PIŠE: Mama na ćoše

Što smo bliže bili toj famoznoj sedmoj godini veze, postajalo mi je sve jasnije – kakva ljubav, za dobar brak najbitnija je dobra tehnika! Ne toga (sram vas bilo), ne ni vođenja domaćinstva. Bijela tehnika!

Kako to prodavci sve te robe odavno nisu shvatili, pa tako ni iskoristili, nije mi jasno. Kako ekonomisti nisu upravo u tome vidjeli novi potencijal za razvoj domaće proizvodnje, otvaranje novih radnih mjesta, rodoljupci mogućnost za povećanje nataliteta jačanjem bliskosti među supružnicima, tek niko od svih njih, zabrinutih nad izmumiranjem privrede nam i nacije, da ispali slogan- pobijedimo bijelom tehnikom crne dane!

Zašto baš sedma godina tako ozbiljno stavi ljubav na probu? Zato što tada prema jednoj teoriji, sigurno ne psihološkoj, ali nazovimo je uslovno tehničkom, počinju da crkavaju svi aparati i mašine kupljeni ili dobijeni na početku zajedničkog života, upravo da bi ga olakšale! A onda, sedam godina kasnije, kao da se sve urote protiv nas, orkestriranim udarom na naš (uvijek) načet budžet i živce.

Svaka čast svima, mamama, tatama, dedama, babama, bogatim tetkama iz Njemačke, kumu koji krči put s bitne funkcije, ali najveći teret u podizanju jedne porodice iznese – veš mašina! Što je više Marko režao na moju Katicu, da je lijena i nesposobna jer flekama na garderobi samo još pridoda mrlje od praška, to se ona prkosnije prenemagala i stenjala, bez imalo griže savjesti što je u taj brak ušla već rabljena, a prihvaćena bez ikakvih predrasuda!

Emancipovana i samosvjesna, a nadasve svojeglava, kad joj je prozivanje konačno dodijalo, samo je stala. Gluva na sva moja obećanja da ću je počastiti tečnim praškom, skupim omekšivačem, na “nemoj imam dvoje male djece” patetiku, mirno mi je saopštila da je moj brak sada u mojim rukama, da ću, tačnije od sad veš prati na ruke!

Istu scenu ubrzo mi je napravio i mikser, pa evo mutim svom snagom jaja onom žicom kao Nadalina, dok mi u glavi odzvanjaju riječi Duška Radovića, na koje valjda sve matičarke svijeta otkidaju- ne budite ljubomorni jedno na drugo, već na svoj brak i čuvajte ga… I mi ga evo branimo, golim rukama od “nekog trećeg” koji je naravno neko ko ti iz kuće ne izbija i na koga nikad posumnjao ne bi!

Kad se potom zacrnio tv ekran, obojema nam je pao mrak na oči! Nema goreg udara na porodično gnijezdo nego kad ugasne ognjište oko kog se okupljamo da ne bismo morali da razgovaramo. Kupovina novog ni na tren nije dovođena u pitanje, pa nećemo valjda dozvoliti da nam se djeca smrzavaju zbog zahlađenja odnosa!

A onda je na red došao bojler. Niko me neće razuvjeriti da to nije uradio u dosluhu s Katicom. Kidiše na nas još od kad smo ih razdvojili te nju izgurali iz premalog kupatila i vezali je za sudoper. Taj brak iz (našeg) interesa obio nam se, kao i svaki drugi takav, o glavu. Sav teret predano građene nam veze pao je na Markova leđa. Skidao je i iznosio bojler koji je riješio da radije dostojanstveno umre, iz čiste obesti ako mene pitate, nego da živi bez Katice. Pa postavljao novi. Nakon čega je geknula instalacija totales, svuda sem u kupatilu.

Sumnjičavo sam pogledavala na sve utičnice ubijeđena da su primile mito dok je bojler još bio dobrostojeći, ali one su ćutale kao zalivene. Kad se nedugo zatim začepila ćenifa, znali smo da smo u … problemu do guše, da je naš brak na ozbiljnom ispitu.

Vođena idejom da ljubav na usta ulazi, spas sam potražila uz šporet, odgurala ga do kupatila po struju u nadi da će neko novo jelo probuditi stari žar i dati nam snagu da odolimo svim iskušenjima. Pogađate? Crkla rerna! Ma kakva dvije decenije mlađa i dva broja manja brineta i tri puta solventniji slobodni strijelac u krizi srednjih godina, nema vam većeg brakolomca od tehnike i struje. Bitka za vječnu ljubav ne vodi se u spavaćoj sobi, nego po čitavoj kući. To nam je postalo najjasnije od kad i frižider tako guramo, svako po malo, u koju god stranu na kojoj će, bar na kratko, prestati užasno da bruji. Po poslednjem popisu bio je stanovnik dnevne sobe u kojoj je, tačno ispod lustera, obarao sve principe feng šuija!

S obzirom na kvalitet bijele tehnike, očekujem da će se i životni vijek brakova sve više skraćivati, a da će umjesto psihologa prodavci zadovoljno trljati ruke dok će im na izlozima stajati – uz naš šporet vaš ljubavni žar trajaće pet godina duže! Umjesto na proizvode garancije će davati na dužinu brakova! Ako su pametni. Ako, tačnije, angažuju mene kao kopirajtera.

Sledeća krizna godina je, kažu psiholozi, 14-ta. Tada iz kuće ne odlaze aparati, nego djeca, pa par ostane usredsređen na sebe, analizira svoj život, odnos, urađeno, propušteno. Ali moje oštro oko i tu vidi novu šansu za našu privredu! To je momenat kad prijatelji treba da pomognu opet kupovinom, da im olakšaju taj novi početak. Ili još bolje, da sami ojačaju brak (ili ono što je od njega ostalo) ulaskom u neki kredit! Nema tog psihoterapeuta koji će pomoći da veza između dvoje ljudi postane toliko čvrsta, niti ima jačeg dokaza ljubavi od takvog (oba)vezivanja! Za sva vremena. I- oko vrata.