Ljevorukih je sve više. Na sreću skoro niko ne pokušava da ih natjera da pišu desnom rukom, već pokušavaju da razumiju kako to izgleda živjeti u svijetu “dešnjaka”.

Naučnici se bave razlozima nastanka, ispitivanjima psiholoških karakteristika, kako funkcioniše mozak i motorika. Sa druge strane čak i industrija i trgovina se uključuju: prave se makaze za ljevoruke, neki instrumenti.

U zabavnim tekstovima po časopisima navode se slavne osobe koje su ljevoruke. Obično taj spisak počinje sa Leonardom da Vinčijem, Mikelanđelom, Betovenom, Bahom, Čarli Čaplinom, Polom Makartnijem ili vojskovođama: Cezarom, Aleksandrom Makedonskim, Napoleonom… Ko voli naučnike ne zaobilazi Ajnštajna ili Maksvela.

Na taj spisak možemo dodati nama važne ljevoruke osobe, svoju djecu.

Pitajući se kako je nastala tolika razlika u korist dešnjaka, naučnici su pokušavali da nađu odgovor upoređujući istraživanja koja su se bavila životinjama, ali i različitim podacima o broju ljevorukih osoba, zavisno od zemlje u kojoj su se rodili i odrasli.

Interesantna su istraživanja na životinjama. Papagaji stoje na jednoj nozi, a drugom prinose hranu u kljun. Oko 60% ovih ptica jede koristeći desnu nožicu, a 40% lijevu. Nešto slično je dobijeno praćenjem ponašanja miševa i kokošaka.

Šta je sa ljudima?

Ljevorukih ljudi je 8% muškaraca i skoro 6% žena anglosaksonskog područja, nešto više od 4 % japanaca i malo više od 2% japanki, i na primjer samo 1,5% kineza piše i jede lijevom rukom (na osnovu podataka I.Makarjeva, 2003.Petrograd).

Očigledno ljevorukost – desnorukokost nije stvar samo motorike šake, funcionisanja mozga, već i tradicije, vjerovanja, vaspitnih postupaka.

Obično se postavlja pitanje šta je uzrok ljevorukosti ? Naučnici nemaju jedinstven odgovor. Većina će primijetiti da sigurno ima nekog rođaka, prethodnika koji samo piše desnom rukom, a sve ostalo radi lijevom rukom ili su mu dosta snažne obje ruke. Ranije se događalo da se djeca uporno, još dok su sasvim mala, davanjem kašike, češlja ili igračke u desnu ruku navježbavaju za korišćenjem desne ruke, čak i ako ona nije dominantna.

Ljevorukost – desnorukost se određuje još u prenatalnom periodu. Zna se da se u porodicama koje imaju bar jednog ljevorukog roditelja 10 do 12 puta češće rađaju ljevoruka djeca.

Djeca vrlo rano pokazuju svoju opredijeljenost (da li su dešnjaci ili ljevaci) već u prvim godinama života. Istina ima i slučajeva da se uočava kod neke djece i kasnije, ali rjeđe poslije četvrte, pete godine.

Prateći svakodnevni život i igru sopstvenog djeteta može se procijeniti koja mu je dominantna ruka. Većina životnih aktivnosti se obavlja korišćenjem obje ruke. Ali ipak obično jedna ruka pridržava predmet, a druga preciznije i vještije obavlja određene aktivnosti.

U igri i životu, ne skrećući pažnju djeteta, možete provjeriti :

Kojom rukom:
– crta?
– drži četkicu za zube?
– se češlja?
– dijeli karte?
– gađa loptom?
– stavlja kocke, kad pravi kulu…,
– gura autić,….
– oblači lutku….
– niže perle…
– briše gumicom…
– koju ruku prvu stavlja u rukav .. kad se oblači…?

Ako dijete u 9 od 10 ovakvih situacija koristi lijevu ruku, može se pretpostaviti da je ljevoruk. Ima djece i odraslih koji ravnomjerno koriste obje ruke, pa će se njima desiti da 4, 5 aktivnosti rade jednom, a druge drugom rukom.

Poznato je da mozak čovjeka ima dvije polovine koje nisu indentične. Ako je razvijenija lijeva polovina mozga, čovjek je dešnjak, a ako je razvijenija desna strana mozga, on je ljevoruk. Razlika nije samo u tome što jedan piše desnom, a drugi lijevom rukom ili šutira loptu lijevom ili desnom nogom. Naše polovine mozga odgovorne su ne samo za suprotne strane tijela, već i za karakter naših aktivnosti.

Lijeva polovina mozga obrađuje informacije, sistematično, postepeno: provjerava sve moguće varijante. Zahvaljujući toj polovini mozga mi razumijemo smisao riječi, apstraktne pojmove, sposobni smo da svijet koji nas okružuje klasifikujemo, planiramo svoje aktivnosti uključujući logičko zaključivanje i činjenice. Zato nam se često čini da dešnjaci zaključuju crno-bijelo, logično, racionalno. Organizovani su, završavaju jednu obavezu i prelaze na sledeće, prvo planiraju, pa onda su u akciji, teško im je da promijene odluke. Nude stabilnost i strukturu.

Desna polovina mozga obrađuje informacije intuitivno, trenutno, sa puno emocija, kreativno. Pa se događa da ljevoruki trpaju stvari na gomilu. Idu od jednog zadatka do drugog, neke ostavljaju nezavršene. Odlažu do posljednjeg momenta, prije nego što počnu sa radom. Zaboravljaju da planiraju, već su odmah u akciji. Ponekad trenutno uočavaju bitne stvari u situaciji. Za njih je karakteristično da u situaciji vide neobično i neočekivano, da primijete nešto što većina neće vidjeti. Ali će ponekad vidjeti problem u nečemu sasvim jednostavnom. Često će sve to rezultirati izrazitiom kreativnošću.

Ove sposobnosti koje podstiču kreativnost imaju i svoje drugo lice. ljevoruka djeca koja imaju sklonost ka istraživanju i kreativnosti imaju drugačiji tok razvoja od tipičnih dešnjaka. Razvoj ljevorukih često ide skokovito, neravnomjerno, pa neke sposobnosti su niže od prosječnih vršnjaka, a neke druge daleko više. Takav razvoj, koji nema ravan uspon, već više cik-cak i trud ljevorukog djeteta da se razvija u svijetu dešnjaka stvara posebno izazovnu situaciju razvoja.

Neke teškoće koje se navode dalje u tekstu mogu da se uopšte ne pojave ili da prođu gotovo neprimjetno, jer neki ljevoruki razvijajući svoje sposobnosti kompenzuju druge, pa su često bolji matematičari, lako izvode zaključke, ali teže pamte, nemaju snažnu koncentraciju ili imaju teškoće u pisanju.

Običan čovjek nema problema kad treba da odredi koja mu je desna ruka. Za ljevorukog to nije baš jednostavno. Teškoće u prostornoj orijentaciji u životu i na papiru česta su odlika ljevorukih.

Igre na kojoj ti je ruci sat, narukvica, navezen detalj na rukavu… mogu biti podrška u orijentaciji. Sjetite se samo kako je izgledalo kad ste na časovima vožnje automobila morali da koordinirate rad ruku, stopala, pratite saobraćaj i da izvršavate naloge skreni lijevo – desno… sa sličnim teškoćama se suočava mališan kada ulazi u svet grafičkih simbola, pisanja, slova.

Pisanje kao u ogledalu, kada slova i brojeve djeca pišu naopako, je samo jedna faza razvoja pisanja ljevorukog djeteta. Vjerovatnoća da se pojavi pisanje kao u ogledalu je preko 80% kod ljevoruke djece uzrasta 5-7 godina. Poznato je da je Leonardo da Vinči pisao kao u ogledalu i s lijeva na desno. Za ljevoruko dijete je sasvim svejedno odakle počinje čitanje ili pisanje od gore, dolje, s lijeva ili desna. Oni ne rade tako da bi nekoga nervirali, već zato što im položaj ništa ne znači. Zato je potrebno vježbanje korišćenja sveske, papira i podsjećanje na pravac korišćenja papira sa lijeve strane na desnu i od vrha stranice do dna. Naravno vježbanje grafo-motorike treba da bude zabavno i bez prisile. Iako je dominantna na primjer lijeva ruka, i stoji jasna preporuka da ne treba prevježbavati ruku, ne znači da se lijeva ruka ne upotrebljava. Treba koristiti različite aktivnosti u kojima se vježba motorika obje šake i tijela u cjelini.

Igre traženja tuđih grešaka su uvijek interesantnije od traženja svojih. Zato obične kocke sa slovima ili slovarice mogu biti zabavna igra ako se postavi zadatak da od 10 postavljenih slova pronađu tri koja su okrenuta naopako. Podrazumijeva se ravnopravnost odraslog i djeteta u zadavanju i rješavanju.

U nastavku se nude primjeri različitih aktivnosti, zadataka, igara prstima koji pored grafomotoričkih vježbi uključuju dječiju kreativnost i logičko zaključivanje.

Mali podsjetnik za roditelje, vaspitače i učitelje:

– Odrasli ne treba da pokazuje ni pod kojim uslovima negativan odnos prema ljevorukosti.
– Nemojte prebacivati ljevorukog na desnorukost: To ozbiljno ugrožava dječije zdravlje. Obično se u takvim situacijama najbrže primijeti početak mucanja takvog djeteta!
– Vodeća ruka se odredi prirodno do 4-5 godina. I ma koliko niste zadovoljni kvalitetom kasnijeg crtanja ili pisanja ne smije se prevježbavati ruka!
– Potrebno je pažljivo praćenje ljevorukog djeteta: uočavanje promjena raspoloženja, znati uzroke njegove radosti, ali i tuga, razumjeti njegove probleme i pomoći mu da ih prevaziđe.
– Ljevoruki su temperamentni, nestrpljivi i često rade, a da ne promisle.
– Često ne mogu da se usredsrede, pažnja im je kratkotrajna i imaju potrebu za smjenjivanjem aktivnosti. Nije da neće da sjede, već ne mogu! Teško izdržavaju prisilu.
– Teškoće koje ima ljevoruko dijete mogu biti teškoće samog djeteta čiji uzrok nije u ljevorukosti.
– Naučite dijete da pravilno sjedi za stolom. Koristi prostor sveske. Vodite računa da njemu svjetlost treba da dopire sa desne strane.
– Kada započne pisanje nemojte očekivati da slova piše povezano. Neki ljevoruki pišu kao u ogledalu, započinju pisanje sa desnog kraja papira, odozdo na gore i slično. Oni moraju da vježbaju korišćenje papira s lijeva na desno.
– Ne tjerajte ih da čitaju, iako znaju slova, ako sami ne pokazuju interesovanje. Njima treba više vremena igranja na slovo na slovo, različitih vježbi, igara sa prepoznavanjem slova i njihovih elemenata.
– Vašem djetetu je potrebna pažnja i poseban pristup ne zato što je ljevoruko, već zato što je svako dijete stvarno jedinstvena i neponovljiva osoba.
– Od razmijevanja, strpljenja, ljubavi, blagovremene podrške i pomoći odraslog roditelja i učitelja zavisiće uspješnost i zadovoljstvo svakog djeteta.

Izvor: Pedagod.rs