Je li u redu da se djeca igraju s igračkama oružjem? Radi li se o bezazlenoj zabavi ili se takvim igračkama djeci šalje pogrešna poruka? Mišljenja su podijeljena.

Igračke oružje su nekada bile nezaobilazne u odrastanju dječaka – pištolji, lukovi i strijele, kupljeni ili improvizovani u igrama kauboja i indijanaca, gusarskih mačevanja i sl. Danas ih, zbog sveprisutnog nasilja, mnogi roditelji izbjegavaju i pitaju se je li dobra ideja da dijete ide uokolo i igra se ubijanja.

Mnogo stručnjaka i roditelja smatra da igračke pištolje nije poželjno imati u kući jer djeci šalju krivu poruku. Psihijatar Carole Lieberman tvrdi: “Igračke-oružje podstiču na nasilnu igru. Djeca vide da se pištolji i puške koriste na televiziji, u filmovima, video igricama i sl. I oni žele oponašati svoje heroje, iako još ne razumiju što smrt zapravo jeste”.

Drugi smatraju da su igračke pištolji u redu ukoliko se djetetu objasni, od trenutka kad je dobilo takvu igračku, da postoji bitna razlika između igračke i pravog oružja. Dr. Cammi Balleck smatra da plastično oružje može imati svoje mjesto među dječjim igračkama.

“Svi moji vršnjaci su se oduvijek igrali takvim igračkama. Roditelji treba da objasne djeci razliku između igračke i pravog oružja i opasnosti koje oružje donosi. Baš kao što će objasniti djeci kako makaze koje koriste odrasli mogu biti opasne, kao i da se trebaju držati dalje od drugih oštrih predmeta u kući, šporeta i električnih utičnica. Tako će djeca znati što treba da urade ako naiđu na pravo oružje u kući rođaka, prijatelja ili negdje drugo”,pojasnila je ona.

Stručnjaci smatraju da agresivni impuls nije isto što i nasilje, odnosno da ljudi imaju evolucijski urođene agresivne impulse, dok je nasilje agresija koja je potisnuta i nagomilana, koja nije “prerađena”.

Istraživanja pokazuju da roditelji ponekad treba da puste djecu da prerade svoje emocije kroz zamišljenu igru, kako to ne bi prenosili na svakodnevni život i odnose s vršnjacima.

To svakako ne znači da se preporučuje kupovina igračke oružja, već da se ne treba miješati u razne druge igre koje nam se na prvi pogled ne sviđaju, jer to ne znači da će nam djeca odrasti u nasilnike, već upravo suprotno. Sve, naravno, do neke mjere. Ako dijete ispoljava agresivnost, potrebno je potražiti savjet stručnjaka.

Zato je najvažnija uravnoteženost u porodici. Osnov zdrave porodice je u komunikaciji, promišljenosti, stabilnosti njenih članova i osjećaju sigurnosti. Ljubav, opraštanje, saosjećanje, samopouzdanje i samokontrola stvaraju osjećaj poštovanja spram vlastitog i tuđih života.

Važno je i jasno postavljanje granica, koje uključuje i biranje sadržaja koji su putem medija dostupni djeci.

Ukoliko dijete odrasta u takvom okruženju, pištolji na vodu najvjerovatnije neće podsticati agresivnost već će ostati sjećanje na smijeh i zabavu koje je proizvela voda. Bez obzira na to, roditelji imaju pravo da odbiju da igra ima bilo kakvu povezanost s nečim što simbolizuje agresiju.

Bez obzira što odlučili, razgovarajte sa svojom djecom i nenametljivo pratite njihovo ponašanje uvijek, pa i tokom igre. Samo ćete na taj način moći dobro upoznati ljude prema kojima imate veliku odgovornost i tako odlučiti koji je pravi izbor.