PIŠE: Branka Vasilev, psihološkinja
Luka ima devet godina i trenira košarku. Kapiten je tima. U njegov tim je došao novi dječak koji koristi svaku priliku da ga ismije pred drugarima iz tima:”Gle, Luka se sapleo…on uopšte ne umije da igra, Luka je najniži u timu”. Ponaša se zlurado svaki put kada Luka promaši koš:”Haaa ha ha, bravo Luka legendo!” U toku treninga ignoriše Luku i neće da mu doda loptu, dobacuje mu neprikladne komentare i provokacije: ”Pa brže Luka, nije ti ovo balet”, ubjeđuje ga da ne umije da vodi loptu iako Luka zna da umije, okreće članove tima protiv Luke:”Luka je kriv, da on onda nije pogriješio, mi ne bi izgubili. Mare ti igraš bolje od Luke, ti treba da budeš kapiten”.
Luka moli mamu da ga upiše u neku drugu školu košarke jer mu novi dječak u timu pravi probleme. Mama razmišlja kako da postupi? Kako da pomogne djetetu, kako da riješe problem? Dobro bi joj došao neki savijet i pored toga što će ovaj problem pokušati da riješi u saradnji sa trenerom.
Da li ste se i vi našli u sličnoj situaciji kao Lukina mama?
Kada se nađemo u ovakvim situacijama važno je da ohrabrujmo dijete da se bori i da ne odustaje jer ako sada nauči da se povlači, sjutra će se povlačiti u sličnim situacijama u životu: u školi, na igralištu, a kasnije na radnom mjestu, u društvu… Djetetu treba uputiti sledeće poruke:
“Za dobrim konjem se prašina diže“. To što te taj novi dječak ismijava i što neće da ti doda loptu, ne znači da ti loše igraš. Baš naprotiv, to što se okomio na tebe znači da je procijenio da si dobar u košarci inače mu ne bi bio zanimljiv. Možda je procijenio da si ti jedan od boljih u timu i da mu smetaš u ostvarenju njegovih ciljeva, možda bi on želio da bude kapiten, možda ti zavidi ili je jednostavno nesiguran pa te ismijava i misli da tako veliča sebe. Ko zna zašto je on napustio prethodnu školu košarke i došao ovde. Možda je on zapravo jedan nesrećan dječak kog su tako ismijevali u toj školi. Sumnjam da bi mijenjao školu da je sjajno igrao i bio zadovoljan svojim postignućima. Kad je neko srećan i zadovoljan on nema potrebu da vrijeđa druge. Ovaj dječak to nije, neke njegove potrebe su nezadovoljene i on pokušava da ih zadovolji, ali na pogrešan način.
Bježanje nije rješenje problema. I u drugoj školi košarke može da se pojavi neki novi dječak koji te neće prihvatiti. Pored toga povlačenje bi značilo činjenje usluge tom dječaku koji te provocira jer on bi najvjerovatnije volio da ti vidi leđa. Neka ti to bude motiv da se trudiš i da još jače zablistaš na terenu baš u inat njemu. Ti imaš svoje mjesto u timu i ne može niko da ti ga oduzme sem ako mu ti to ne dozvoliš. On ti nije jaka konkurencija jer se uspjeh ne postiže omalovažavanjem drugih igrača već radom, vježbom i ostvarivanjem rezultata. On je sam sebi najgora „reklama“.
Prepreke nisu razlog za odustajanje, prepreke se savladavaju. Ne odustaj pred prvom preprekom. U životu se rijetko šta postiže sa lakoćom. Potrebno je mnogo truda, upornosti, pokušaja, pogrešaka i savladanih prepreka da bi se stiglo do cilja.
Tvoje zdravlje, tvoja sreća i tvoje vrijeme su dragoceni da bi ih trošio na nekog ko nije vrijedan tvoje pažnje. Znam da ti nije lako da slušaš njegove provokacije svaki put, ali ignoriši ih. Ne raspravljaj se, ne pravdaj se, ne troši vrijeme i energiju na njega. On bi želio da te njegovi komentari povrijede, da vidi neku reakciju, da te vidi kako plačeš ili kipiš od bijesa, ali kada vidi da ti ne reaguješ, neće mu biti zanimljivo i veća je vjerovatnoća da će prestati. Zapamti, oduzimaš mu moć kada ne reaguješ na način na koji on želi da reaguješ.
Tvoja djela govore o tebi više nego riječi. Moraš da se pokažeš na djelu. Ne troši vrijeme na raspravu sa onim koji te kritikuje i omalovažava, tvoji potezi i rezultati na terenu će biti tvoj odgovor na njegove komentare iz svlačionice. Fokusiraj se na zadatak, na ono što ti trener govori i hrabro grabi ka naprijed. I ne zaboravi:“Ko se zadnji smije, najslađe se smije“.
Razoružaj ga. To ćeš postići tako što ćeš mu pokazati kakav si drug. Kada ti se ukaže prilika dodaj mu loptu iako on tebi nikad ne dodaje, namjesti mu koš. Podsjeti ga da je košarka timski sport. Nije važno samo kakav si na terenu, koliko si vješt sa loptom. Čime god da se baviš važno je kakav si čovjek, kakav si drugar. Kapiten treba da bude uzor svim članovima tima.
Izvor: Moj psiholog
Bojan Delibasic
Luka treba da mu se iskace na lobanju, pa ce mali smrad naucit vaznu lekciju u zivotu i nece maltretirat nikoga vise 🙂