PIŠE: Jelena Jovanović, TashOnLash blog

Čest je slučaj da nakon razvoda jedan od roditelja zanemari svoje dužnosti prema djetetu, prepuštajući drugom roditelju kompletnu brigu o njemu od emotivne preko vaspitne do finansijske. Nećemo se baviti odgovorom na pitanje “zašto se to dešava i koji su razlozi za takvu odluku”, jer oni variraju od životnih situacija. Samovoljna odluka jednog roditelja da ne učestvuje u odrastanju i vaspitanju svog djeteta direktno krši kategorički imperativ roditeljstva koji glasi “najbolji interes djeteta”. Ne postoji opravdanje za zanemarivanje roditeljske dužnosti, gdje roditeljsko pravo potiče iz obaveze, što samo govori o značaju te funkcije. Ali, kada već do toga dođe, moramo da naučimo da plivamo u toj struji, sve vreme imajući u vidu najbolji interes naše djece.

Ne sporim, vremenom stvari i te kako mogu da se promijene, ali dok se promjena ne desi, vi koji ste sami morate da prihvatite situaciju takvu kakva jeste. Ja sam se dugo borila sa osjećajem da svojoj kćerki moram da nadoknadim tatu, tako što ću joj biti i mama i tata. To me je dodatno iscrpljivalo i škodilo doslednosti kojoj sam težila, sve dok nisam shvatila da to jednostavno ne treba ni da pokušavam. Ja sam mama, dajem i daću sve od sebe da joj budem valjana, a kako bih to i bila u nepredviđenim okolnostima, moram da brinem o njoj i o sebi. Brojni, neuspjeli pokušaji da bivšeg supruga navedem da učestvuje, naučili su me da ne mogu nikoga ni na šta da natjeram, sve dok se oni sami ne odluče na promjenu. Shvatila sam da moram da se oslobodim razmišljanja o pitanjima kako je moguće da mu ne nedostaje dijete, kako može mirno da spava, a da ne zna da li je ona dobro, da li je zdrava, da li ima sve što joj treba. To nisu brige o kojima treba da brinem, jer ono što je jedino važno i na čemu treba da budem zahvalna imam upravo pored sebe.

Sklona tome da od životnih problema ne stvaram patologiju, napravila sam plan i program koraka kojih sam se više nego religiozno pridržavala, kako bih rasutim osjećanjima i životu dala strukturu, a svojoj kćerki obezbedila zdravu sredinu za odrastanje.

1. Iskreno odgovorite na sva djetetova pitanja

Ne postoji univerzalan odgovor na pitanje “gdje je mama/tata?” i “zašto ne viđam mamu/tatu?”. Pitanja će se svako malo ponavljati i zavisno od uzrasta djeteta menjati oblik, iako će suštinski ostati ista. Doduše, ono što mora biti zajedničko svim odgovorima, koje ćete dati vašem djetetu, jeste da oni moraju da budu istiniti. Jedan od najbitnijih faktora koji određuje način djetetove borbe sa stresom u periodu razvoda jeste vaša osjetljivost za njegove potrebe. Ne zaboravite da osluškujete dijete. Ne pokušavajte da ga držite po strani, pretpostavljajući da time činite sve što je u vašoj moći kako bi ga zaštitili. Izolovanje djeteta od onoga što se dešava u porodici je nemoguće te je neophodno da razgovarate sa njim i neprestano objašnjavate razloge promjene koja se desila. U suprotnom će dijete interpretirati situaciju na svoj način, a ona će nerijetko biti pogrešna i pogubna po dijete, jer će videti sebe kao odgovornog krivca. To je prvi korak ka narušem samopouzdanju djeteta, a samopouzdanje je jedan od najvećih poklona koji roditelj pored svoje ljubavi može djetetu da daruje. Bez obzira na uzrast djeteta, stalan iskren i otvoren razgovor sa njim će mu pomoći da lakše prihvati promjene. Nemojte misliti da ćete ga spasiti stresa ukoliko izbegavate da iskreno predstavite vašu porodičnu situaciju. Time ste riješili problem danas, ali će on sačekati dijete kasnije. Ukoliko govorite djetetu “mama/tata nije tu, otputovao je, radi” budite nadu i očekivanje za njihov povratak. Što možda neće biti tako, a i sami znate da je lažna nada medveđa usluga. Slobodno im objasnite da neki ljudi prosto nisu spremeni da budu roditelji, jer je to veoma važan i odgovoran posao. Objasnite im da se neki ljudi nađu u problemima, koje ne umiju da riješe te se povlače i izbjegavaju kontakt. Morate djetetu staviti do znanja da ono ni na koji način nije krivo. Djeci je potrebno podsjećanje na to da ih volite, te se postarajte da im to otvoreno i stalno govorite. Iako drugi roditelj nije tu, recite im da ih voli i da misli na njih. Uvijek imajte na umu da ste sa djetetom, ne sa bivšim partnerom te ne dozvolite lošim osjećanjima da prevagnu. Budite oslonac i imajte razumijevanja. Budite spremni da odgovorite na sva moguća pitanja koje dijete može da vam postavi. Budite spremni na to da će se pitanja ponavljati. Ohrabrite dijete da slobodno pita šta god ga zanima i da slobodno iskaže svoje strahove, sumnje i brige. Recite mu da postoje različite porodice i da vaša, jednoroditeljska, nije ništa manje vrijedna od drugih porodica. Sasvim je u redu biti drugačiji, važno je da smo zdravi, srećni i zajedno.

2. Promijenite fokus sa odsustva drugog roditelja na ono što je dobro oko vas

Ne dozvolite da vam dani prolaze tako što ćete smišljati strategije kako ćete navesti drugog roditelja da se javi, šta ćete reći, šta ćete uraditi. Takođe, nemojte da oplakujete situaciju u kojoj se vaša porodica našla. Zdrava, prava, vesela djeca su upravo tačka vašeg fokusa koja zaslužuje najveću pažnju. Mi smo skloni sitničarenju, i kada nam je 9 od 10 stvari valjano,  mi ćemo se uvijek zadržati na onoj jednoj koja škripi i raščlanjivati je u nedogled. Vaša porodica je, silom prilika, drugačija od ostalih, što je ne čini manje porodicom od ostalih. Vi ste majka/otac i to je jedan veliki dar koji neprestano daruje natrag. Vaša djeca uče od vas, čak i kada mislite da vas ne gledaju. Vaš pozitivan stav kada se nalazite u problemu će ih naučiti zdravom ophođenju u teškoj situaciji. Promjene se ne dešavaju preko noći, ali njihova neprestana primjena će uroditi plodom nakon nekog perioda.

3. Podelite lijepe uspomene sa djetetom

Bilo bi veoma lepo da sa djetetom podijelite lijepe uspomene koje vas vežu za bivšeg partnera. Ukoliko je vaše dijete još uvijek malo, one će mu pomoći da izgradi svoj utisak o tome kakva je mama ili kakav je tata kao osoba. To će im kasnije i koristiti u odrastanju. Možete, recimo, napraviti spisak lijepih sjećanja koje želite da podijelite sa djetetom. Zapamtite, neka sve te uspomene sadrže lijepe priče, neka budu ispunjene ljubavlju. Nemojte dozvoliti sebi da vas loša osjećanja obuzmu, neka uspomene budu čiste i pozitivne, jer će kao takve biti od velike koristi vašem djetetu.

4. Obezbedite djetetu druge muške/ženske uzore

Činjenica je da svom djetetu ne možete da zamijenite mamu/tatu, ali možete da mu obezbedite uzore u vidu majčinskih ili očinskih figura. To mogu da budu članovi vaše porodice, ujaci, stričevi, deke ili bake. Takođe, vaši bliski prijatelji mogu da budu sjajan oslonac vašoj djeci. Važno je da vašu djecu okružite pozitivnim ljudima, što će za rezultat imati pozitivan uticaj na njih. Vesela, razdragana sredina ispunjena lijepim muško-ženskim odnosima, vama i vašoj djeci, može samo da prija. Takođe, to je i odlična mreža podrške, koja je od velike važnosti u svakom izazovnom periodu života.

5. Ne plašite se (budućnosti)

Strah je korisna emocija, koja, jednom kada naučimo kako da upravljamo njome, može da koristi kao pokretačka energija. “Plašim se, ali nastavljam dalje” je sjajna rečenica koja nas podsjeća na sopstvenu snagu. Isto kao što dijete mora da padne da bi naučilo kako da prestane da pada, tako i mi suočeni sa situacijom u kojoj smo sami sa djetetom, moramo da naučimo da živimo sami bez straha. Jeste odgovornost velika, što i samo odrastanje i vaspitanje djece čini težim, ali nagrada je utoliko veća. Ako smo bili iskreni sa djecom, ako su ona uvijek znala šta mogu da očekuju od nas, ako smo im postavili granice i održali strukturu, nema straha. Neće biti pitanja na koja niste odgovorili, neće biti osude, neće biti prostora za bol. Takođe, nemojte da strahujete od reakcije okoline ili prijatelja na činjenicu da se vaš bivši partner ne javlja i da ga dijete ne viđa. Prijatelji će, nesigurni kako treba pravilno da reaguju iz straha da vas ne povrijede, izbjegavati da govore o mamama/tatatama u vašem društvu i društvu vašeg djeteta. Što je svakako nepotrebno i opterećuje. Razgovarate iskreno sa djetetom i kod kuće, ono zna situaciju u vašem domu i neće ga povrijediti priča o drugim mamama i tatatama, niti spominjanje njegovih.

Ne plašite se toga šta sjutra donosi. Budite dosledni, iskreni i živite bez straha, imate na čemu da budete zahvalni.