Razrokost ili strabizam je stanje u kojem oba oka nisu usmjerena u isto mjesto u isto vrijeme. Mogu ga uzrokovati problemi sa očnim mišićima, živcima koji prenose informacije u mišiće ili centrom u mozgu koje upravlja pokretima oka.
Strabizam se često razvija zbog nekih drugih zdravstvenih problema ili kao posljedica povrede oka. Rizični faktori za razvoj strabizma su:
- Prisutnost strabizma u porodici – veća je mogućnost razvoja kod pojedinaca kojima roditelji ili braća i sestre pate od strabizma;
- Refrakcijska greška – osobe sa uznapredovalom dalekovidnošću koja nije korigirana mogu razviti strabizam kao posljedicu dodatnog fokusiranja očiju radi izoštravanja predmeta;
- Zdravstvena stanja – osobe s poremećajima poput Down-ovog sindroma i cerebralne paralize ili koji su preživjeli moždani udar i povrede glave su podložni razvijanju ovog poremećaja.
Iako postoji mnogo tipova ovog poremećaja kod djece i odraslih, dva najučestalija su akomodativna ezotropija i intermitentna egzotropija.
Akomodativna ezotropija se često pojavljuje kao posljedica dalekovidnosti koja nije korigovana. S obzirom na to da je sistem fokusiranja u oku povezan sa sistemom koji kontroliše usmjeravanje oka potreban je dodatni napor za izoštravanje slike kod prisutnosti dalekovidnosti, što može dovesti do “bjega” oka prema nosu (gledanje u krst). Znakovi i simptomi akomodativne ezotropije uključuju:
– diplopiju (dvoslike);
– zatvaranje ili prekrivanje jednog oka kod rada na blizinu;
– naginjanje ili neprirodan naklon glave.
Intermitentna egzotropija se može razviti zbog nemogućnosti koordinisanja oba oka zajedno. Javlja se tendencija da se oči usmjere iznad predmeta koji se posmatra. Kod osoba kojima je dijagnostifikovana intermitentna egzotropija česte su glavobolje, poteškoće s čitanjem i naprezanje očiju. Takođe postoji tendencija zatvaranja jednog oka pri pogledu u daljinu ili pri jakoj sunčevoj svjetlosti.
Liječenje strabizma
Osobe sa strabizmom imaju više mogućnosti za liječenje svog stanja, odnosno za poravnanje i bolju koordinaciju očiju. To uključuje:
– dioptrijske naočare ili kontaktna sočiva;
– prizmatična sočiva;
– terapije i vježbe očiju;
– operaciju očnih mišića.
Dioptrijske naočare ili kontaktna sočiva se prepisuju pacijentima s dalekovidnošću. Ovo takođe može biti i jedino liječenje potrebno za osobe s akomodativnom ezotropijom. Jednom kad se ispravi dalekovidnost, očima je potreban manji napor za fokusiranje, pa je lakše ostaju ispravljene.
Prizmatična sočiva su posebna sočiva s prizma dodatkom u sebi. Prizme mijenjaju ugao ulaska svjetla u oko i pomažu u smanjenju stepena okretanja koje oko treba napraviti da bi vidjelo predmete. U nekim slučajevima prizme u potpunosti kompenzuju i eliminišu zakretanje oka.
Terapija i vježbe očiju služe za poboljšanje koordinacije očiju i mogućnosti fokusiranja. Terapija uvježbava oči i mozak da uspješnije funkcionišu jedno s drugim. Terapija može uključivati vježbe pod nadzorom ljekara u ordinaciji kao i samostalno vježbanje kod kuće.
Operacija očnih mišića mijenja dužinu ili poziciju očnih mišića radi boljeg poravnanja očiju. Operacijom je moguće postići fizičko poravnanje očiju, i bolji estetski utisak. Nakon operacije je ponekad potrebno raditi vježbe očiju kako bi se poboljšala koordinacija očiju, i spriječio ponovni poremećaj položaja očiju.
Izvor: Optomoetrija
