Foto: Pinterest
PIŠE: Creactiveallaround
Ovaj tekst je namijenjen tebi koja želiš da uspiješ u dojenju. I tebi koja nisi u tome uspjela sa prvim djetetom, a želiš da ponovo probaš sa drugim/trećim. Ali, i tebi koja si odlučila da ne želiš da dojiš. Pruži šansu redovima koji slijede, možda ti promijene mišljenje. I ako se to ne desi, biće ok. Ti zbog toga nisi loša majka. Jer dojenje nije jedino mjerilo kvaliteta roditeljstva.
Primijetila sam da se kampanje dojenja u velikoj mjeri oslanjaju na motivisanje majki da doje, pa ih bombarduju razlozima zašto je to dobro, i za majku i za bebu. I ja sam prije nekog vremena napisala tekst u sličnom duhu. Ali, takođe sam primijetila da povodom takvog pristupa kod majki koje nisu uspjele u dojenju samo rastu gard i neprijatne emocije, jer im opet fali ono zbog čega najčešće i nisu uspjele – pravi i konkretan savjet. Zato bih i ja da budem dio tih potpunih kampanja za uspješno dojenje, i u narednim redovima da opišem lekcije koje sam ja naučila o dojenju, i koje su meni pomogle da izađem na pravi put, i da još uvijek izuzetno uživam u tom jedinstvenom iskustvu. Nadam se da će nekome biti od koristi, jer ni moj početak ovog putovanja nije bio nimalo lak.
1. Da li ti zaista želiš da dojiš? Nekima dojenje ide lagano od samog početka, ali postoji veliki broj majki koje iščekuju dani/nedjelje nespavanja, puni izazova, tako da će im biti potrebna velika snaga i strpljenje da sa svim tim izađu na kraj. Mislim da u tome mogu opstati samo one koje zaista žele da izguraju cijelu priču (naravno, uz adekvatnu podršku i savjete, koji su takođe mnogim majkama falili). Po meni si veća carica ako priznaš da nećeš da “se bakćeš” sa dojenjem, nego ako kao nešto pokušavaš, a u stvari jedva čekaš da pređete na flašicu. A sve zbog pritiska okoline. Mani okolinu, već još jednom dobro razmisli da li i zašto želiš da odustaneš do dojenja?
2. Pripremi se za dojenje i prije porođaja. Ako si odlučila da želiš da dojiš, značiće ti pripreme i prije samog porođaja. Ja sam imala kućni čas od strane savjetnice za dojenje, a posjetila sam i besplatnu radionicu o dojenju. Takođe, koristan mi je bio filmić koji je udruženje Roda snimilo o uspješnom dojenju – Mlečna staza, put do uspješnog dojenja. Tako ćeš znati kako treba da izgleda pravilan hvat bebe, tvoj položaj, o izmuzavanju i sl. Pa i ako sestre u porodilištu to ne znaju, ili nemaju vremena da ti objasne, ti ćeš biti spremna.
3. Prvi dani su izuzetno važni. I zbog podsticanja produkcije mlijeka, i zbog pravilnog hvata bebe. U porodilištu je to često svojevrsan izazov, jer ili ti odvode bebu da se ti odmoriš, ili im je cimanje da ti je dovode ako ležiš npr. poslije carskog reza. No, ako insistiraš da ti dovode bebu na redovne podoje, iznenadićeš se kada u stvari pristanu. Ja sam 24h bila na leđima, na kateteru, i bez pitanja su samo krenuli da mi odvode bebu. Da ih nisam zamolila da mi je redovno donose na podoje, oni to ne bi ni uradili. Primijetila sam takođe da praktikuju da te tih par noći ostave da se naspavaš, a bebu oni hrane AD-om. Ja svakako nisam mogla da spavam, ali sam i znala da je to šaržer mnogih problema sa dojenjem kada dođem kući, pa sam insistirala da mi bebu ostave u sobi. I redovno sam je dojila. Bilo bi idealno da bebu odmah po rođenju stave na majčine grudi, jer je prvi sat najvažniji od svih. No, sve se to nekako može nadomjestiti i poslije 2 sata kada kod nas u porodilištima donose bebu kod majke.
4. Dojenje ne bi trebalo da boli. Čim boli, znači da nešto nije u redu. Ili imaš ragadu, ili beba nije dobro uhvatila siku, ili ti nisi u dobrom položaju. Postoji puno sajtova i foruma koji detaljno objašnjavaju pravilan položaj majke pri dojenju i pravilno postavljanje bebe na dojku, i o tome bi se valjalo raspitati još prije porođaja. Takođe, ako imaš ragade, beba i dalje može sisati. U tom slučaju ćeš jedno vrijeme morati trpjeti bol. Meni su se ragade javile par puta, i već poslije jednog dana su prestajale. Minimalno sam ih mazala lanolinom, a najviše sopstvenim mlijekom. Ono je zakon za sve tog tipa! I puno sam luftirala sike na vazduhu.
5. Pripremi se na dane nespavanja. I ne žuri sa izbacivanjem noćnih podoja. Nivo hormona koji podstiču proizvodnju mlijeka je najveći noću i u ranim jutarnjim satima, pa je dojenje tada u stvari najvažnije. Brzo će proći ti dani, ponuda i potražnja mlijeka će ti se uspostaviti, pa ćeš imati vremena da se naspavaš. Naravno, ako si dobila dijete koje je “dobar spavač” samo po sebi. U početku je poželjno da navijaš alarm i da dijete pustiš da spava najviše 3-4h. I zbog same bebe i mlijeka koje je najkaloričnije noću, a i zbog prethodno objašnjene produkcije mlijeka. Takođe, ako ostavljaš sebe da u početku spavaš po cijelu noć, velika je šansa da ćeš si stvoriti mastitis. A to su tek posebni problemi.
6. Nemoj uobročavati bebu. Meni je generalno logično da bebi dajem da jede kada ona hoće, a ne kada ja mislim da bi trebalo. No, na stranu to. Ovaj savjet je posebno važan ako si majka kojoj mlijeko ne curi na sve strane od prvog dana, i ako ono tek treba da nadođe u većoj količini. Nijedna pumpica ti neće izvući mlijeko kao beba. I zato je jako važno da je prvih dana stalno stavljaš na siku. Kad god to poželi. A u početku će to željeti stalno. Mnogo češće nego na 3h koje većina patronaže preporučuje. Kasnije će se već beba sama uobročiti, ali sada ti je potrebna njena pomoć da se što više pokrene ta proizvodnja mlijeka.
7. Nemoj se puno opterećivati mjerenjem bebe. Gramaža bebe nije pravo mjerilo tvoje količine mlijeka. Naravno, povremeno treba kod dr pratiti napredovanje, ali pritom voditi računa i da je oko 500g sasvim dovoljan mjesečni napredak dojene bebe u mjesec dana. Nekad čak i malo manje. Iako će mnogo ljekari u tom slučaju potencirati uvođenje AD mlijeka uz savjet da “nemaš dovoljno mlijeka”, nemoj ih odmah poslušati. Veliki broj njih se služi mjerama koje su u stvari rađene na bebama na AD mlijeku, a one su obično i krupnije od dojenih. Ako tvoja beba izgleda zdravo i zadovoljno onda je vjerovatno sve u redu. A bitno mjerilo svega toga je broj mokrih pelena (oko 5-6 u jednom danu). Usredsredi se na njih i svoju bebu, prije nego na stalno mjerenje. Čak i kaka nije mjerilo, jer dojene bebe znaju i po nekoliko dana da ne kake. Meni je poseban stres bilo mjerenje prije i poslije podoja, što je bila potpuna besmislica jer ni majka ne proizvodi istu količinu mlijeka u različitim dobima dana, kao što ni beba ne pojede uvijek isto.
Još jedna besmislica je pretpostavka o količini majčinog mlijeka u odnosu na količinu koju je uspjela da izmlaza. Probaj samo da se izmlazaš noću/rano ujutru i poslije podne. Vidjećeš da ni tada nećeš dobiti istu količinu. Pa kako onda odrediti u kom dobu dana je pravo mjerilo stvarne količine mlijeka kod majke?!
8. “Ja imam dovoljno mlijeka za svoju bebu!”. Mantra koju treba sebi ponavljati stalno. Samo 1-2% žena zaista ima problem sa produkcijom mlijeka. A koliko njih ostane u uvjerenju da su bile u tom malom procentu? Ako si stalno pod stresom “da li je sada gladna? da li da joj sad dam i flašicu?“, velika je šansa da se na neki trenutak dotok mlijeka pomalo i blokira. Napomenuću – blokira otpuštanje mlijeka, a ne njegova proizvodnja. Jer, adrenalin od stresa može uticati isključivo na otpuštanje, a ne na proizvodnju mlijeka. A da ne pričam o prenošenju majčinog stresa na bebu, i o daljem uticaju i na nju i na uspješnost sisanja. Ja sam sebi ponavljala i “neću biti jedna od 50% žena koje nakon prvog mjeseca odustanu“. Čak sam to htjela i da napišem na papiriće i da polijepim iznad kreveta i po krevecu, ali smo ubrzo uspjeli u dojenju, pa nije bilo potrebe.
9. Konsultuj se isključivo sa ženama koje su uspjele u dojenju. Razumijem da znači da sa ostalim majkama koje nisu uspjele u dojenju podijeliš sve o pritiscima na koje si naišla, na probleme i sl., ali puno više ti može pomoći majka koja je kroz isto to prošla, ali i uspjela sve da prevaziđe. Takva majka će znati i neki konkretan savjet da ti da, pored tješenja i onog “razumijem te” ili “grozno je”. Meni su puno pomogle FB grupe kao i privatni kontakti sa ženama koje su ili stručne za laktaciju, ili koje su uspješno savladale dojenje. Iako neke od njih ni lično nisam upoznala, bile su veoma predusretljive. Svaka žena koja uspije u dojenju ima potrebu da svoje iskustvo podijeli sa drugim majkama, da o tome priča i tako možda i pomogne drugima.
10. Nikako, ali nikako, ne ubacuj AD dohranu. To je još jedan čest savjet naše patronaže, kod onih majki kojima mlijeko tek nadolazi. On ide uz ono “hrani ga isključivo na 3h”. I onda čekaš i čekaš da ti se količina mlijeka poveća, a kao da ga ima sve manje. Jer mu u stvari nisi pravilno pomagala da više nadolazi. A beba se sa druge strane navlači na flašicu, jer je tu potrebno samo da zabaci glavu i da guta mlijeko koje curi, a kod mame mora da se pomuči i da vuče. Pa da čeka refleks otpuštanja mlijeka. I onda dođe dan kada odluči da više uopšte ni ne želi da se druži sa sikom.
11. Refleks otpuštanja mlijeka. Imaš dovoljno mlijeka i ono je tu, samo nemoj očekivati da ono non stop teče u jednakim mlazevima, kao na flašici. Neka majka ima prejak refleks otpuštanja, pa beba može i da se zagrcne ili halapljivo da jede, a neka mama može imati preslab refleks, pa i ona i beba moraju malo sačekati da se to mlijeko otpusti. Beba će se unervoziti u tom slučaju. Gladna je i htjela bi odmah da guta. Zato je važno da majka zna o čemu se radi i da ne paniči. Topli tuš prije podoja je meni tu pomagao, kao i stalne ručne kompresije dojki dok beba sisa.
12. Sika nije tu samo za hranu, već i za utjehu i ljubav. Moj sin ne voli ni dudu, ni flašicu. Sam je tako odlučio. Priznajem da bih npr. noću ponekad i poželjela da mu stavim dudu u usta umjesto sike, jer je lakše. Ali, ta duda nikad ne bi mogla da mi zamijeni osjećaj spokoja i ponosa koji imam kada vidim kako se u sekundi umiri kada ga prikačim na svoju siku. Pa me zahvalno pogleda i u momentu prestane da plače. I posle par sekundi se skine sa nje, jer mu je bilo dovoljno. A dudu bi sigurno nastavio da drži u ustima još dugo, dugo. Ukoliko sika služi i za utjehu i ljubav bebi, mnogo je veća šansa da dojenje duže traje. Ako si ti ipak odlučila da mu tvoja sika služi isključivo za hranjenje i ništa drugo, i to je ok. Ta hrana je svakako nezamjenljiva i ti činiš super stvar za svoju bebu.
13. Ti i beba ste tim. Uspjeh u dojenju zavisi od vas oboje. No, pošto beba puno toga ne razumije, važno će biti da je u mnogo čemu ti usmjeriš na pravi put. Pored važnosti informisanosti i obraćanja pravim izvorima, važno je i da se opustiš i osluškuješ svoju bebu. Sjećam se da sam tih prvih dana bila toliko sluđena, u strahu da li imam dovoljno mlijeka, da li je sin gladan, da sam se na neki način i udaljila od njega i nisam dovoljno pratila ono što ima da mi kaže. U momentu kada sam počela da osluškujem njegove potrebe i znake koje mi daje, uspjela sam u dojenju!
14. Ne gledaj na sat. Ako si odlučila da bebu dojiš na zahtjev, sat ti ne treba. Samo će ti stvarati dodatno opterećenje i konfuziju. I udaljavaće te od bebe, u smislu da ćeš otežano učiti koji su njegovi signali gladi, kada je sit, koliko mu je dovoljno da pojede.
15. Vrlo brzo će doći dan kada ćeš zaista uživati u dojenju. I kada ćeš biti zahvalna jer ne moraš da se bakćeš sa flašicama, grijanjem, sterilisanjem. Vrlo brzo više nećeš razmišljati o ragadama, mastitisu, izmuzavanju, pranju dojki, grijjanju, pogledavanju na sat. Bebi će biti dovoljno samo da izvadiš siku, i poslije par minuta ona će već završiti. Ti ćeš spustiti majicu, i nastaviti sa onim što si radila. Srećna jer si shvatila da si opet uživala, i da ti nije bilo teško, i da nisi pomišljala ono “jaoj, kad će da završi?”, jer te možda boli, jer imaš osjećaj da je non stop na siki. Zato što su hormoni učinili svoje. Pa si napokon doživjela i shvatila ono o čemu se u kampanjama o dojenju priča. Srećna i ponosna na sebe i bebu, jer ste uspjeli!
Sjajan tekst, totalno se pronalazim i moram reci da se stalno mora naglasavati prica da u pocetku zna biti jako tesko i da treba biti trvdoglav i uporan ali i da se svaki trud isplati jer je dojenje nesto najljepse na svijetu! Nedavno sam cula sjajnu rcenicu “svi oko mame a mama oko bebe” I bas tako mamama tada treba ogromna podrska a kad je imaju mogu sve! I drage mame uzmite svoje bebe kod vas cim se rode jer to je vase pravo!Ja moju jesam iako sam rodila na carski, nisam im vise dala da je odvedu od mene ni da joj daju ad jer sam mogla nahranit 5 beba cim sam rodila!Oporavak je mnogo brzi i laksi!
Tacno tako!
Sjajan text!
Svidja mi se tekst, bravo!
Toliko poucan a toliko ga je iznjedrila dusa osobe koja ga je pisala. Sjajno!
Odličan tekst. Svaka caast.
Nisi radila kako treba.A to sa rastanom je potpuno pogresno.Bapske price.
Sve je tacno, u pocetku bude naporno ali vrlo brzo postane pravo zadovoljstvo 😊.
Kad se Vama desilo uobrocenje? Moja beba ce imati 2 mjeseca 7.juna, super napreduje i na samo sisanje, ali u zadnje vrijeme se toliko vazduha naguta, zatim grcevi i bukvalno premalo posisa, zatim od placa do momenta kad konacno podrigne, se toliko izmori i zaspi da ne mogu poceti podoj opet. Tada joj dam izmuzeno i mic po mic popije i po 90ml, ali jako polako, spavajuci. Cak i kad nije pregladna puno se vazduha naguta i uvijek sa podojom krene pustanje gasova. Strah me da cu je odvici od dojenja ne nadjem li rjesenje. Zato pitam uspjesnu dojilju a ne one koji pricaju napamet 🙂
Irena Nikčević Vukovic ako ce beba da napuni jos malo dva mjeseca, znaci da ste najgore prosli i da bi bilo steta da sad odustanete od dojenja, naravno ako imate volju. Jedno da znate, ako pocnete sa flasicom-vrlo cesto povratka nema, oni se navuku vrlo brzo, lakse im je i onda nece da se vrate sisanju, zato nemojte da izmlazate nego dajte bebi samo da sisa, kada bude stvarno gladna-jesce, inace manje se nagutaju vazduha sisajuci nego kad se hrane na flasicu. To je, vjerovatno, samo faza koju cete brzo proci. Sto se uobrocavanja tice-to je (makar meni) bilo nemoguce, maksimalan razmak izmedju dva podoja, sa svo troje djece iskljucivo dojene do 6 mjeeci, bio je 2 sata-nije strasno kao sto izgleda 🙂
Slazem se sa misljenjem Aleksandre i mogu vam reci da nema potrebe da se opterecujete sa bilo cime jer sve dodje postepeno. Najbitnije je da osluskujete potrebe bebe i dojite je kada god ona pozeli. U pocetku bude naporno ali vremenom uspostavite balans. Mog sina sam dojila do godinu i dva mjeseca i nikada nisam pokusavala da ga uobrocim vec je sisao po 7-8x na dan a kasnije kad smo uveli kasice sa 6 mjeseci podoji su se smanjili na 3-4 s tim sto je uvece vise sisao nego preko dana.
Potpuno se slazem Pavle Branka. Upala se dobije kad ne pazis…jednom moze da se desi ali 3 puta??? E onda nesto nisi radila kako treba i nije imao ko da te nauci….ja ni jednu nisam imala a evo dvije godine bez prestanka dojim, bebac do 6 mj iskljucivo dojen.
Kako se dobije kad ne pazis? Zasto tako mislite i zasto osudjujete? Zasto mislite da osobe koje ne znaju i ne paze samo dobijaju mastitis??? Eto ja sam znala, i ja sam umjela, i dojila i eto-dobih mastitis… a sve sam radila kako treba… Kako tako lako zenama govorite da ne znaju i da ne paze? Otkud vi znate? Niste imali problema pa zato tako pricate! Zbog ovakvih prica one koje ne doje se osjecaju prozvanim da su lose majke…
Bravo za komentar..
Hvala . Muka mi je od licemjerja vise .
Hvala . Muka mi je od licemjerja vise .
Imam dijete savrseno od sedam mjeseci . nije dojeno bez mjesec pa nas evo zive coce i zdrave bez prehlada i sa kilazom izvanrednom za svoj uzrast. Kolko su zene diskriminisane koje ne mogu ili nece da doje pa to je strasno.
Uspjela velikim trudom a svaki trud se isplatio jer dojenje bebe je neprocjenjivo…
Samo ovo: “pravilno postavljanje bebe na dojku”-sta tacno kazete bebi da uradi da bi prvilno krenula da sisa?
A najlakse je osuditi .. Sta je ovo ??!!! Pi !!!
Potpuno se slazem!!!!