, znaju da ima mnogo načina kako ih uspješno prebroditi.

Kako da dijete sa poteškoćama u matematici postane uspješno?

Nauka danas kaže da je malo toga zadato u nama kao definitivno i nepromjenljivo.Sve se naše sposobnosti i osobine ponašanja i doživljavanja mogu razvijati, mijenjati i poboljšavati, naročito dok smo djeca.

Izvor: portal.skola.ba