Da današnja djeca počinju puno ranije da sazrijevaju nego što smo mi i naše generacije, to znamo i možemo okrivljavati i GMO hranu i seksizam s kojim se djeca susrijeću gdje god se okrenu, ali rezultati koju donosi najnovija studija i više je nego šokantna. Naime, zaboravite na činjenicu da djeca počinju biti svjesna svojih tijela s početkom puberteta jer on stiže s otprilike 12-13 godina, a iako dječaci do tada možda još jesu mali dječaci, djevojčice su do tada već dobrano zagrizle u doba svjesnosti svog tijela i njegove (ne)ljepote. Naime, kako ispada prema najnovijoj Yahoo Health studiji, djevojčice se počinju stidjeti svog tijela još ranije – u uzrastu od 9-10 godina, što je prilično šokantna činjenica jer, vjerujemo, mnogi roditelji djece i uzrasta na njih još gledaju upravo kao djecu koja se ne bi trebalo opterećivati ljepotom i nametnutim normama ljepote uopšte. Ali, čini se da to nije tako.

Za ovu je studiju za mišljenje upitano ukupno 1.993 tinejdžera i starijih ljudi – u uzrastu od 13 do 65 godina, a sve što je trebalo uraditi je odgovoriti na pitanje Kada ste postali svjesni svoga tijela?
Rezultati su pokazali da su se oni stariji od 17 godina, što uključuje i mnoge danas zrele ljude, izjasnili da su svog tijela postali svjesni, a samim tim ga se malo i stidjeli, u uzrastu od 13-14 godina. Međutim, današnji mladi, dakle tinejdžeri koji su učestvovali u anketi, a danas su stari između 13 i 17 godina, odgovorili su da su se svog tijela počeli stidjeti već u uzrastu od 9 – 10 godina.
E to je ono što je šokantno jer bi djeca od 9-10 godina zaista trebalo da budu još djeca koja će živjeti neopterećena svojim izgledom, a iako su mnogi današnji klinci gojazni čak ni ta činjenica ne bi trebalo da bude stvaran problem dječjih frustracija. Roditeljskih, možda, i to više zbog zdravstvene nego estetske prirode. Nažalost, to više nije tako, i problem nije nastao preko noći niti je vezan za samo pojedine narode. To je problem koji je zahvatio gotovo svu djecu na svijetu – a posebno onu koja žive u urbanim sredinama. Iako ni ruralni dijelovi ne zaostaju mnogo od takvog načina života i poimanja fizičkog izgleda.

Prvi susret sa stidom
Čak 60 odsto ispitanika odgovorilo je da su se prvi put postidjeli sebe i svog tijela nakon komentara poznanika iz razreda ili bliskog prijatelja, što nije neuobičajeno, međutim loše je to što se čak 25 njih počelo stidjeti sebe nakon komentara sopstvenih roditelja.  A to je mnogo porazniji rezultat od posljednja dva najučestalija odgovora – onaj da su se postidjeli gledajući sopstvenu fotografiju i upoređujući je s drugim vršnjacima (30 odsto njih) i posljednji najučestaliji odgovor – da su se počeli stidjeti nakon što su probali garderobu prijatelja/prijateljice. Tako je odgovorilo 28 ispitanika.

Odakle ta pojava?
Možemo reći da su za ovaj ubrzani razvoj krivi mediji, međutim, na njima leži tek dio krivice. Drugi dio leži na – roditeljima. Da, na roditeljima koji već od prvog dana pokušavaju što ljepše srediti svoju bebu u svu tu prekrasnu, modernu robicu. Tako čak i u vrijeme vrtića roditelji pomno paze da će njihovi klinci i klinceze izgledati, čak i kada su napolju na igranju.
Djeca više nemaju slobodu izbora bilo kakve odjeće jer se roditelji trude ukomponovati ih tako da svaki komad odjeće bude na svom mjestu i tako sasvim nesvjesno djecu još od malih nogu uče kako da izgledaju onako kako bi trebalo izgledati. Drugim riječima, već i u najmanjem uzrastu gurkaju da što prije postanu “odrasliji”, da liče na odrasle, da se nose i ponašaju kako odrasli ljudi – samo zato što je njima to tako slatko i zato što im odabir današnje odjeće, uostalom, to dozvoljava.

A iako sada govorimo o odjeći moramo znati da je upravo stil odijevanja i tolika briga oko toga da dijete izgleda prekrasno svaki dan i u svakoj prilici, najuže povezano upravo uz njihov doživljaj svog tijela.

Kako podići njihovo samopouzdanje?
Da bi se neki problem riješio najbolje i najpametnije je reći – probajte da se problem ni ne pojavi. To bi u ovoj temi vjerovatno bio najbolji mogući odgovor i s obzirom na navedeno, roditelji od najranije mladosti svog djeteta ne bi trebalo da budu ti koji će ih uopšte usmjeravati da paze kako izgledaju. Ali ako je ta faza već iza vas, ako ste već doživjeli brojne frustracije vaše kćerke/sina zbog njihovog izgleda, dajte im barem da vide kako “lijepa djeca” znaju izgledati. I ne, ne govorimo tu o unutrašnjoj ljepoti koju su mnogi roditelji zanemarili prilikom odgajanja svoje djece – dajte im pravi primjer da djeca/odrasli ne izgledaju uvijek kao na naslovnicama. Danas barem imate priliku zaviriti u privatni svijet mnogih javnih ličnosti (i djece) koji se na svojim profilima (brojnih društvenih mreža) vole pohvaliti prirodnim izgledom, bez šminke i fotošopa, a to su slike koje bi vaša djeca trebalo da vide. Oni su naime, još naivniji od nas pa često znaju povjerovati da su sve one slike s reklama i promotivnih materijala “prava slika” svih tih modela.

Ako je moguće dajte svojoj djeci barem jednom dnevno primjer toga da nije zlato sve što sija i da ljudsko tijelo nije samo nešto za pokazati. Tijelo je mehanizam na kojem treba raditi pa bi zato bilo znatno ljepše reći – mama ne trči da bi bila lijepa već trči da ima jake mišiće i da bude zdravija. Trebao bi i ti trčati sa mnom kako bi mogao jače šutnuti loptu ili bolje plesati. Jer tijelo služi tome, a ne da izgleda lijepo u biranoj odjeći.

Izvor: Index.hr