Alex Lawery ima 21 godinu, a sa 4 mu je dijagnostifikovan klasični autizam. Danas, 17 godina kasnije, on je strastveno posvećen podizanju svjesnosti o autizmu, pisanju bloga i snimanju filmova. Takođe je i autor knjige i motivacioni govornik.
Kaže, nakon dijagnoze našao se na strašnom mjestu koje ga i danas ponekad plaši. Prilaze mu roditelji koji imaju djecu s nekim poremećajem iz autističnog spektra i traže od njega savjete, a on tvrdi da roditelji ne znaju dosta toga o svojoj djeci i autizmu generalno. Ovo je 5 stvari koje bi želio da im razjasni:
Autizam ne znači da je dijete “izgubljeno”
– Roditelji male djece kojoj je dijagnostifikovan klasični, teški oblik autizma često znaju reći da je autizam njihovoj djeci oduzeo razum i dušu i da je iza sebe ostavio samo prazno tijelo. Želim pomoći svim roditeljima da shvate da je razum njihovog djeteta još tamo”, objasnio je Alex koji za sebe kaže da je s 4 godine govorio nekim svojim jezikom, ali njegov nivo razumijevanja drugih i stvari koje oni govore bio je zastrašujuće visok. Zbog svega toga, svijet mu se činio strašnim mjestom, kao i ljudi koji su ga okruživali.
Ako djeca ne govore, ne znači da ne mogu misliti
Neka djeca s autizmom nauče da govore, neka jednostavno ne mogu. Ali, to ne znači da nemaju šta da kažu. Važno je da roditelji, savjetuje Alex ne odustanu od komunikacije sa svojim djetetom, bilo znakovnim jezikom ili na način da “otkucaju” svoje emocije na tastaturi.
– Ima djece s autizmom koja nisu sposobna da govore, ali na tastaturi računara pokazuju izuzetnu inteligenciju – istakao je Alex.
Ne možete predvidjeti budućnost
Većini roditelja, kada im djetetu dijagnostifikuju autizam, potonu sve lađe i snovi. Počnu govoriti da im dijete nikada neće biti samostalno, nezavisno, neće studirati, neće se ni zaposliti. Njihovo dijete nikada neće imati budućnost. Alex Lowery poručuje tim roditeljima da ničija budućnost nije zapisana u kamenu. Ako se budu borili za svoje dijete i obezbijede mu pravu i pravilnu podršku, rezultati ih mogu, u najmanju ruku, zapanjiti.
Ljude s teškoćama ne treba ograničavati
– Roditelji djece ne samo s autizmom nego i drugim teškoćama imaju tendenciju obavljati stvari umjesto njih, umjesto da ih uče da te stvari urade sami. Ta djeca poslije nemaju vještine koje su im potrebne da budu samostalnija. Vidio sam odrasle ljude s autizmom koji se ne znaju sami obući, iako je sasvim očigledno da su za to sposobni – ispričao je Lowery, dodajući da nisu svi sposobni za samostalnost, ali da im se treba omogućiti da iskažu svoj maksimum, koliki god on bio.
Uz pravu količinu podrške, sve je moguće, smatra Alex koji i sam još uči puno toga. Pokušava naučiti da se snađe u javnom prevozu, kako bi se mogao dovesti do mjesta koja su mu poznata.
– S pravom količinom podrške, znam da ću uspjeti naučiti aurađivati sa svijetom. Isto tako vjerujem, da većina ljudi sa autizmom, uz pravu podsšku, može voditi uspješne živote – zaključio je on.
Ljudi s autizmom ne prestaju da napreduju u određenim godinama
Mnogi ljudi smatraju da autisti sa 16 godina dostignu svoj vrhunac i da je to to, ništa dalje ne mogu naučiti. To nije tačno, tvrdi Alex koji kaže da autisti itekako uče i u odraslom uzrastu i da su i tada sposobni ostvariti napredak. Neki od njih uče cijelog svog života bez prestanka. Ovo je poruka roditeljima koji ponekad misle da je prekasno za njihovu djecu.
Izvor: Dječja posla
