Najčešće se događa u školskom toaletu, na hodniku, igralištu i u prostorijama koje su van kontrole učitelja i drugih odraslih osoba. Ponekad se događa i u odjeljenju, a nastavlja se zbog manjka saosjećanja drugih učenika ili zbog učitelja koji ništa ne primjećuju.
Vršnjačko nasilje označava uzastopno i namjerno uznemiravanje koje se može ogledati prijetnjama, fizičkim napadom, zadirkivanjem, zahtjevanjem podređenosti ili isključivanjem iz grupe i ogovaranjem.
Nije uvijek lako prepoznati zlostavljano dijete, a ovo su neki od uznemirujućih znakova koje zlostavljana djeca pokazuju.
Neobjašnjive rane i modrice
Djeca su ponekad nespretna i u najobičnijoj igri na otvorenom mogu zaraditi modrice i posjekotine. Dok god dijete ne obraća pažnju na njih, najvjerovatnije je riječ o slučajnim povredama prilikom igre.
Ipak, ako primjetite da dijete sve češće dolazi kući s novim povredama, posebno ako ih želi prikriti dugim majicama ili šalovima, postoji mogućnost da je riječ o zlostavljanju kojega se stidi.
Izgubljene ili oštećene lične stvari
Ne treba svaku uništenu bojicu, gumicu ili svesku posmatrati kao znak da je neko gnjavio dijete. Neki školarci još nemaju razvijenu svijest o čuvanju sopstvenih stvari pa se ponašaju nemarno.
Pažnju treba obratiti ako se ovakve situacije ponavljaju, a dijete, van škole, nema problema s gubljenjem i uništavanjem svojih stvari.
Odlaganje fizioloških potreba
Ako primjetite da dijete u školi ne odlazi u toalet već trpi dok ne dođe kući, vrijeme je da se zapitate što nije u redu (a provjereno znate da nehigijena u toaletu nije razlog). Budući da se nasilnici najviše osnažuju van dometa učiteljevih pogleda, na školskom hodniku ili u toaletu, moguće je da vaše dijete od straha ne želi otići u toalet da se ne bi morao suočiti s nasilnicima.
Iznenadan gubitak prijatelja
Vjerovatno ste upoznati s djetetovim prijateljima i s društvom u kojem provodi najviše vremena. Iako prestanak druženja s nekim ne mora biti znak za uzbunu već nevina svađa, ponekad je to prvi pokazatelj da nešto nije u redu.
Posebnu pažnju obratite ako dijete iznenada prestane pozivati svoje prijatelje na zajednička druženja i postane asocijalno. Postoji mogućnost da ga je njegovo društvo iz nekog razloga izolovalo ili povrijedilo pa se dijete odbija družiti sa svojim vršnjacima i vrijeme radije provodi samo ili u društvu kućnog ljubimca.
Gubitak apetita ili prekomjerna glad
Emocionalni stres može umanjiti želju za hranom pa ako vaš mališan iznenada odbija da jede ili se nakon svakog jela žali na bol u stomaku i mučninu, možda je riječ o nelagodi povezanoj s emocionalnim stanjem.
Istu pažnju treba obratiti i na veliku glad. Djeca nakon škole gotovo uvijek dolaze gladna i to vas ne treba zabrinjavati ali ako dijete ne može dočekati ručak, jede velike količine hrane i ponaša se kao da uopšte nije jelo, iako ste mu pripremili međuobrok za školu, moguće je da mu je neko uzeo hranu ili se dijete stidi jesti pred nekim ko ga zadirkuje.
Drastične promjene u ponašanju
Djeca, kao i odrasli, imaju svoje bolje i lošije dane. Ponekad su potištena, ponekad euforična ali nagle promjene u ponašanju kao što su velika tuga, depresija, povučenost i manjak samopouzdanja, trebalo bi da vas zabrinu.
Osim depresivnog ponašanja, djeca koja su u školi zlostavljana često postaju zavisna od roditelj ili braće i sestara. Boje se ostati sami i smatraju da nisu dovoljno dobri ako neko od bližnjih nije uz njih da im pomogne.
Zlostavljana djeca sklona su izmišljati bolesti i izgovore kako ne bi morali otići u školu i suočiti se sa svojim zlostavljačima. Pad koncentracije pri učenju i slabije ocjene mogu ukazivati na određeni problem.
Bilo kakva iznenadna promjena, povlačenje u sebe i prestanak učestvovanja u omiljenim aktivnostima, roditelju treba da signaliziraju da nešto nije u redu. Iako djeca iz različitih razloga mogu promijeniti ponašanje i određene navike, rijetko se kada to događa u idealnim uslovima.
Ako roditelj na vrijeme uoči problem, vjerovatno je da će se situacija brže i bezbolnije izgladiti. Prije svega, s djetetom treba otvoreno porazgovarati i detektovati ono što ga muči, a zatim se obratiti njegovom učitelju ili razrednom ie zajedničkim snagama pokušati stati na kraj bilo kakvoj vrsti maltretiranja.
Izvor: Klinfo
