– da joj pokazuješ svijet: da je nosiš i pažljivo pratiš šta joj privlači pažnju i onda da se ne pomjeriš svih 10 minuta ako joj toliko treba da to nešto izanalizira; tako će i ona naučiti da se skoncentriše na problem i da ne odustaje, a tako se završava fakultet ;o) (o poremećajima pažnje u djetinjstvu da i ne govorim)…
– da je šetaš: jer joj treba svjež vazduh i promjena scenarija, a treba joj i mama da je umiri ako se uznemiri.
– da je fotkaš: jer niko ne može da uhvati aparatom TVOJ pogled na bebu i vaše trenutke, a tim slikama ćeš se najradije vraćati (kako mi je zaspala u naručju, kakav osmijeh ima kad se probudi, kako se mršti), a ne onim napravljenim za društvene mreže.
Svih ovih 12 tačaka su strašno važne, nenadoknadive i imaju ograničeno trajanje. Nije svaka žena sposobna za sve njih, posebno ne za sve odjednom. Većina ih je, međutim, uz manje ili veće napore, spospobna za onu prvu – dojenje. Valjda je zato to vječita tema i najveći imperativ ženskosti (muškarci se takmiče u veličini, a mi u mljekarstvu, izgleda). To je, međutim, jedina od ovih za koju postoji sasvim prihvatljiva zamjena. A za ove druge ti nije dovoljna sisa, moraš da imaš i snage i upornosti i pronicljivosti i inteligencije i volje i snalažljivosti i strpljenja i dovitljivosti i duhovitosti i šarma i unutrašnje ljepote…
Ne dozvoli, tako ti ovog divnog proljećnog dana, da svjedeš svoju funkciju na mliječne žlijezde. I da u borbi za održanje te funkcije potrošiš svu svoju energiju, a da na oltar dojenju položiš sve druge divne momente koje svojoj bebi možeš da upriličiš. Svaka od ovih drugih stvari takođe zahtijeva energiju, ihahaj energije.
Naravno, treba dati sve od sebe da se dojenje uspostavi. Ti nisi dala samo sve od sebe, ti si dala cijelu sebe i više od sebe. I probala si svaki neupotrebljivi savjet i poslušala svačiju manje ili više korisnu primjedbu i mantrala svakom suvislom i nesuvislom rečenicom. I znam da nećeš odustati dok nešto ozbiljno ne zaprijeti da te/vas upropasti. Ipak, želim još jednom da ti kažem da nije najdragocjenija stvar za bebu majčino mlijeko, najdragocjenija stvar za bebu je srećna mama!
Budi srećna mama, draga drugarice, i ne propuštaj lijepe trenutke!
Volim te puno i divim ti se sve više iz dana u dan…
Ovaj tekst je iskren, realan, stvaran. Samo su imena izbrisana. Napisala ga je žena ženi, drugarica drugarici, majka – majci. U njemu vidim toliko podrške, ljubavi i razumijevanja da preliva. Iskreno, čisto, jasno. Želim da ga pročitate, podijelite s nekim koga volite. S nekom dobrom mamom. Najboljom na svijetu. Jer u vrijeme nunanja, voljenja, grljenja, davanja, nosanja, (ne)dojenja, (ne)spavanja, mirisa, dodira, kremica i pelenica, u vremenu nježnosti, plakanja, samovanja, tuge, beskrajne sreće, u vremenu davanja i još malo nesebičnog davanja – nekada je dovoljno samo da čujemo – Kakva si ti mama! Sa divljenjem izgovoreno.
PIŠE: Čarapice blog
A ono kad bebac pocne da ispituje granice.. pa bi da gleda crtac za crtacem, pa nece da jede povrce, pa hoce da se igra sa telefonom i daljinskim upravljacem.. a ti mu branis ili ga tjeras.. a neko upadne “kakva si ti majka!” I automatski vraca i tebe i dijete deset koraka unazad! Majka je majka, i kad ugadja i kad ne ugadja! Ali dosta ljudi to ne zna i poistovjecuju dobru majku sa majkom koja ugadja, pa ova koja ne ugadja ispade losa.. trebale su godine da moja uza okolina shvati razliku izmedju “dobre majke” i “majke koja ugadja”..
Ivana Staša Matea Dijana Besovic Vujacic