Iako je u narodu uvriježeno mišljenje da je stidljivo dijete – dobro dijete, savjetnica u geštalt psihoterapiji Jasmina Ðukić ističe da je to velika i opasna zabluda.

“Stid predstavlja nešto što dijete doživljava kao potpuno otpisivanje sebe”, ističe Ðukić i objašnjava da se dijete na taj način povlači što može biti problematično, naročito ako roditelji stidljivost pozdravljaju i zanemaruju.

“To je u stvari osnov za kasnije razvijanje osobe koja ima problema u socijalnim interakcijama, koja ima problem da traži nešto za sebe. Na taj način odrasta osoba koja nema dovoljno mogućnosti da se razvija punim kapacitetom”, prokomentarisala je psihološkinja Ðukić gostujući u Roditeljskom kutku, u okviru Boja jutra na TV Vijesti, sa koleginicom Vesnom Kraljević, psihološkom savjetnicom iz oblasti transakcione analize.

Kraljević je takođe istakla da iako zvuči dobro poznato, najčešća roditeljska greška, koji mnogi nesvjesno prave, je ne postavljanje djetetu jasne granice u ponašanju, kao i odstupanje od pravila. Važan je i način na koji mališanima saopštavamo kako bi trebalo, a kako ne da se ponašaju.

“Ako kritikujemo dijete ili mu ukazujemo na nešto što ne valja, nikada ne treba da govorimo: ‘Ti ne valjaš, ti si bezobrazan’. Dakle, nikad na ličnost djeteta, već na ponašanje, na postupak. Na primjer: ‘To što si uradio nije kako treba'”, ističe Kraljević, dodajući da bi uvijek morali da djetetu pokažemo pravi put kroz različite primjere dobrog ponašanja.

Psihološkinje Ðukić i Kraljević su poručile i da je veoma važno napraviti razliku između razmaženog i osjetljivog djeteta, kao i između razgovora i “držanja lekcije”.

“Razmaženost ili neposlušnost je karakteristična za djecu koja to vide kao način i kao put da uspostave kontakt sa roditeljima. Čak i kad dijete dobija batine to je jedan od načina da dijete stekne pažnju roditelja”, ističe Ðukić i zaključuje da je zato prisan, iskren odnos sa djetetom najbolji način da mu pomognemo da se razvije u stabilnu ličnost.