Pitanje od Milene:
Zanima me na koji način se može ispraviti problem podvodljivosti (ako se to upošte tako i naziva) djeteta koje ide u prvi razred. Naime, dešava se da dijete imitira vršnjake iz odjeljenja na negativan način, to ponašanje do sada nije niko ni vaspitači ni ja kao roditelj primijetili. Pokušavala sam voditi razgovore o ponašanju ali nije urodilo plodom.
Nadalje imamo problem prihvatanja obaveza i odgovornosti prema školi. Ljutnja, plač i odbijanje prilikom vježbanja ili izrade zadataka… Ljutnja se sad ispoljava i pri neudovoljavanju željama ili kod primjene kazni i slično…Dok sa druge strane učitelji se žale da je jako spor u izradi školskih zadataka.
Odgovor od Milice Belade, dipl.psiholog, porodični psihoterapeut:
Imitacija vršnjaka kod djece mlađeg školskog uzrasta potpuno je očekivano ponašanje tj. socijalni proces. Ranije se smatralo da se imitacija koristi samo kao način učenja od drugih, međutim, danas se imitacija mnogo šire razumije tj. da je joj se veća razvojna važnost. Konkretno u slučaju Vašeg djeteta imitacija se koristi kao način da se bude dio grupe, da se bude u kontaktu sa važnim vršnjacima. Da se u konkretnom slučaju imitacija koristi iz socijalnih razloga govori i to što je grupa u ovom slučaju negativan model tj. imitacija ne služi za sticanje određenih znanja, učenje i sl. U ovom slučaju imitacija može biti i način da se osigura mjesto u grupi tj. da se dijete zaštiti od straha od mogućeg odbacivanja od grupe.
S obzirom na to, važno je sistematski uticati na ponašanje grupe. Idealno bi bilo kada bi roditelji svakog djeteta koje je u grupi vršnjaka bili sagalasni da treba uticati na promjenu konkretnog ponašanja. Uključenost učiteljice je važna u smislu praćenja tokom boravka u školi i podsticanja adekvatnih oblika ponašanja. Međutim, cijela situacija je kontaminirana odnosom prema školi tj. postoji upit vezan za to da li je učiteljica uzor koji može pozitivno uticati. Odnos prema školskim obavezama prilično zavisi od ranije preipreme za polazak u školu, psihofizičke zrelosti djeteta kao i od stavova koje roditelji imaju prema školi. Roditeljska uloga je u svakom slučaju ključna. Stoga razmotrite način postupanja i „podsticanja“ ovakvog ponašanja Vašeg sina. Ako dosadašnji načini rješavanja problema nijesu uspijevali – uradite nešto drugačije. Ne zaboravite, Vi ste roditelj koji ima znanje i iskustvo na svojoj strani.
