Znaš li da je nasilje među vršnjacima grupni proces koji, osim počinioca nasilja i njegove žrtve, uključuje i posmatrače nasilja (učenici iz razreda, škole, prijatelji iz komšiluka)?

Iako posmatrači često misle da su neutralni i da ne učestvuju u činu nasilništva, ipak su na neki način uključeni u taj sukob.

Učestvovanje pomatrača može biti aktivno – kad djeca podržavaju nasilje ili se priključe nasilju ili pasivno – kad djeca odbijaju da pruže pomoć i obranu žrtvi.

Naša ćutnja je takođe znak podržavanja nasilnika, jer se ne bunimo protiv njegovog ponašanja, čime mu šaljemo poruku da se slažemo s njim. Slažemo li se zaista?

Razlozi zašto učenici ponekad ne žele ili ne mogu pružiti podršku onome koji trpi nasilje, mogu biti brojni. Među njima su strah za sebe ili druge, prebacivanje odgovornosti, želja da se bude dio grupe i slično.

Iako se možda čini da se svi slažu s nasiljem i da niko ne želi i neće ništa učiniti da pomogne žrtvi, važno je upamtiti da to najčešće nije istina. Puno je učenika i tvojih vršnjaka koji misle isto što i ti, koji zbog istog razloga nekada prećute što su vidjeli ili ignorišu nasilje. Možda se boje, možda ne žele da ih “izbace” iz društva jer su se pobunili, možda misle da će neto drugi nešto učiniti.

Ali, ko će biti ta osoba? Istina je da je potrebno puno hrabrosti i odlučnosti potražiti pomoć, ali trebaš znati da glas samo jednog učenika, prijatelja, vršnjaka – tvoj glas može puno toga učiniti.

Ti možeš uticati na to da se nasilje zaustavi! Čak u više od pola slučajeva međuvršnjačkoga nasilja, nasilje prestaje nakon samo deset sekundi ukoliko posmatrač, vršnjak, na bilo koji način priskoči u pomoć!

Nasilje je prisutno svuda oko nas

S obzirom da je nasilje prisutno svuda oko nas, najčešće ne možemo birati hoćemo li biti posmatrači ili ne, ali ono što možemo je odlučiti kako reagovati kada vidimo ili saznamo za nasilje.

Neki od posmatrača zauzimaju stranu napadača nasilnika i podržavaju ga, “navijaju” za njega, smiju se žrtvi, ponekad čak i snimaju nasilje i te snimke objavljuju na Facebooku ili YouTubeu.

Nekada posmatrači samo stoje i gledaju nasilje, čineći tihu publiku činu nasilništva.

Važno je znati da nasilnik voli publiku, uživa u pažnji i dok god je ima, uživa u činjenju nasilja, zato je i tiha publika za nasilnika nagrada i podsticaj da nastavi da se ponaša na isti način.

Postoje i promatrači koji ne podržavaju nasilje, ali ipak se ne odlučuju pomoći zbog već rečenih razloga.

Naravno, postoje i posmatrači-pomagači koji preduzimaju nešto da bi spriječili nasilje, traže pomoć i pružaju podršku žrtvi.

Iako ljudi cijene one osobe koje se zauzimaju i brane druge, biti posmatrač-pomagač zna biti teško.

Što ti kao učenik i prijatelj možeš učiniti da bi spriječio ili zaustavio nasilje koje srijećeš u svojoj učionici, školskome hodniku, školskom igralištu, svom naselju:

• Reci svojim prijateljima koji prave nasilje ili koji ga podržavaju da nećeš i ne želiš biti uključen u zlostavljanje drugih.
  
  
• Ako vidiš nasilje i ako se ti osjećaš dovoljno sigurno, rijeci nasilniku ili nasilnicima da prestanu! Možeš reći: “Prestanite ga zezati!”, “Prestanite ga tući!”, “Pustite ga na miru!”, “To nije smiješno!”…
• Ne pridružuj se zlostavljanju žrtve! Ne smij se žrtvi, ne zezaj njega ili nju, ne udaraj, ne navijaj, ne širi tračeve pričajući okolo ili objavljujući na Facebooku ili drugoj društvenoj mreži. Sve to pogoršava situaciju i produžava nasilje.
• Stani u obranu žrtve koliko je to u tvojoj moći!
• Pomozi onom kojega zlostavljaju da ode s mjesta na kojem ga zlostavljaju. Nekada se žrtva boji sama pobjeći ili otići s mjesta zlostavljanja, ali ako ima pomoć drugog puno lakše to učini. Možeš je i uputiti negdje gdje je sigurna.
• Podstakni i druge posmatrače da se uključe i pomognu žrtvi!
• Budi podrška djetetu ili mladoj osobi koja je žrtva nasilja i ohrabri je da potraži pomoć odraslih.
• Prihvatanjem u vaše društvo ti i tvoji prijatelji možete spriječiti nasilna ponašanja (nasilniku je mnogo teže suprotstaviti se grupi) i biti podrška žrtvi.
• Ukoliko se možda bojiš da bi pomaganjem mogao sebe dovesti u opasnost, potraži pomoć odraslih – roditelja, učitelja, nastavnika, pedagoga, psihologa u školi, direktora. Dužnost odraslih je da se brinu za dobrobit i sigurnost djece!
• Ako vidiš snimke nasilja ili neprimjerne grupe na Facebooku ili nekoj drugoj socijalnoj mreži, svakako o tome obavijesti odraslu osobu u svojoj okolini koja može primjereno reagovati (profesor, psiholog ili pedagog u školi, roditelj ili neka druga odrasla osoba od povjerenja).
•  Nakon incidenta možeš reći žrtvi da ti je žao zbog toga što mu se dogodilo. Budi njemu ili njoj podrška i podstakni ga na djelovanje!