Ljeto, zajednički boravak na moru, planini ili nekom drugom otvorenom prostoru, za mnoge roditelje je bila prilika da budu sa svojom djecom. Oskudna odjeća i ljetnja obuća su omogućile dobar uvid u to kako su razvijena, da li imaju dobro držanje, kako hodaju. Dok pojedina djeca djeluju neskladno i čak trapavo što je normalno u pojedinim fazama rasta, jedan broj na žalost ima već prisutne deformitete.
Pored nedovoljno razvijenog grudnog koša, lošeg držanja kičme, nepravilan hod se može uočiti kod velikog broja djeca. Da je to zaista problem vidi se kada dijete potrči, sporo je, nespretno, stopala zabacuje u stranu što kod roditelja uglavnom izaziva nezadovoljstvo i ljutite komentare. No nije dovoljno reći: “Pazi malo, trči lijepo, ispravi noge!”
Jedan broj djece se rađa sa deformitetima stopala, a kod drugih je on stečen u nekoj od razvojnih faza. Izražene deformacije se uočavaju odmah po rođenju i uz primjenu fizikalne terapije bivaju uspješno korigovane. Deformitet može da bude prisutan samo na jednoj nozi ili obostrano. Često je ovo nasledno pa ako jedan roditelj ili starije dijete već imaju deformitet, može se očekivati i kod ostale djece. Ukoliko se ništa ne preduzme ili se ne istraje u primjeni vježbi dijete će prohodati sa stopalima u nepravilnom položaju što će dovesti do loše šeme hoda koja ostaje za čitav život. Isto će se dogoditi ukoliko do pojave deformiteta dođe kasnije. Sve ovo ima za posledicu narušenu statiku čitavog tijela, svih zglobova iznad stopala (skočnih, koljena i kukova) kao i kičmenog stuba.
Kako deformitet nastaje i kako ga uočiti
Roditelji i sami mogu da uoče da stopala kod bebe kao da stalno padaju na unutra i pri tom je palac odvojen od ostalih prstiju. Primaknuto prednje stopalo (Pes metatrsovarus) ili prsti okrenuti na unutra mogu da budu posledica položaja koji je beba zauzimala u posljednjim mjesecima trudnoće u stomaku jer nije imala dovoljno mjesta. Ali može i da nastane zbog tijesnih čarapa ili zeka koje su kratke i ograničavaju pokrete nogu. Bebe brzo rastu i posebno treba obratiti pažnju da li pri pokretima nogu prsti imaju dovoljno mjesta. Kod starije djece razlog nastanka mogu da budu tijesne čarape, cipele ili obuća koju je neko već nosio.
Drugi momenat kada može da se uoči deformitet je kada dijete prohoda i pri tom svi prsti idu na unutra, posebno palac. Ovo svakako treba reći pedijatru na redovnom pregledu ili se obrate fizijatru koji će utvrditi da li postoje nepravilnosti. Ako stopalo pasivnim pokretima može da se dovede samo do neutralnog položaja znači da je deformitet urođen, ukoliko može i preko te granice radi se o stečenom deformitetu. Iako su pokreti u skočnom zglobu normalni, vremenom zbog nepravilnog položaja stopala dolazi do skraćenja mišića, ligamenata sa unutrašnje strane, kost ispod petog prsta štrči sve više i pored lošeg izgleda počinju problemi sa nošenjem cipela zbog pojave žuljeva i bolova na tom mjestu.
Kako se deformitet liječi
U zavisnosti od stepena deformiteta i uzrasta djeteta u kome se započinje sa korekcijom primjenjuju se fizikalne procedure, zagrijevanje parafinom, vježbe, gipsana ili plastična longeta, ortoza (specijalna sandala sa mehanizmom za korekciju), ortopedske cipele sa posebno oblikovanim đonom na prednjem dijelu cipele. Bez obzira na vrstu pasivne korekcije sve vrijeme su neophodne vježbe za istezanje skraćene i jačanje oslabljene muskulature kako bi se na postignutu korekciju stavila longeta, sandala ili cipela. Samo stručno sprovedeni tretmani od strane fizioterapeuta i dobro obučenih roditelja, do kraja sprovedeni mogu da imaju za rezultat trajno korigovanje deformiteta.
Kako spriječiti pojavu deformiteta
Kako je ljeto prilika da se mogući deformitet uoči u isto vrijeme je i period rizika kada zbog neadekvatne obuće može da nastane. U praksi često čujemo od roditelja da je dijete normalno hodalo, a onda odjednom počelo da krivi noge. Da li dijete ima stopala u nepravilnom položaju može se zaključiti i po obući koju nosi, da li su nakon nekog vremena cipele promijenile svoj oblik ili su oguljene na vrhovima kao i po spretnosti djeteta u hodu i trčanju. Djeca sa stopalima okrenutim na unutra sama sebe gaze i vrlo često padaju. Ovo se naročito dešava kada ima patike koje su za broj veće. Razlog ovoj pojavi je najčešće nošenje papuča tokom ljeta. Ako pogledate kako hodaju zabacujući stopala da im papuče ne spadnu, uočićete nepravilan hod koji vrlo brzo postaje navika koju često zadržavaju i nakon ljeta. Papuče se nikako ne preporučuju sve do završenog formiranja stopala jer mišići i ligamenti u dječijem uzrastu nisu dovoljno razvijeni da bi mogli da održe stopalo u fiziološkom položaju koji je neophodan za pravilan hod.
Drugi razlog je slabost mišića i nagli rast stopala u dužinu kada se uz neadekvatnu obuću, preveliku, preširoku ili obuću koju je već neko nosio i oblikovao prema svojoj nozi, formira nepravilan hod. Obuća je jako važna za pravilan rast i razvoj stopala pa pogrešan izbor može da dovede do ozbiljnih posledica, ali u isto vrijeme, dobrom, kvalitetnom i primjerenom kako uzrastu tako i namjeni, može da se utiče na ispravljanje deformiteta i sprječavanje daljih pogoršanja.
